Czartoryski
Czartoryski (litvanski: Čartoriskiai, ukrajinski: Чарторийський) je prezime litvansko-ukrajinske plemićke porodice koja je 1433. dobila titulu prinčeva Svetog Rimskog Carstva.[1]
| Czartoryski | |
|---|---|
 | |
| Država | Poljsko-Litvanska Unija |
Historija uredi
Czartoryski svoje porijeklo vode od jednog od sinova litvanskog vladara Gediminasa, to im je pored srodstva sa Jagelonskom dinastijom (vladali Unijom 1386. do 1572.) dalo i pravo na kneževsku titulu.[2]
Czartoryski koji su bili poznati po svojoj pobožnosti, dugo su bili pravoslavci, ali su prešli u katoličanstvo krajem 16. vijeka, najvjerojatnije radi karijere. Po bogatstvu su pripadali srednjem plemstvu, i bili daleko od magnatskih Radziwiłła ili Potockija.[2]
Prvi član porodice koji se 1393. uspio domoći feuda u Voliniji bio je Vasil Czartoryski. I njegovi sinovi Ivan, Aleksandar i Mihail domogli su se visokih položaja u Velikoj Kneževini Litvaniji.[1] Mihail (umro oko 1489.) bio je regent u Braclavu i okolici, proslavio se 1463. kao sudionik bitaka sa Tatarima. Nakon Lublinske unije 1569., koju su Czartoryski zdušno podržavali, brojni članovi porodice dobili su utjecajne položaje na dvoru Kraljevine Poljske. Istovremeno su znatno proširili svoja imanja po Voliniji-[1]
Czartoryski su krajem 18. vijeka postali izuzetno moćni i utjecajni magnati u Poljsko-Litvanskoj Uniji, naročito za vladavine Augusta III i Stanisława Augusta Poniatowskog, čija je majka - Konstancja Czartoryska, bila iz njihova roda.[1]
Njezin brat - Michał Fryderyk (1696. - 1775.), postao je 1752. veliki kancelar Velike Kneževine Litvanije. Njegov mlađi brat August Aleksandar vojvoda tadašnjeg Ruskog vojvodstva je brakom sa Marijom Zofijom Sieniawskom stekao i golemi feud porodice Sieniawski, jer je njegova supruga bila posljednja nasljednica te porodice.[1]
Czartoryski su za vrijeme interregnuma (1763.-64) uz pomoć svoje neformalne političke partije - Familie[2] praktički preuzeli vlast u zemlji i proveli niz reformi, od ograničenje prava šljahte u Sejmu na liberum veto[3], preko formiranja komisija za financijske i vojne poslove, uvođenja jedinstvene carinske stope za izvoz [[poljoprivreda|poljoprivrednih proizvoda, do reformiranja obrazovanja.
Iako im je porodični feud u Puławyju konfisciran 1794., u vrijeme Treće Podjele Poljske, porodica je nastavila imati značajnu ulogu u političkom, kulturnom i ekonomskom životu Unije.[3] Krajem 18. vijeka njihov član Józef Klemens litvanski komornik, proslavio se kao veliki industrijalac, osnivač brojnih manufaktura koje su prerađivale vunu i lan sa njegovih imanja po Voliniji i Podoliji.[1]
Adam Kazimierz (1734.-1823.) bio je najozbiljniji kandidat za nasljednika kralja Augusta III, salon njegova dvorca u Puławyju postao je centar okupljanja poljskih intelektualaca.[4]
Adam Jerzy (1770.-1861) bio je najpoznatiji član porodice Czartoryski.[1] On je od 1804. do 1806. bio ministar vanjskih poslova Ruskog Carstva.[5]
Galija rezidencija porodice Czartoryski uredi
.jpg)
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 „Czartoryski” (engleski). Encyclopedia of Ukraine. Pristupljeno 30.08. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „The Familia: the troubled Commonwealth’s last chance” (engleski). Polish History Museum in Warsaw. Pristupljeno 30.08. 2021.
- ↑ 3,0 3,1 „Czartoryski family, Polish family” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30.08. 2021.
- ↑ „Czartoryski, Adam Kazimierz” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 30.08. 2021.
- ↑ „Czartoryski, Adam Jerzy” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 30.08. 2021.
Vanjske veze uredi
- Czartoryski family, Polish family (en)
- Czartoryski (en)