Crteži u pećini Grotte Chauvet-Pont d’Arc

Crteži u pećini Grotte Chauvet nalaze se na krečnjačkom platou rijeke Ardèche u južnoj Francuskoj, Predstavljaju najranije poznate i najbolje očuvane figurativne crteže na svijetu, koji datiraju još iz perioda Aurignačke kulture (30.000–32.000 p.n.e), što ih čini izuzetnim svjedočanstvom praistorijske umjetnosti. Pećina je zatvorena zbog odrona stijene otprilike 20.000 godina prije nove ere i ostala je nepristupačna sve do svog otkrića 1994, što je pomoglo da se održi u netaknutom stanju.[1]

Crteži u pećini Grotte Chauvet - Pont d’Arc, Ardèche
Svjetska baštinaUNESCO
 Francuska
Registriran:2014.
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, iii,
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Svjetska baština uredi

Do sada je na zidovima registrovano preko 1.000 slika sa različite antropomorfnim i životinjskim motivima. Izuzetnog estetskog kvaliteta, demonstriraju niz tehnika uključujući vještu upotrebu sjenčenja, kombinacije boje i graviranja, anatomsku preciznost, trodimenzionalnost i pokret. Na crtežima su u najvećem broju predstavljene slijedeće vrste: mamut, medvjed, pećinski lav, nosorog, bizon, kao i 4.000 popisanih ostataka praistorijske faune i raznih otisaka ljudskih stopala.

Ono što je tipično za većinu pećinske umjetnosti, je nepostojanje potpunih ljudskih figura, iako postoji jedna djelomična figura "Venera" sastavljena od onoga što izgleda kao vulva pričvršćena za nepotpun par nogu. Iznad Venere, i u kontaktu s njom, nalazi se glava bizona, što je navelo neke da opisuju kompozitni crtež kao Minotaura.

Jedan crtež, kasnije prekriven skicom jelena, podsjeća na vulkan koji izbacuje lavu, što predstavlja najraniji poznati crtež vulkanske erupcije.[2]

Umjetnici koji su izradili slike u ovoj pećini koristili su tehnike koje se rijetko nalaze u drugim pećinskim umjetnostima. Čini se da su mnoge slike nastale tek nakon što su zidovi dobro očišćeni, što se vidi po znatno svjetlijoj površini. Posebna specifičnost je urezivanje oko obrisa figura, što sugerira pokret.[3]

Crteži u pećini Grotte su 2014. godine uvršteni na listu UNESCO-ove svjetske baštine. [4]

Izvori uredi