Dalmatinski toponimi Pacifika

Dalmatinski toponimi Pacifika: Važniji pacifički otoci u Oceaniji na Tihom oceanu (Pacifik) danas većinom nose engleska, francuska ili španjolska imena prema kolonijalnim velesilama koje su ih donedavna posjedovale. Mnogi manji pacifički otoci osim toga još imaju i urođenička imena. Iznimka su otoci Melanezije na jugozapadnom Pacifiku gdje između ostalih imena, za blizu šezdeset manjih otoka, zaliva, rtova i dva vulkana postoje slavenski nazivi vrlo slični ili podjednaki kao na jadranskim otocima u Dalmaciji (veći dio njih upisan je npr. u Andrees Handatlas VIII/5, 1930).

Postanak toponimaUredi

U 16. stoljeću kapetan Vice Bune (1559/1612) iz Dubrovnika koji je tada bio pomorski saveznik Španjolske, plovio je po Indijskom Oceanu iz indijske luke Goa, gdje je od 16. stoljeća bio i dubrovački trgovinski emporij Sao Braz (danas Gandaulim). Odatle je od 1980.- 1997. preko tek otkrivenih Filipina zaplovio na pučinu zapadnog Pacifika, gdje je istraživao još slabo poznate otoke Melanezije i tu je prvi otkrio otočje Bismarck i Nove Hebride (sada Vanuatu). Zatim su u 17. stoljeću drugi pomorski trgovci iz Dalmacije, a najviše iz Dubrovnika na jadranskim galijama tipa 'karaka' također uzastopno plovili od luke Goa do Filipina i neki dalje do Melanezije, gdje su još držali manji trgovinski emporij na otoku Velakula (Solomunski Otoci).

U novootkrivenim prekomorskim zemljama Amerike i Pacifika, naši pragmatični trgovci iz Dubrovnika i ostale Dalmacije nisu nastupali kao drugi kolonijalni osvajači iz zapadne Evrope, jer im je bila najvažnija trgovina a ne vlast. Zato su oni pristupali lokalnim urođenicima prijateljski uz razne privlačne poklone, da bi ih pridobili za trajnu i uspješnu trgovinsku razmjenu od obostrane koristi. Zbog toga praktičnog i humanog pristupa, urođenici Melanezije su rado prihvaćali naše slavenske nazive koji su se tamo kao i domaći urođenički u znatnom broju očuvali sve do danas, dok tek veći otoci tu još nose kolonijalna engleska i španjolska imena.

U Oceaniji među otočnim urođenicima također još postoji znakovita legenda kako su ih u pradavnim vijekovima prije kolonijalista već posjećivali dobri 'Bijeli Bogovi' (tj. Dubrovčani) što su govorili posebnim i njima simpatičnim jezikom, iz kojega su tu nastali mnogi domaći nazivi. Najveća koncentracija očuvanih dalmatinskih toponima na Pacifiku sve dosad se očuvala upravo oko otoka Velakula tj. oko bivšega dubrovačkog emporija u Solomunskim otocima, gdje još postoji desetak naših imena rtova, uvala i manjih otočića. Sada slijedi popis glavnih, dosad očuvanih dalmatinskih toponima širom Melanezije od sjeverozapada prema jugoistoku:

Zapadna Papua (Irian)Uredi

  • Otok Jamna, brdo Bobotna, zaliv Bosnik (najzapadniji naš toponim u Melaneziji)

Papua Nova GvinejaUredi

  • Papuanski zalivi: Kotari, Kopar, Jame, Buna, Beli, Milna
  • Manji otoci: Tamara, Karkar, Seka, Bili, Boca, Kanap, Kriwina, Iwa, Nada, Duba, itd.

Bismarck i okolni otociUredi

  • Otoci: Unie, Puna, Iowo, Siroti, Jame
  • Zalivi: Buka, Torokina

Solomunski otociUredi

  • Otoci: Kolan, Owan, Lina, Japa, Boga, Mato, Batak, Tokova, Sukina, Velakula, Narovo, Uweli, Torokina, Rendova, Banica, Sawa, Mala, Ulova, itd.
  • Rtovi: Alan, Debeli, Sokolovi
  • Zalivi: Voza
  • Vulkani: Mt. Kula (1661 m), Mt. Kollovrat (1412 m)

Vanuatu (Novi Hebridi)Uredi

  • Otoci: Rawa, Valun, Mata, Marina, Mala, Malakula, Nina, Torba, Matas, Tana (najjužniji dalmatinski toponim u Melaneziji)
  • Zalivi: Marina, Palenta

Vidi jošUredi

LiteraturaUredi

  • F.M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura dei Ragusei, vol. II: 201-203 Dubrovnik 1803.
  • J. Luetić: Vice Bune, pomorac i diplomat. Anali Historijskog instituta, sv. I: 255-267, Dubrovnik 1952.
  • J. Tadić: Španija i Dubrovnik u XVI veku, str. 134-136. Beograd 1932.
  • E. Ambrosius: Andrees allgemeine Handatlas, Auflage VIII/5 (Karten 216-224). Velhagen & Klasing, Bielefeld und Leipzig 1930 (na kartama u zagradi su naši slavenski toponimi)
  • G. Milazzi & M. Yoshamya: Ancient origin of Croatian sailing and naval migrations. Proc. 1st Symp. 'Old-Iranian origin of Croats', 461-473, Iran Cultural Center, Teheran 1999.
  • M. Rac, M.H. Mileković et al.: V.B. Petrov and other Croatian navigators in medieval oceans. Proc. 3 scient. symposia 'Early Croats' (2001-2006), 820 p., ITG - Zagreb 2007.

IzvoriUredi

  • Completed and enlarged compilation after GNU-license, from above listed sources combined

Vanjske vezeUredi