Daniel Kabiljo
Daniel Kabiljo (rođen: Danilus Kabiljo) (Sarajevo, 6. 3. 1894 - Koncentracijski logor Jasenovac, 1944), jugoslavenski slikar ubijen u koncentracijskom logoru Jasenovac za vrijeme Holokausta i Drugog svjetskog rata.
| Daniel Kabiljo | |
|---|---|
| Rođenje | Danilus Kabiljo 6. 3. 1894. Sarajevo, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 1944. (dob: 49-50) Koncentracijski logor Jasenovac |
| Uzrok smrti | ubijen za vrijeme Holokausta |
| Prebivalište | Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Jevrej[1] |
| Državljanstvo | Kraljevina Jugoslavija |
Biografija uredi
Daniel Kabiljo je rođen 6. 3. 1894 godine u Sarajevu, za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, u porodici sefardsko jevrejskog podrijetla. Gimnaziju je pohađao i završio u rodnom Sarajevu. Nakon gimnazije pohađao je studij slikarstva u Beču za koji ga je stipendiralo kulturno-prosvjetng i humanitarno društva Jevreja "La Benevolencija". Nakon studija vratio se u Sarajevo. Glavnina opusa Daniela pripada dijelom poetskom realizmu, a dijelom anakronističkim tendencijama bosansko-hercegovačke umjetnosti za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. U njegovim djelima osjećala se jedna socijalna nota u izboru motiva, odnosno obrađuje više tipove iz jevrejskog malog svijeta. Slikarske mogućnosti Daniela su se dale naslutiti u malim likovnim zabilješkama iznimne kolorističke svježine i profinjenosti. Na teritoriji Bosne i Hercegovine (Drinska, Vrbaska, te dijelovi Primorske i Zetske banovine) između dva svjetska rata nije bilo izraženo grupiranje likovnih umjetnika po nacionalno-konfesijskoj osnovi. Za međusobno povezivanje bila su važna ideološka ili estetska opredjeljenja. Međutim, baš u jevrejskom tisku Kraljevine Jugoslavije razmatrale su se mogućnosti stvaranja "ždovskog stila", čime se Daniel posebno bavio 1924 godine. U svom članku "O umjetnosti" došao je do zaključka da je takav stil moguć "na temelju naše kolektivne psihičke osebujnosti", budući da "Jevrej više nego drugi uzima svoje teme iz svijeta svoje unutrašnjosti".[1]
Daniel je za života izlagao na izložbama u povodu jevrejskih omladinskih sletova 1922 u Zagreb, 1923 u Beogradu, te u Sarajevu 1928, 1931 i 1933 godine. Kritika mu nije bila naklonjena i on se uskoro povukao u osamu svog atelijera. Kao zatočenik koncentracijskog logora Jasenovac za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH) radio je u keramičkoj radionici s ostalim Jevrejima. Daniel je skončao u Jasenovcu vrlo vjerovatno potkraj 1944 godine. Na žalost, iz Jasenovca ne postoji sačuvan nikakav Danielov likovni zapis.[1]
Pomalo zaboravljena i iščezla slikarska djela Daniela Kabilja bila su izložena 1966 godine za vrijeme SFR Jugoslavije na izložbi "Umjetnici Jevreji Bosne i Hercegovine", zajedno sa dijelima Josipa Levija Monsina, Ismeta Mujezinovića, Danijela Ozme, Romana Petrovića, Karla Afana de Rivere, Petra Šaina, Vilka Šeferova, Ive Šermeta, Petra Tiješića i drugih. Danielova djela su se intenzivnije prikupljala i obradila u vrijeme rada na izložbi "Umjetnost Bosne i Hercegovine 1924-1950" održane u Sarajevu 1985 godine.[1]
Reference uredi
Literatura uredi
- Kraus, Ognjen (1996). Zna li se 1941 - 1945: Antisemitizam. Holokaust. Antifašizam, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-0-2