Dabarska pećina

Dabarska pećina se nalazi u području sela Dabar, administrativno u opštini Sanski Most, Bosna i Hercegovina. Smještena je uz izvor rijeke Dabar sa kojim čini geomorfološku i hidromorfološku cjelinu, zbog čega je i povremeni izvor Dabra. Između njih je mali drveni most obrastao mahovinom.

Dabarska pećina kao povremeni izvor rijeke Dabar

Pristup pećini je sa puta Sanski Most – Ključ na kojem postoji postoji oznaka za skretanje ka vrelu Dabra. U nastavku se smjenjuju oznake za vrelo Dabra i Dabarsku pećinu, ali je nebitno, jer je odredište isto. U početku je put asfaltni a poslednji kilometar je dobar makadamski put manje širine.[1]

Izvor Dabra uredi

Dabarska pećina je jedna od 14 velikih i nekoliko desetina manjih pećina na području Sanskog Mosta. Duga je 630 m (prema podacima iz 2013.). Ulaz u pećinu je širok oko 10 m, a visok 15 m. Iza ulaza je dvorana širine 20 m. i 70 m dužine. Skreće prema jugozapadu, sužava se i račva u nekoliko manjih tunela.[2]

Kada je vodostaj visok, voda teče iz pećine, i ulijeva se u korito rijeka Dabra. Kada je vodostaj nizak, u pećini ima nekoliko sifonskih jezera i jezera zarobljene vode.[3]

Arheološko nalazište uredi

Arheološkim istraživanjima (Korošec, 1946; Benac, 1947) došlo se do saznanja da je pećina nastanjivana u prahistoriji. Na sjevernoj, suvljoj strani ulazne pećine, probnim istraživanjima pronađeni su površinski nalazi keramike iz bakarnog doba, Vučedolska kultura. Vučedolska keramika također je opisana na samo 5 km. udaljene Hrustovačke pećine.[4] U blizini su pronađeni i ostaci sojeničkog naselja i pretpostavlja se da potiču iz perioda Ilira.[5]

U povremenim posjetama posljednjih godina, primijećeno je da je pri višim vodostajima voda erodirala arheološke slojeve, debljine do 60 cm.. Znatna erozija desila se 2014. godine, tokom katastrofalnih poplava. U rubu erodiranog arheološkog tla pojavilo se ognjište na stijeni. Među pepelom sačuvalo se i nekoliko komada drvenog uglja i poslano u Beta Analytic Radiocarbon Dating Laboratorija (uzorak Beta-390179). Datiranje korištenjem 14C metode pokazalo je radiokarbonsko doba 4010 ± 30 BP, što odgovara dobu Vučedolske kulture.

Nacionalni spomenik uredi

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 7. novembra 2014. godine, donijela je odluku da se Dabarska pećina proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[6] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry,Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo.

Literatura uredi

  • Pegan, G., G. Petković, M. Vidović - Dabarska pećina. Arhiv Speleološkega društva Ponir Banja Luka, 2013.
  • Alojz Benac - Studije o kamenom i bakarnom dobu sjeverozapadnog Balkana. Sarajevo, 174 p. 1974.
  • Alojz Benac - Završna istraživanja u pećini Hrustovači. Glasnik Zem. Muzeja 3, Sarajevo, 5-41, 1947.
  • J. Korošec - Pečina Hrustovača, novi lokalitet slavonske kulture. Glasnik državnog muzeja u Sarajevu. Nova serija 1946, Društvene nauke 1, Sarajevo, 7-37, 1946.

Izvori uredi

  1. „Vodopad Blihe i Dabarska pećina (nebrušeni dijamanti u Sanskom Mostu)”. putovanjazapet.com, 2021. Pristupljeno 23.02. 2024. 
  2. „Andrej Mihevc, Jasminko Mulaomerović - Erozija arheološkoga nalazišta Dabarska pećina kod Sanskog Mosta tokom poplava 2014. god.”. Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019. (sl)
  3. „Dabarska pećina i izvor rijeke Dabar”. putovaobih.blog, 2021. Pristupljeno 12. 02. 2024. 
  4. „Arheološki Leksikon 2 - Regija 10, Dabar pećina”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2024. 
  5. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  6. „Dabarska pećina”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2018. [mrtav link]