Crnika, česmina (lat. Quercus ilex) je zimzeleno drvo iz roda hrastova, porodice Fagaceae.

Crnika
HolmOak.jpg
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fagales
Porodica: Fagaceae
Rod: Quercus

RasprostranjenostUredi

Uspeva u Sredozemlju.[1] Autohtona je vrsta u Hrvatskoj. Raste u Dalmaciji, Istri i na ostrvima Hrvatskog primorja. Najvažnija je vrsta sredozemnog zimzelenog šumskog rastinja. U različitim je stanjima degradacije od makije do ljutih krških priobalnih kamenjara, poput golog dela ostrva Paga.

IzgledUredi

Dostože visinu od 10 do 20 metara, u zavisnosti od staništa. Kora mlađeg debla je siva i glatka. Izdanci su dlakavi. Listovi su jajoliki ili duguljasti, 3-7 cm dugi, zašiljenog vrha, ravnih ivica na odraslim primercima ili oštro testerasti na izdancima. Odozgo su tamnozeleni i sjajni, a odozdo belo-dlakavi i kožasti. Peteljka je kratka. Cvetovi jednopolni, muški u visećim resama, ženski pojedinačni Plod je žir, a sazreva u prvoj godini. Po više njih nalaze se na zajedničkoj dršci, a stipule su dlakave i čvrsto prilegle uz kupulu. Drvo je teško i tvrdo.

Ekološki zahteviUredi

U mlađem dobu podnosi puno senke, dok starijim stablima treba puno svetla. Dobro podnosi sušu. U području na kome crnika uglavnom raste, u letnjim mesecima, ponekad jedva padne po koja kap kiše. Prilagodila se na sušu kožastim listovima, uvučenim porama, velikom korenovom mrežom i dr. Vrlo je osetljiva na niske temperature vazduhaa i tla. Ponik ne podnose temperature ispod nule, a kambijum stabiljke može podneti i do –25°C. Otporna je na visoke temperature. Nema velike zahteve prema tlu. Izdanačka sposobnost iz panja je velika. Stabla crnike generativnog porekla mogu da dožive do 1000 godina.

SlikeUredi

Spoljašnje vezeUredi

  1. Flora of the Maltese Islands, Hans Christian Weber, Bernd Kendzior, 2006, Margraf Publishers p. 184