Cormac mac Airt

Cormac mac Airt (sin Arta), također poznat i kao Cormac ua Cuinn (unuk Conna) ili Cormac Ulfada (dugobradi) je, prema irskim srednjovjekovnim legendama i tradiciji, bio Veliki kralj Irske. Smatra se najznamenitijim od svih drevnih Velikih kraljeva, a dio historičara vjeruje da je riječ o autentičnoj historijskoj ličnosti,. usprkos toga što se uz njega vezuju mnoge legende, a doba života i vladavine smješta u široki vremenski raspon od 2. do 4. vijeka. Prema predaji je vladao iz Tare, sjedišta Velikih kraljeva Irske, četrdeset godina, i pod njegovom vladavinom je Tara procvala.

Irski narodni junak Fionn mac Cumhaill je prema predaji bio Cormacov suvremenik, a većina priča vezanih uz Fenijanski ciklus je smještena u doba njegove vladavine.

Legendarna biografija uredi

Cormacov otac je bio veliki kralj Art mac Cuinn a majka Achtann; prema jednoj legendi je ona bila kćer kovača po imenu Olc Alcha, koji je Arta ugostio pred njegovu posljednju bitku protiv Lugaid mac Cona, a Art je upravo tada začet. Otac mu je poginuo, a odgojio ga je poočim Fiachrae Cassán.

Kada je imao oko trideset godina, svrgnuo je Lugaida sa mjesta velikog kralja, ali prijestolje nije odmah preuzeo; umjesto njega je to učinio ulaidski kralj Fergus Dubdetach. Njega je porazio i ubio nakon godinu dana i preuzeo prijestolje.

Njegova vladavina se navodi kao period blagostanja, ali je povremeno ratovao sa kraljevima Ulstera i Leinstera. U nekim pričama je čak vodio osvajačke pohode u Britaniji.

Prema legendi se nakon četrdeset godina ugušio kada mu je prilikom jela lososova kost zapala u grlo. Neke od legendi navode da je razlog bila druidova kletva nakon što se Cormac preobratio na kršćanstvo. Naslijedio ga je Eochaid Gonnat.

Imao je tri sina, od kojih je jedan - Cairbre Lifechair - kasnije postao veliki kralj.