Daniel Ivin (pravo ime Danko Goldstein [~ gǒldʃtajn]) (Karlovac, 16. travnja 1932.), jugoslavenski i hrvatski publicist, književnik i aktivist za ljudska prava. Jedan od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS).

Danijel Ivin
RođenjeDanko Goldstein
16. 4. 1932. (1932-04-16) (dob: 92)
Karlovac, Kraljevina Jugoslavija
NacionalnostHrvat
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoHrvatska
Alma materFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Poznat/a popredsjednik HHO-a
suosnivač HSLS-a
Politička partijaHSLS (1989 - 1990)
RoditeljiIvo i Lea Goldstein
RodbinaSlavko Goldstein
(brat)
Ivo Goldstein
(sinovac)

Biografija uredi

Danijel Ivin se rodio 16. 4. 1932. u porodici karlovačkih Židova.[1][2][3] Odrastao je uz starijeg brata Slavka.[3][1] Danijelov otac, Ivo (Izchak) Goldstein, je bio ugledni karlovački knjižar i nakladnik. 1941. godine, po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH), oca su mu ubile ustaše u Koncentracijskom logoru Jadovno u Lici.[1][4] Danijel se kao dječak pridružio partizanima gdje je služio kao kurir. U partizanima je, između ostalog, krajem 1942. bdjeo nad zarobljenim i smrtno ranjenim Jurom Francetićem kako bi partizanski štab obavještavao o njegovom zdravstvenom stanju. Nakon rata promijenio je ime i prezime iz Danko Goldstein u Danijel Ivin. Od 1949. do 1952. je živio u Izraelu gdje je služio vojni rok u Izraelskim obrambenim snagama (IDF). Po povratku u FNR Jugoslaviju bavio se novinarstvom, a potom je radio u Institutu za historiju radničkog pokreta (danas Hrvatski institut za povijest) pod Franjom Tuđmanom. 1966. godine je zbog pokušaja pokretanja ne-komunističkih novina "Slobodna riječ" nekoliko mjeseci bio u zatvoru, pod optužbom za organiziranje atentata na predsjednika Josipa Broza Tita. Ta optužba je kasnije bila odbačena. Poslije puštanja na slobodu živio je povremeno u Švicarskoj i u Velikoj Britaniji. 1989. je zajedno s bratom Slavkom osnovao HSLS. HSLS, kao i aktivno bavljenje politikom, je napustio samo nekoliko mjeseci kasnije kada mu je, prema vlastitim tvrdnjama, neposredno pred prve višestranačke izbore 1990. godine, saopćeno da su se "Tuđman i Račan sve dogovorili".[1][5] 1993. je bio jedan od osnivača HHO-a kojim je predsjedavao do 2007.[1][6] 2012. je izazvao pažnju zahtjevom da Hrvatski sabor i drugi državni organi prestanu sudjelovati u komemoracijama Blajburškog masakra u samom Bleiburgu.[1][5] Iste godine je bio izabran za novog predsjednika Savjeta antifašista Hrvatske.[7]

Djela uredi

  • Hrvatsko pitanje, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1999

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Drago Pilsel. Uz 80. rođendan Daniela Ivina. Regional express. Preuzeto 25. 1. 2015
  2. (en) Holocaust Survivors and Victims Database: Daniel Ivin. United States Holocaust Memorial Museum. Preuzeto 25. 1. 2015
  3. 3,0 3,1 Danko Plevnik (10. 4. 2010). Zatezalo demantira Tuđmana: U Jadovnu su ustaše ubili 40.000 ljudi u 132 dana. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 25. 1. 2015
  4. (en) Ivo Izchak Goldstein. Stranica svjedočanstva Daniel Ivin Goldstein (sin). Yad Vashem. Preuzeto 25. 1. 2014
  5. 5,0 5,1 Ivin, Danijel. (4. 4. 2012). "Nedjeljom u dva: Daniel Ivin", intervjuiran od Aleksandra Stankovića, HRT.Preuzeto 25. 1. 2014.
  6. Danijel Ivin novi predsjednik HHO-a. Jutarnji list (12. 4. 2013). Arhivirano iz originala na 12. 4. 2013. Preuzeto 25. 1. 2014
  7. Daniel Ivin novi predsjednika Savjeta antifašista RH. Novi list (11. 12. 2012). Preuzeto 25. 1. 2014
  Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.