Cristóbal Mendoza
José Cristóbal Hurtado de Mendoza y Montilla (Trujillo, 23. lipnja 1772. – Caracas, 8. veljače 1829.) bio je venezuelanski advokat, pisac, političar i akademik, najpoznatiji po tome što je od 1811. do 1812. godine obnašao dužnost prvog predsjednika Venezuele,[1] mada je to bilo u periodu nepriznate Prve Republike. Nakon što je stekao magisterij iz filozofije u Caracasu[2] te doktorat iz kanonskog i kontinentalnog prava na Dominikanskoj Republici,[1] Mendoza je na početku svoje pravničke karijere radio u nekoliko ureda u Trujillu, Méridi i Caracasu. Godine 1796. godine preselio se u Barinas kako bi radio kao advokat;[2] tu je 1807. godine izabran za gradonačelnika. Tri godine kasnije, pridružio se ustaničkom pokretu bogatih stanovnika Caracasa protiv španjolske uprave,[1] a 1811. godine je izabran kao predstavnik provincije Barinas na konstitutivnom Kongresu Venezuele.[3] Nekoliko dana kasnije, Mendoza je izabran u vladajući trijumvirat novoproglašene Prve Venezuelanske Republike, u sklopu kojega je obnašao dužnost prvog predsjednika zemlje. Njegov mandat je trajao do ožujka 1812. godine,[1] a u tom je periodu započeo rat protiv onih dijelova Venezuele koji su još uvijek podržavali španjolsku vlast, sastavio je Deklaraciju nezavisnosti Venezuele te je sudjelovao u izradi prvog ustava Venezuele.
| Cristóbal Mendoza | |
|---|---|
 | |
Predsjednik Prve Venezuelanske Republike
(kao član trijumvirata; nepriznat) | |
| Mandat 5. ožujka 1811. – 21. ožujka 1812. | |
| Zamjenik | Juan Escalona Baltazar Padrón |
| Prethodnik | inauguracijski nositelj |
| Nasljednik | Francisco Espejo |
| Rođenje | 23. lipnja 1772. Trujillo, Venezuela(tada  Španjolski Imperij)
|
| Smrt | 8. veljače 1829. Caracas, Venezuela (tada  Velika Kolumbija)
|
| Supružnik | Juana María Briceño Méndez María Reina Montilla del Pumar Gertrudis Buroz Tovar |
| Zanimanje | advokat |
Potpis
| |
 | |
Godine 1813., Mendoza je pobjegao od rojalista i otišao na Grenadu,[1] samo da bi se ubrzo pridružio Bolívarovom pokretu za oslobođenje Južne Amerike. Bolívar je Mendozu u svibnju 1813. godine imenovao guvernerom Méride,[2] a nekoliko mjeseci kasnije i guvernerom Caracasa.[1][2] Kada je José Tomás Boves osvojio Caracas tokom 1814. godine, Mendoza je ponovo napustio zemlju[2] te pobjegao na otok Trinidad,[1] gdje je od 1819. do 1820. godine bio aktivan pisac za novine Correo del Orinoco.[1] Godine 1826., Francisco de Paula Santander je Mendozu imenovao na čelno mjesto departmana Venezuele u sklopu Velike Kolumbije.[2] Nakon što je za vrijeme ustanka Joséa Antonja Páeza kratko bio u egzilu,[1] Mendoza je 1827. godine ponovo vraćen an svoju poziciju, koji će držati sve do ostavke sredinom 1828. godine.[1][2] Njegova ostavka bila je posljedica slabog zdravlja, a nakon iste se povukao u predgrađe Caracasa, gdje je i umro 8. veljače 1829. godine.
Godine 1972., Venezuela je 23. lipnja, Mendozin rođendan, proglasila Nacionalnim danom advokata.[4]
Reference uredi
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Enrique Vera, Viloria (19 April 2015). „Christopher Mendoza: First President of Venezuela”. Venezuela Analitica. Pristupljeno 11 August 2016.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 „Cristobal de Mendoza”. Pristupljeno 12 August 2016.
- ↑ „Christopher Mendoza First President of the Republic”. Entorno Inteligente. Pristupljeno 11 August 2016.
- ↑ Nava, Melvin (28 June 2010). „June 23, 1772: Birth of Don Cristobal de Mendoza”. Venelogia. Pristupljeno 11 August 2016.
Vanjske veze uredi
| Političke funkcije | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Inauguracijski nositelj |
Predsjednik Venezuele (nepriznat) 5. ožujka 1811. – 21. ožujka 1812. |
Slijedi: Francisco Espejo |