Otvori glavni meni
Damir Mikuličić
Nema slobodne slike

Damir Mikuličić (Zagreb, 16. ožujka 1942.) je hrvatski pisac znanstvene fantastike, prevoditelj, urednik i vlasnik nakladničke kuće "Izvori".

Diplomirao je Elektrotehnički fakultet i apsolvirao eksperimentalnu fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

Mikuličićev znanstvenofantastični opus rijedak je primjer izrazite tvrde znanstvene fantastike (hard SF) u hrvatskoj književnosti. Njegove najbolje stranice (npr. novele "O", "Novo sjeme", i dr.) nastale su na tragu scijentizma Arthura C. Clarkea (čiji je roman 2001. svemirska odiseja preveo na hrvatski), u uspješnu spoju rigidne prirodoznanstvene (fizikalne) deskripcije i literarne obrade. Njegov pripovjedački stil uzoran je primjer postupka očuđenja u znanstvenoj fantastici.

Mikuličić je znanstvenofantastične novele i kratke priče objavljivao od ranih 1970-ih u Vjesnikovim izdanjima, pod pseudonimima Mike Dames i Dame McUllage. Svoje najbolje priče i kratki roman Morska zvijezda, nastao iz Mikuličićeva predloška za (parodijski) znanstvenofantastični film Gosti iz galaksije Dušana Vukotića (1981), okupio je u zbirci O (Beograd 1982), koja je tiskana i na esperantu (Zagreb 1988).

Godine 1976. predložio je osnivanje časopisa Sirius i dao mu ime, bio u prvim godištima jedan od njegovih recenzenata, zatim je bio stalni recenzent beogradske znanstvenofantastične biblioteke Polaris Zorana Živkovića, a od 1991. vlasnik je izdavačke kuće Izvori, jedne od vodećih nakladnika znanstvene fantastike u Hrvatskoj, gdje uređuje znanstvenofantastične nizove ZF biblioteka i Biblioteka Sirius. Od 1968. do 1990. radio je kao novinar i urednik u Vjesniku, a za mnoštvo časopisa, radio i televiziju pratio je događanja s područja znanosti i tehnike. Član je uredništva časopisa Čovjek i svemir Zvjezdarnice Zagreb, dobio Republičku nagradu Fran Tućan za popularizaciju znanosti (1986), objavio popularnoznanstvene knjige Svjedočanstva o budućnosti (1988) i Nuklearne elektrane (1988). U Izvorima uređuje i popularnoznanstveni niz Biblioteka Luč, za koji je preveo djela S. Hawkinga, C. Sagana, A. Einsteina, P. Daviesa, S. Weinberga i drugih. Godine 1999. dobio je Nagradu SFERA za životno djelo.

Prijevodi na strane jezikeUredi

  • "Novo sjeme" (1977) - švedski, talijanski (Galassia, 225), japanski (Kiso Tengai, 56), češki i njemački jezik
  • "Odluka Velikog Koordinatora" - u češkoj antologiji jugoslavenske fantastike Duhová křídla (1985)
  • njemački - antologije SF International 2 (1981), SF International 3 (1982) i Schöne nackte Welt (1987)

Važniji prijevodiUredi

  • Joachim Herrmann, Astronomija (1977)
  • Carl Sagan, Kozmos (1983)
  • Albert Einstein, Moj pogled na svijet (1991), Moja teorija (1992)
  • Arthur C. Clarke, 2001: odiseja u svemiru (1993, 1995, 2000), Božji čekić (2002)
  • Stephen Hawking, Kratka povijest vremena (1996), Budućnost svemira i drugi eseji (1997), Svemir u orahovoj ljusci (2002), Ilustrirana kratka povijest vremena (2004)
  • David Filkin, Svemir Stephena Hawkinga: objašnjeni kozmos (1997)
  • Steven Weinerg, U potrazi za konačnom teorijom (1997)
  • Otto Muck, Atlantida: potonuli kontinent (1998)
  • Amir Aczel, Božja jednadžba (2001), Fermatov posljednji teorem (2001)
  • Paul Davis, Posljednje tri minute (2000), Peto čudo: potraga za podrijetlom života (2001)
  • Roger Penrose, Carev novi um: razmišljanja o računalima, razumu i zakonima fizike (2004)
  • Arthur C. Clarke i Stephen Baxter, Vremenska odiseja (Oko vremena, 2004; Oluja sa Sunca, 2005)