Otvori glavni meni

Džask (perz. جاسک) je grad i luka u pokrajini Hormuzgan na jugu Irana, oko 225 km jugoistočno od pokrajinskog sjedišta Bandar-e Abasa. Smješten je na poluotoku koji se pruža u Omanski zaljev stvarajući manji Istočni i Zapadni Džaskanski zaljev. Područje oko grada zajedno sa zapadnim Golestanom specifično je kao jedino u Iranu gdje se javlja fenomen blatnih vulkana[1]. Obalnim makranskim područjem oko grada prevladava vruća pustinjska klima (BWh) s vrućim ljetima i blagim zimama, a vegetaciju mu čine uglavnom palme[2].

Džask
((fa)) جاسک
Koordinate: 25°39′N 57°46′E / 25.650°N 57.767°E / 25.650; 57.767
Država  Iran
Pokrajina Hormuzgan
Okrug Džaskanski okrug
Visina 5 m
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 11.133
Vremenska zona IRST (UTC+3:30)
 - Ljeto (DST) IRDT (UTC+4:30)
Karta
Džask is located in Iran
Džask
Džask
Džask na karti Irana

Grad je u historiji bio nezaobilaznom stanicom na pomorskom putu između Irana i Indije, stoga su ga mnogi historičari pokušavali identificirati s mjestima iz drevnih putopisa[2]. Među takvim toponimima su Badis iz Arijanove „Indike“, rt Carpella i Dagasira iz PtolemejeveGeografije“, te Omana iz „Puta oko Eritrejskog mora“[2]. Svaka od navedenih pretpostavki je diskutabilna, no zato se s priličnom sigurnošću može potvrditi da Džask pripada području kojeg su prema drevnom pomorcu Nearh nastanjivali tzv. ribojedi[2]. U djelima ranoislamskih geografa poput Jakuta i Kazvinija spominje se otok Džasak kojeg danas poistovjećuju uglavnom s Larakom[2]. Plovidba od Džaska do Sinda u srednjem vijeku trajala je šest tjedana[2].

U decembru 1616. u Džask pristaje Englez E. Connock čime započinje trgovina između Irana i Engleske[2]. Sljedeće godine primio ga je osobno šah Abas Veliki nakon čega je sklopljen trgovački sporazum kojim je Engleska dobila pravo na boravak u Džasku, te izgradnju crkvi i groblja[2]. Sljedećih godina rasle su pomorske tenzije između Engleza i Portugalaca koji su htjeli onemogućiti trgovinu između Surata i Džaska, a pokraj potonjeg 1620. odigrala se i pomorska bitka u kojoj su pobijedili Englezi unatoč pogibji kapetana[2]. Od 1809. Džask je nakratko potpao pod vlast Muskata, a 1869. postao je jednom od stanica indoevropskog telegrafa od kojeg su se kablovi protezali do Bušehera i Bandar-e Lenge na sjeverozapadu, Karačija na istoku, te Adena na jugozapadu[2]. Stanicu je čuvalo 100 britanskih i 20 iranskih vojnika, većinom Kurda[2]. Godine 1947. Džask je pogođen potresom magnitude Mw = 5,8[3].

Ekonomija grada danas se temelji pretežito na ribarstvu i uzgoju datulja. Godine 2007. najavljen je projekt izgradnje naftovoda od Džaska do Neke u Mazandaranu[4]. Džask je državnom cestom 91 povezan s Minabom i Bandar-e Abasom na sjeverozapadu, cestom 98 s Čabaharom na istoku, a lokalna cesta spaja ga i s ruralnom unutrašnjosti na sjeveru. Istočno od grada nalazi se Aerodrom Džask, a od 2008. gradskim lučkim kapacitetima služe se i oružane snage Irana[5]. Većina populacije Džaska su Baluči[2], a prema popisu stanovništva iz 2006. godine u gradu je živjelo 11.133 ljudi.

VezeUredi

IzvoriUredi

  1. ((en)) Fisher, William Bayne (1968.). The Land of Iran, The Cambridge History of Iran I. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, str. 134., DOI:10.1017/CHOL9780521069359, ISBN 9780521069359, OCLC 489573396.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 ((en)) Potts, Daniel Thomas [15. 12. 2008.] (13. 4. 2012.). Jāsk, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
  3. ((en)) Ambraseys, Nicholas Neocles; Melville, Charles Peter (1982.). A History of Persian Earthquakes, Cambridge Earth Science Series. New York: Cambridge University Press, str. 164.-166., DOI:10.1002/eqe.4290110412, ISBN 9780521241120, OCLC 251672298.
  4. ((en)) Press TV (28. 8. 2007.). Iran to build Caspian-Oman oil pipeline. Tehran: Press TV.
  5. ((en)) Press TV (27. 10. 2008.). Iran expands naval bases amid threats. Tehran: Press TV.