Crkva sv. Ilije u Zenici
Crkva svetog Ilije u Zenici katolička je crkva, Vrhbosanska nadbiskupija. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22. januara 2007. godine, donijela je odluku da se crkva proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća) i Tina Wik. Nacionalni spomenik čini crkva i župni ured i pripadajući park između ta dva objekta.
Historija uredi
Prvobitna župna crkva u Zenici izgrađena je 1870, a sada postojeća 1909–1910, po projektu Josipa Vancaša. Na njoj prevladavaju arhitektonski oblici secesije. Sadašnja župna kuća izgrađena je 1910, a 1930. je rekonstruirana i znatno proširena.
Crkva posjeduje orgulje (osam registara) koje je 1933. poklonio visoki činovnik željezare Faulend. Orgulje je izgradila kompanija Heferer iz Zagreba. Od drugih instrumenata postoje električne orgulje, harmonij i gitare.
Franjevački redovnici u okviru svoga rada imali su zadatak obrazovati i educirati lokalno stanovništvo. O tome svjedoči dokument čuvan u arhivu samostana Guča Gora, koji govori o postojanju osnovne škole u Zenici 1878, koja je brojala oko 40 učenika.
Rad na polju obrazovanja i edukacije početkom 20. stoljeća na području Zenice preuzimaju časne sestre reda Presvete krvi Isusove, koje su vodile osnovnu i srednju školu sve do kraja Drugog svjetskog rata, u objektu danas poznatom kao Kloster.
Opis uredi
Crkva je tlocrtno pravougaonog oblika dimenzija 42,5 × 12,75 metara sa apsidom polukružnog oblika i pročeljem sa zvonikom. Uz jugozapani ugao crkve se veže tlocrtno župni ured. Glavni oltar je iz 1837. s reljefom svetog Ilije i skulpturama svete Barbare i svetog Florijana. Tri pomoćna oltara su izrađeni dvadesetih godina XX vijeka u tirolskoj radionici Ferdinanda Stuflessera. Na zvoniku crkve nalaze se tri zvona.
U crkvi se nalazi 14 scena predstavljenih na Križnom putu, urađenih u uljnoj tehnici, početkom XX vijeka od strane nepoznatog autora. Crkva posjeduje orgulje od osam registara. Donesene su u crkvu 1933. godine. Napravljene su u Zagrebu u radionici Heferer. Skulptor Anto Kainić iz Zenice je za crkvu 1995. godine izradio skulpturu sv. Ilije od kruškovog drveta. Skulptura je visoka oko 4,5 m. Isti autor je 1993. godine izradio skulpturu Blažene Djevice Marije. Skulptura je izrađena od bronze. Njena visina je oko 2 m. Skulptura je postavljena u vrtu između crkve i župnog ureda.
Crkva svetog Ilije i župni dvor su u dobrom građevnom stanju. Svakodnevno se koriste oba objekta, crkva za molitve, a župni dvor za obavljanje administrativnih poslova i smještaj crkvenog osoblja. Tokom posljednjeg desetljeća u župnom uredu, odnosno crkvi se prikuplja likovna zbirka savremene umjetnosti. Svi predmeti pokretnog naslijeđa se nalaze u dobrom stanju.
Reference uredi
- ↑ „Crkva svetog Ilije”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
