Nota (lat. znak) je znak kojim beležimo trajanje tona ili zvuka.

cela nota

Oblici nota su raznovrsni: itd. Njima određujemo i beležimo različita trajanja tonova. Najduži ton po trajanju u današnjoj notaciji označava se znakom i zove se cela nota (fr. ronde, engl. whole note)[1]. Njenim deljenjem stvaramo manje notne vrednosti, što najbolje ilustruje sledeći primer:

Deljenjem cele note stvaramo manje notne vrednosti.

Čime se produžava notna vrednost uredi

Svaka notna vrednost, pa i cela nota[2][3], može da se produži:

  1. tačkom iza notne glave
  2. lukom koji spaja dve iste visine
  3. koronom iznad ili ispod note

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
  2. R. Lazić - V. Peričić, Osnovi teorije muzike.
  3. Radivoj Lazić, Škola za klarinet: Učim klarinet I.