Cisticerkoza je tkivna infekcija čiji je uzročnik mlada jedinka (Cysticercus) svinjske pantljičare (Taenia solium).[1][2] Kod ljudi mogu proći godine bez ikakvih simptoma ili se jave samo neki blaži simptomi, može doći do nastanka bezbolnih čvrstih ispupčenja na koži i mišićima veličine približno jedan do dva centimetra ili se mogu javiti neurološki simptomi ukoliko je zahvaćen mozak.[3][4] Posle više meseci ili godina ova ispupčenja postaju bolna i otečena, pa se zatim izgube. U zemljama u razvoju ovo je jedan od najčešćih uzročnika epileptičkih napada.[3]

Cisticerkoza
SpecijalnostInfektologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10B69
ICD-9123.1
DiseasesDB3341
MedlinePlus000627
eMedicineemerg/119 med/494 ped/537
MeSHD003551

Obično se ova bolest dobija konzumiranjem hrane ili vode koja sadrži jajašca pantljičare. Glavni izvor je povrće koje nije termički obrađeno.[2] Jajašca pantljičare potiču iz izmeta osobe koja je inficirana odraslim crvima, što je poznato pod nazivom tenijaza.[3][5] Tenijaza je jedna druga bolest, koja nastaje usled unosa cisti konzumiranjem svinjetine koja je nedovoljno termički obrađena.[2] Kod osoba koje žive sa nekim ko ima pantljičaru postoji veći rizik da će dobiti cisticerkozu.[5] Dijagnoza se može postaviti aspiracijom ciste.[3] Slikanje mozga putem kompjuterizovane tomografije (CT) ili magnetne rezonance (MR) je najkorisnije za postavljanje dijagnoze bolesti u mozgu. Povećanje broja belih krvnih zrnaca koja se zovu eozinofili u cerebrospinalnoj tečnosti i krvi takođe se koristi kao indikator.[3]

Efikasna prevencija infekcije su lična higijena i sanitarne mere. To podrazumeva sledeće: dobra termička obrada svinjetine, propisni toaleti i poboljšan pristup čistoj vodi. Lečenje obolelih od tenijaze je veoma važno kako bi se sprečilo širenje bolesti.[2] Možda neće biti potrebno lečenje kod bolesti koja ne uključuje nervni sistem.[3] Za lečenje obolelih od neurocisticerkoze koriste se lekovi prazikvantel ili albendazol. Moguće je da će biti potrebna dugotrajna terapija. Možda će tokom lečenja biti potrebni steroidi protiv upale i lekovi protiv epilepsije . Ponekad se ciste uklanjaju hirurškim putem.[2]

Svinjska pantljičara je posebno česta u Aziji, Podsaharskoj Africi i Latinskoj Americi.[3] Veruje se da je u nekim područjima zahvaćeno oko 25% ljudi.[3] U razvijenim zemljama je vrlo retka.[6] Do 2010. godine širom sveta je izazvala oko 1.200 smrtnih slučajeva, što je porast sa 700 u 1990. godini.[7] Cisticerkoza takođe napada svinje i krave, međutim, retko dolazi do ispoljavanja simptoma pošto mnoge životinje ne žive dovoljno dugo.[2] Tokom vremena ova bolest je počela da se javlja i kod ljudi.[6] Ovo je jedna od zanemarenih tropskih bolesti.[8]

Reference uredi

  1. Roberts, Larry S.; Janovy, Jr., John (2009). Gerald D. Schmidt & Larry S. Roberts' Foundations of Parasitology (8 izd.). Boston: McGraw-Hill Higher Education. str. 348-351. ISBN 978-0-07-302827-9. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Taeniasis/Cysticercosis Fact sheet N°376”. World Health Organization. 2013. Pristupljeno 18. 03. 2014. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Taenia solium cysticercosis”. Lancet 362 (9383): 547–56. August 2003. DOI:10.1016/S0140-6736(03)14117-7. PMC 3103219. PMID 12932389. 
  4. García HH; Evans CA; Nash TE; et al. (October 2002). „Current consensus guidelines for treatment of neurocysticercosis”. Clin. Microbiol. Rev. 15 (4): 747–56. DOI:10.1128/CMR.15.4.747-756.2002. PMC 126865. PMID 12364377. 
  5. 5,0 5,1 „CDC - Cysticercosis”. 
  6. 6,0 6,1 Bobes RJ; Fragoso G; Fleury A; et al. (April 2014). „Evolution, molecular epidemiology and perspectives on the research of taeniid parasites with special emphasis on Taenia solium. Infect. Genet. Evol. 23: 150–60. DOI:10.1016/j.meegid.2014.02.005. PMID 24560729. 
  7. Lozano R; Naghavi M; Foreman K; et al. (December 2012). „Global and regional mortality from 235 causes of death for 20 age groups in 1990 and 2010: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2010”. Lancet 380 (9859): 2095–128. DOI:10.1016/S0140-6736(12)61728-0. PMID 23245604. 
  8. „Neglected Tropical Diseases”. cdc.gov. 6. 06. 2011. Pristupljeno 28 November 2014.