Centar za strateške i međunarodne studije

Centar za strateške i međunarodne studije (engl. Center for Strategic and International Studies, akr. CSIS) je američka organizacija odnosno trust mozgova koji provodi studije i strateške analize političkih, ekonomskih i sigurnosnih pitanja u cijelom svijetu, s posebnim naglaskom na pitanja koja se tiču međunarodnih odnosa, trgovine, tehnologija, financija, energetike i geopolitike. Osnovana je 1962. godine i glavni ured joj se nalazi u Washingtonu. Organizacija je 2014. bila rangirana kao četvrti najutjecajniji trust mozgova svijeta, iza Brookingsa, britanskog Chatham Housea i Carnegie Endowmenta.[1] CSIS je opisan kao politički centristička organizacija, a njegovi članovi uključuju i brojne demokrate i republikance. Dužnost predsjednika CSIS-a od aprila 2000. godine obnaša John Hamre.[2]

Centar za strateške i međunarodne studije
Center for Strategic and International Studies (CSIS)
Logo organizacije

Zgrada glavnog ureda CSIS-a
Osnivanje1962.
Tiptrust mozgova
Svrha"Pružanje strateških uvida i političkih rješenja za donositelje odluka"
SjedišteRhode Island Avenue
Sjedinjene Američke Države Washington, SAD
Koordinate38°54′07″N77°02′31″W
PredsjednikJohn Hamre
Website

Financiranje uredi

U fiskalnoj godini 2013. CSIS je ostvario 32,300.000 USD prihoda, od čega 32% od korporacija, 29% od fondacija, 19% od vlada, 9% od pojedinaca, 5% od zadužbina, te 6% od ostalog.[3] Najveći korporacijski donatori, s udjelom od 200.000 USD ili više, su Saudi Aramco, Bank of America, Bank of Sharjah, Chevron Corporation, ExxonMobil, Finmeccanica, Northrop Grumman, PhRMA, Rilin Enterprise i Statoil.[4] Preko 500.000 USD dobio je od četiri glavne fondacije – Arsari Djojohadikusumo, Bill & Melinda Gates, Smith Richardson i The Sasakawa Peace,[5] dok je isto toliko ostvario od vlada Japana, Tajvana, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Sjedinjenih Država.[6] Među najvećim individualnim donatorima izlistani su Richard L. Armitage, Othman Benjelloun, Zbigniew Brzezinski i više desetaka drugih imena.[7]

Izvori uredi

  1. (en) McGann, James G. (2015). 2014 Global Go To Think Tank Index Report. Philadelphia, Pennsylvania: University of Pennsylvania. str. 65. 
  2. (en) CSIS (2015). „Corporate Officers”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2015-11-26. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  3. (en) CSIS (2015). „Financial Information”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-30. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  4. (en) CSIS (2015). „Corporation and Trade Association Donors”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2015-12-30. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  5. (en) CSIS (2015). „Foundation, Non-Governmental Organization, and Non-Profit Donors”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2015-07-13. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  6. (en) CSIS (2015). „Government Donors”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2016-01-13. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  7. (en) CSIS (2015). „Individual Donors”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2016-01-13. Pristupljeno 1. 11. 2015. 

Vanjske veze uredi