Daksa

Daksa je najmanji otočić iz skupine Elafitskih otoka, kod Dubrovnika. Površine je 5ha, najviša točka je 24 metra, na sjeverozapadnom rtu Dakse je svjetionik.

Daksa
Podaci
Lokacija	Jadransko more
Arhipelag	Elafiti
Koordinate	42°40′5″N, 18°3′28″E
Država	Hrvatska
Glavno naselje	nema
Površina	0,07 km²
Broj stanovnika	nenaseljen
Daksa s Koločepom u pozadini

Stoljećima je bio okupljalište religioznih ljudi i redovnika iz cijele Europe koji su boravili u samostanu Svete Sabine, što ga je dao sagraditi Sabo Getaldić 1281. godine. Mir i tišina su odgovarali franjevcima koji su tu živjeli do dolaska Napoleonove vojske 1806. godine. Danas su od ovog samostana ostale samo ruševine. Uz samostan se nalazila crkvica Svete Sabine, četverokatnakula koja je služila kao utvrda i zvonik.

Na Daksi se mogu vidjeti i ostatci kapelica, takozvanih oratorija, jedinstvenog križnog puta na Daksi. Otok su za vrijeme korizme masovno posjećivali građani Dubrovnika, Zatona, Vrbice, Lozice i Gruža, tako da je križni puts postajama u vidu kapelice bio značajan za cijelu okolicu Dakse.

Prije dolaska Napoleona, vojska gradi utvrde i nastambe za svoj smještaj. Nakon što su se izmjenile francuska i austrijska vojska, uništivši sakralne objekte na otoku, Daksu je kupio Aleksandar, knez Poninski, i na prilično opustošenom otoku počeo saditi borove, lovorike, limunova stabla, čemprese. Obnovio je čak i samostan opremivši ga vrijednom i starom bibliotekom s više od 4000 knjiga i 200 manuskripta.

Međutim, prvi i drugi svjetski rat onemogučili su ovaj posljednji pokušaj da se vrati ugled i značaj otoku.

Hrvat Matan Galjuf, južnoamerički bogataš i gimnazijski (Dubrovnik) prijatelj Srbina katolika Petra Kolendića je bio vlasnik ovog otoka.

Na otoku je koncem Drugog svjetskog rata izvršeno masovno pogubljenje nekoliko desetaka istaknutih građana Dubrovnika, poznato kao pokolj na otoku Daksi.

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Daksa

Daksa na Wikimedijinoj ostavi