Coenwulf od Mercije

Coenwulf (također navođen kao Cenwulf, Kenulf ili Kenwulph) (? -821) bio je kralj Mercije od decembra 796. do 821. Biop je potomak brata kralja Pende, vladara Mercije i hegemona Britanije u 7. vijeku. Naslijedio je Ecgfritha, sina kralja Offe; Ecgfrith je vladao samo pet mjeseci, a Coenwulf je došao na prijestolje iste godine kada je Offa umro. Na početku vladavine se Coenwulf suočio s ustankom u Kentu, koji je dotada bio sa Offinim nadzorom. Eadberht Præn se vratio iz egzila u Franačkoj i istakao sebe za kentskog kralja, pa je Coenwulf tražio intervenciju pape. Kada je papa Lav pristao anatemizirati Eadberhta, Coenwulf je napao i pokorio Kent; Eadberht je zarobljen, oslijepljen i odrezane su mu ruke. Na početku svoje vladavine je Coenwulf također izgubio kontrolu nad Istočnom Anglijom, o čemu svjedoče kovanice koje je samostalno izdao kralj Eadwald. Coenwulfove kovanice su se ponovno pojavile oko 805. kada je, po svemu sudeći, kraljevstvo ponovno palo pod mercijsku vlast. Bilježi se kako je Coenwulf vodio nekoliko pohoda protiv Velšana, te samo jedan protiv Northumbrije 801. godine, iako je vjerojatno da je Coenwulf trajno podržavao protivnike northumbrijskog kralja Eardwulfa.

Coenwulf
kralj Mercije
Coenwulf na zlatnom mancusu iz ranog 9. vijeka
Vladavina decembar 796 – 821
Umro/la 821
Prethodnik Ecgfrith
Nasljednik Ceolwulf I
Suprug/a Ælfthryth
Potomstvo Cynehelm
Cwoenthryth
Otac Cuthberht

Coenwulf se sukobio sa kenterberijskim nadbiskupom Wulfredom oko toga mogu li laici kontrolirati vjerske objekte kao samostane. Prekid odnosa sugerira i to da Wulfred najmanje četiri godine nije mogao vršiti redovne dužnosti. Spor je bio djelomično riješen tek godine 822. pod Coenwulfovim nasljednikom kraljem Ceolwulfom, a konačno 826. između Wulfreda i Coenwulfove kćeri Cwoenthryth.

Naslijedio ga je brat Ceolwulf; post-normanska legenda navodi da mu je sin Cynehelm ubijen kako bi se osiguralo nasljedstvo. Za dvije godine je Ceolwulf svrgnut i Coenwulfova porodica je trajno izgubila vlast. Coenwulf je bio posljednji kralj Mercije koji je imao hegemoniju nad drugim anglosaksonskim kraljevstvima. Za jednu deceniju je pod kraljem Egbertom počeo uspon suparničkog kraljevstva Wessex, a Mercija više nikada nije vratila nekadašnju moć.

Fusnote uredi

Literatura uredi

Primarni izvori
Sekundarni izvori