Colonna (porodica)

Colonna je rimska plemićka porodica koja je imala značajnu ulogu u crkvenim i političkim prilikama u Rimu i po Apeninskom poluotoku.

Colonna
Columna
Porodični grb
Porodični grb
Porodični grb
Država  Italija

Historija uredi

Prvi istaknuti predstavnik ove aristokratske familije tokom iz 12. vijeka bio je Pietro, sin grofa od Tuskula Gregoria II, nasljednik ne baš impresivnog feudalnog imanja koje se sastojalo od Monteporcia i nevelikog zamka.[1] Pietro je ispočetka bio neprijatelj i potom istaknuti saveznik pape Honorija II, zbog čega je i dobio nadimak Columna (prevedeno: stup), iz kog je kasnije izvedeno prezime Colonna.[1] Colonne su tako već do sredine 13. vijeka stekle brojne feude, u samom Rimu Augustov mauzolej i Monte Citorio, a izvan Rima Palestrinu, Zagarolo, Colonnu, Capranicu, uz nešto manjih.[1]

Giovanni je bio prvi kardinal u porodici, kog je na taj položaj 1193. postavio papa Celestin III. Više puta bio je papin legat, a ostao je zapamćen kao zaštitnik franjevaca. Činilo se da je budućnost Colonna osigurana kad je za drugog kardinala izabran Giovanni, istaknuti gibelin, kog su upravo zbog toga gvelski simpatizeri Orsiniji pretukli i zarobili.[1] Taj animozitet nije dugo potrajao jer je Niccolo Orsini (kasniji papa Nikola III) iskoristio Colonne u borbi protiv porodice Annibaldi koji su tada bili ljuti neprijatelji Orsinijevih. Upravo je Nikola III postavio 1278. za kardinala Giacoma, a njegov nasljednik Nikola IV 1288. njegova nećaka Pietra za kardinala. Oni su se kasnije proslavili kao rivali pape Bonifacije VIII iz francuskog Avignona.[1]

U to isto vrijeme rimski lider porodice bio je Stefano koji je svako malo ratovao, pa se mirio sa Orsinijima. Novi sjaj obasjao je familiju nakon što je Oddone Colonna izabran za papu 1417. pod imenom Martin V.[1] On je velikodušno podijelio brojne feude članovima porodice. Nakon njegove smrti njegov nasljednik Eugenio IV zahtijevao je vraćanje svega što je Sveta stolica ponovno uzela, Colonne su se nakon tog dekadama svađale oko tog sa papama, tek je Marcantonio 1561/1562. uspio djelomično povratiti prava, iako je tada imao sporove i borbe sa familijom Ludovisi oko domene Colonne 1622. godine, a 1630. vodio je sličnu bitku sa Barberinijima oko Palestrine.[1]

Od pontifikata pape Pia IV Colonne su postali vjerni saveznici Svete stolice, pa su zauzvrat dobijali lukrativne položaje. Često su slani po Španjolskom Carstvu kao civilni i vojni upravitelji, a porodična grana Paliano, kojoj je na čelu bio Marcantonio II, dobila je nasljedna prava u Napuljskom Kraljevstvu.[1] Ženidbom Filippa III sa Cristinom od Savoje 1790. srodili su se sa porodicom Savoia-Carignano, a od 1816. gube sva dotad stečena feudalna prava i nadležnosti nad svojim domenama. I nakon Ujedinjenja Italije Colonne su se uspjele dokopati visokih pozicija, tako je Fabrizio 1889. bio senator u parlamentu Kraljevine Italije. Isto je 1900. usjelo i Prosperu, a on je usto bio i gradonačelnik Rima u dva mandata (18991904. i 19141919).[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Colónna (talijanski). Treccani. Pristupljeno 14. 4. 2018. 

Vanjske veze uredi