Zou Yan

(Preusmjereno sa stranice Cou Jen)

Cou Jen (kin. 鄒衍/邹衍; 305. pne.240. pne.) je bio kineski filozof i istaknuti predstavnik filozofske škole Jin i jang (ili prirodnjačke škole), u periodu postojanja „Sto škola mišljenja“ u kineskoj filozofiji.

Cou Jen
Antika
Kineska filozofija
Biografske informacije
Rođenje305. pne.
Smrt240. pne.
Filozofija
Škola/Tradicijaprirodnjačka škola
Glavni interesijin i jang, osnovni elementi

Njegova učenje su sistematizovana u postavci koja spaja dve filozofske teorije koje su postojale u Periodu zaraćenih država : jin-jang i Pet osnovnih elemenata ili procesa (drvo, vatra, zemlja, metal i voda), u ljudskim životu i životu države.[1]

Prema Cou Jenovom sistemu (teoriji), postoji stalna, ali spontana promena ovih pet kosmičkih elemenata koji u cikličnom procesu, dejstvujući jedan na drugog, upravljaju kosmičkim principima jin (zemlja, žensko, pasivno, upijanje) i jang (nebo, muško, aktivno, prodorno), uzrokujući sve prirodne pojave, godišnja doba, pa čak utiču na uspon i pad različitih dinastija.[2]

Delo uredi

Cou Jen se smatra osnivačem prirodne nauke u Kini. Njegove teorije su usvojili Fang Ših, lutajući asketi i iscelitelji koji su tražili negovanje unutrašnjeg bića i eksperimentisali sa alhemijom u potrazi za besmrtnošću, a čija je filozofija i prakse uticala na razvoj taoizma.

Cou Jenova teorija uzajamnog generisanja i uništavanja „pet elemenata“ uključena je u medicinsku doktrinu tradicionalne kineske medicine.

Svi Cou Jenovi spisi su tokom istorije izgubljeni te se o njima saznaje isključivo preko citata u drugim ranim kineskim tekstovima. Najvažniji izvor podataka o Cou Jenu je kratka biografija u Zapisima Velikog istoričara Sima Ćena iz 1. veka pne. U njoj se Cou Jen opisuje kao polimata (filozofa, istoričara, političara, prirodnjaka, geografa i astrologa) koji je bio rodom iz obalske države Ki (današnji Šandong), gde je bio član državne Jikija akademije (kin. 稷下).

Cou Jen se često dovodi u vezu sa taoizmom i poreklom kineske alhemije, i to zahvaljujući Knjizi Hana koja za njega koristi izraz fangshi (kin. 方士 — doslovno „majstor tehnike“ takođe i alhemičar, čarobnjak, isterivač demona, „prizivatelj bogova“).

Međusobne veze pet glavnih elemenata potčinjenih teoriji Jin-Jang, i njihov uticaj na pojavu različitih dinastija u Kini.
Elementi  
Drvo Metal Vatra Voda Zemlja
Dinastije
Xia Yin-Shang Zhou Qin Han

Izvori uredi

  1. History - Zou Yan 鄒衍 (2012) Persons in Chinese CHINAKNOWLEDGE - a universal guide for China studies
  2. Yi Xingguo 衣興國 (ed. 1988). Shiyong Zhongguo mingren cidian 實用中國名人辭典, pp. 96. Changchun: Jilin wenshi chubanshe.

Literatura uredi

  • Fung Yu-lun. History of Chinese Philosophy.Vol.1. Prin. 1952, pp. 159–169.
  • Kobzev A. I. Aktualьnыe problemы istorii i teorii tradicionnoй kitaйskoй nauki // Sovremennыe istoriko-naučnыe issledovaniя: nauka v tradicionnom Kitae. M., 1987. S.27-29
  • Dёmin R. N. Prozviщe Czou Яnя i meteoroleshi v Drevneй Grecii.// Filosofiя i duhovnaя žiznь obщestva L.,1989.
  • Dёmin R. N. Škola inь яn // Kulьturы v dialoge. Vыp. 1. - Ekaterinburg, 1992. S. 209-221.
  • Kitaйskaя filosofiя: Эnciklopedičeskiй slovarь. M., 1994. S.419-420. ISBN 5-244-00757-2
  • Rubin V. A. Reabilitaciя Czou Яnя Sыma Cяnem // Ličnostь i vlastь v drevnem Kitae: Sobranie trudov. M., 1999. S.141-143.
  • Rubin V. A. Czou Яnь i koncepciя u-dэ // Tam že. S.152-158
  • Duhovnaя kulьtura Kitaя: эnciklopediя v pяti tomah. M., 2006. S.541-542. ISBN 5-02-018431-4 (v per.)
  • Dёmin R. N. Učenie o kosmose kak dialoge v pozdnem neoplatonizme i predstavlenie drevnekitaйskogo mыslitelя Czou Яnя o Podnebesnoй // Materialы i issledovaniя po istorii platonizma. Vыp.6. Sb. stateй. SPb., 2005. S.396-400.

Spoljašnje veze uredi