Clement Greenberg

Clement Greenberg, povremeno poznat pod pseudonimom K. Hardesh, (16. siječnja 1909. – 7. svibnja 1994.) bio je američki esejist najpoznatiji kao utjecajan likovni kritičar usko vezan uz američku modernu umjetnost sredine 20. stoljeća. Pamti ga se i po promoviranju pokreta apstraktnog ekspresionizma, a bio je među prvim objavljenim kritičarima koji je hvalio rad slikara Jacksona Pollocka.

Rani život uredi

Clement Greenberg je rođen u okrugu Bronx, New York City, 1909. godine. Roditelji su mu bili židovski imigranti iz srednje klase, a on je bio najstariji od njihovih trojice sinova. Greenberg je od djetinjstva do rane mladosti kompulzivno crtao, a zatim se koncentrirao na književnost. Pohađao je školu za dječake Marquand, srednju školu Erasmus Hall, a zatim Sveučilište Syracuse gdje je diplomirao 1930. godine cum laude.[1]

Nakon studija, tečan u Jidišu od djetinjstva kao u engleskom, Greenberg uz francuski i latinski samostalno uči talijanski i njemački. Tokom idućih par godina putuje u Sjedinjene Države gdje radi za svog oca, ali ga taj posao ne zadovoljava, te se okreće prevodilačkom poslu. Ženi se 1934. godine, sin mu se rađa iduće godine, a godinu kasnije se razvodi. Kasnije radi razne poslove u javnoj i carinskoj upravi. Upravo tada počinje se ozbiljno baviti pisanjem i uskoro počinje objavljivati svoje radove u par malih magazina i literarnih žurnala.[2]

Avangarda i kič uredi

Iako se u prvim objavljenim esejima uglavnom bavi književnošću i teatrom, umjetnost Greenberga još snažno privlači te se 1939. godine najednom prepoznaje kao kritičar vizualne umjetnosti zahvaljujući svom najpoznatijem i često citiranom eseju "Avangarda i kič" koji je prvi puta objavljen u žurnalu Partisan Review. U ovome radu pod očitim utjecajem marksizma Greenberg tvrdi kako je prava avangardna umjetnost produkt prosvjetiteljske revolucije kritičkog razmišljanja i da ona kao takva odbija i odupire se degradaciji kulture u mainstreamu kapitalističkih i komunističkih društava, priznajući pritom paradoks da umjetnik u isto vrijeme zavisi o tržištu ili državi i ostaje uz njih neumoljivo privezan "pupčanom vrpcom zlata". Kič je s druge strane produkt industrijalizacije i urbanizacije radničke klase, tvar stvorena za konzumaciju od strane radničke klase: populacije koja je gladna za kulturom, ali bez resursa i bez obrazovanja potrebnog da bi uživala najnoviju avangardnu kulturu.

Greenberg piše: "Kič, koristeći kao sirovi materijal srozane i akademizirane simulakre autentične kulture rado prihvaća i kultivira ovu neosjećajnost. On je izvor svoga profita. Kič je mehanički i djeluje prema formulama. Kič su indirektno iskustvo i lažni utisci. Kič se mijenja prema stilu, ali ostaje uvijek isti. Kič je srž svega što je u životu našeg vremena patvoreno. Kič se pretvara da ne zahtijeva ništa od svojih kupaca osim njihovog novca - čak ni njihovo vrijeme."[3]

Za Greenberga je avangardna umjetnost previše "nevina" da bi bila efektivno uptrijebljena kao propaganda nekoga cilja, dok je kič idealan za uzburkavanje lažnih osjećaja.

Greenberg je prisvojio njemačku riječ "kič" da bi opisao ovu nižu, umjetno stvorenu promiješanu formu "kulture", iako su se od onda njene konotacije počele upotrebljavati i kao pohvalno prihvaćanje nostalgične materijalne kulture kapitalističkih i komunističkih društava. "Avangarda i kič" jasno je politički motiviran esej, koji je dijelom odgovor na uništavanje i represiju nad modernom umjetnošću u nacističkoj Njemačkoj i Sovjetskom Savezu, i predstavlja odricanje od rastućeg totalitarizma u Europi i "retrogresije" fašizma.

Povezano uredi

Literatura uredi

  1. Alice Goldfarb Marquis, "Art Czar: The Rise and Fall of Clement Greenberg", MFA Publications, Boston, 2006, pp. 7–9, 12–13
  2. Greenberg, Clement (1995). „Autobiographical Statement”. The Collected Essays and Criticism, Volume 3: Affirmations and Refusals, 1950–1956. Chicago: University of Chicago Press. str. 195. ISBN 0226306232. 
  3. Greenberg, Clement. "Avant-Garde and Kitsch." Partisan Review. 6:5 (1939) 34–49

Vanjske veze uredi