Otvori glavni meni
Danilo Pejović
Filozofija 20. stoljeća
Zapadna filozofija
Rođenje 6. mart 1928, Kraljevina SHS)
Smrt 4. oktobar 2007., Zagreb, Hrvatska
Filozofija
Škola/Tradicija kontinentalna filozofija (marksizam)
Glavni interesi ontologija, estetika, historija filozofije
Inspiracija

Danilo Pejović (Ludbreg, 6. mart 1928 - Zagreb, 4. oktobar 2007), bio je hrvatski filozof, jedan od osnivača i urednika časopisa Praxis 1964.[1]

Sadržaj/Садржај

BiografijaUredi / Уреди

Danilo Pejović se u vrijeme Drugog svjetskog rata pridružio partizanima, nakon rata nastavio je studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao 1953 godine filozofiju. Na istom fakultetu je 1958. godine doktorirao s tezom o ontologiji Nikolaja Hartmana (Realni svijet. Temelji ontologije Nikolaja Hartmana)[2]. Od 1956 radi kao asistent na Odsjeku za filozofiju istog Fakulteta na kojem je ostao sve do svog umirovljenja 1998. Od 1971 je redovni profesor estetike i historije filozofije. Pejović je bio jedan od osnivača časopisa Praxis i njegov kourednik uz Gaju Petrovića, ali se već 1966, nakon svega dvije godine izlaženja časopisa, razilazi sa grupom Praxisovaca i slijedi svoj vlastiti filozofski put.

Primarni Pejovićevi filozofski interesi, bilu su: historija filozofije, ontologija, estetika i filozofija jezika, puno je prevodio (sa njemačkog) proslavio se sa prijevodom Martina Heideggera O biti umjetnosti: izvor umjetničkog djela. Čemu pjesnici? (1958)[2]. Za života objavio je deset vlastitih knjiga, ali je objavio puno filozofskih tekstova u zajedničkim djelima sa ostalim kolegama sa odsjeka; Filozofska hrestomatija i Filozofijski rječnik (1965). Posljednjih godina svog radnog vijeka, vodio je postdiplomski studij, i predavao je na postdiplomskom studiju u Interfakultetskom centru u Dubrovniku . Pejović je često predavao u Austriji, Švicarskoj, Italiji,Engleskoj, SSSR-u, ČSR, Bugarskoj, Rumunjskoj i Indiji, i kao gostujući profesor na Univerzitetima u Münchenu i Parizu. Sudionik i organizator je brojnih međunarodnim filozofskih skupova i simpozija. Danilo Pejović bio je član Društva književnika Hrvatske i njegova Upravnog odbora, te član PEN-kluba. U kritičnim 1970-im bio je potpredsjednik Matice Hrvatske.[2]

Nakon umirovljenja 1999. izabran je u počasno zvanje profesor emeritus na Odsjeku za filozofiju gdje je i nakon umurovljenja honorarno radio na postdiplomskim studijima.[3] Danilo Pejović je dobitnik dviju nagrada Matice Hrvatske (1967 i 1970.) i spomen-medalje Sveučilišta u Zagrebu (1998.). Bio je vanjski član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

DjelaUredi / Уреди

  • Francuska prosvjetiteljska filozofija, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1957. 4. izd. 1983.
  • Realni svijet. Temelji ontologije Nikolaja Hartmana, Nolit, Beograd 1960.
  • Protiv struje, Mladost, Zagreb 1965.
  • Suvremena filozofija zapada, MH, Zagreb,1967., 4.izd. 1983.
  • Sistem i egzistencija. Um i neum u suvremenoj filozofiji, Zora, Zagreb 1970.
  • Nova filozofija umjetnosti Antologija tekstova, odabrao i predgovor napisao D. P., Zagreb 1972.
  • Hermeneutika, znanost i praktična filozofija, Logos, Sarajevo 1982. (1984.)
  • Duh i sloboda, Ogledi i rasprave, Biblioteka Filozofska istraživanja, knj. 54, Zagreb 1992.
  • Oproštaj od moderne, MH, Dubrovnik 1993.
  • Suvremena filozofija Zapada, dopunjeno izdanje, MH, Zagreb. 1999.
  • Veliki učitelji mišljenja, Naklada Ljevak, Zagreb 2002.

BilješkeUredi / Уреди

Vanjske vezeUredi / Уреди