Crkva Srca Isusova u Brčkom

Crkva Presvijetlog Srca Isusova je katolička crkva u centralnom dijelu Brčkog, Bosna i Hercegovina. Pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH na sjednici održanoj u Sarajevu od 7. do 13. jula 2009. godine. Odluku je donijela Komisija u sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.[1] Nacionalni spomenik se sastoji od: crkve Presvijetlog Srca Isusova sa zidnim slikarstvom, župnog dvora, pomoćnih objekata sa crkvenim dvorištem i pokretnog nasljeđa koga čini osam drvenih polikromiranih skulptura.

Historija uredi

Izgradnja prve katoličke crkve u Brčkom započela je 1883, a dovršena 1885. godine. Ova crkva je nazvana crkvom sv. Mihovila arhanđela. U prvom svjetskom ratu teško je stradala. Nova crkva izgrađena je pored stare crkve 1933. godine po projektu Karla Paržika jednog od vodećih arhitekata istoricizma u arhitekturi Bosne i Hercegovine krajem 19. i početkom 20. vijeka. Godine 1934. dograđena je i druga sakristija i dobija naziv crkva Presvetog Srca Isusova. Karlo Paržik je projektovao za katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini u periodu od 1921-1937 godine

Tokom rata 1992 - 1995, zajedno sa župnim dvorom, bila je granatirana, nakon čega je opljačkana i oštećena. Sada su uz pomoć Vlade Brčko distrikta popravljeni, a i dalje se radi na uređenju.

Projekt rekonstrukcije enterijera, kojeg su projektirali arhitekti Juro Pranjić i Ana Bosankić, odabran je među 18 najboljih arhitektonskih projekata iz cijele Bosne i Hercegovine na tradicionalnoj izložbi Collegium artisticum 2018 – Arhitektura.

Izložba je premijerno otvorena u Sarajevu, a kako je riječ u putujućoj izložbi ona je u srijedu 07. februara predstavljena i brojnoj publici u Kući arhitekture – Haus der Architektur u Grazu u Austriji.[2]

Opis uredi

Istoricistički pristup prisutan je u raščlanjivanju fasada i oblikovanju otvora, a originalan otklon uočava se u oblikovanju nekih detalja. Ova građevina, malterisane fasade, najbogatija je po plastičnoj dekoraciji od svih Paržikovih objekata iz ovog perioda izgrađenih u Bosni i Hercegovini.

Prostorno je koncipirana kao trobrodna (sa centralnim brodom višim u odnosu na bočne brodove) zasvođena bazilika, sa polukružnom oltarskom apsidom. Crkva u dispozicionom smislu ima: glavni brod sa narteksom, krstionicu postavljenu lijevo od ulaza, dok se desno od ulaza nalazi stepenište za toranj i korsku galeriju iznad narteksa, naos, bočne brodove, prostor svetilišta – oltar, iznutra polukružne osnove, dok je sa vanjske strane pravougaonog oblika i dvije sakristije.

Za izradu fresaka i zidne dekoracije bio je angažovan Albert Gruber. Umjetnik je zidne površine odvojio tako što je na stropu oslikao svetitelje unutar samostalnih polja nalik medaljonima, dvije epizode iz Hristova života te dvije epizode u genre maniri. Zanimljivo je da je Gruber koristio vlastiti lik za prikaz Hrista. Pošto je crkvu dao izgraditi biskup Ivan Šarić, njegov lik s modelom crkve u podignutim rukama prema Hristu prikazan je pored centralno smještenog Isusa Hrista.

Podaci o kiparskim radovima u crkvi veoma su oskudni. Na kipu sv. Antuna Padovanskog zabilježen je potpis autora, što je pomoglo da se sačuvani kipovi atribuišu Josipu Kaplanu, jednom od kipara firme Kaplan. U crkvi sačuvano je osam kipova.

Sa desne strane, gledano od ulaza, je visoki zvonik sa časovnikom, a iznad vrata je velika mermerna rozeta. Dva zvona za crkvu su urađena u livnici u Insbruku.

Na prozorima je urađena izmjena stakala. Nova stakla su u žutoj i bijeloj boji, tako da je bijeli križ u žutoj podlozi. [3]

Literatura uredi

Reference uredi

Vanjski linkovi uredi