Carska okružja

Carsko okružje [1] (latinski: Circulus imperii, množina:Circuli imperii njemački: Reichskreis, množina Reichskreise) naziv je za regionalne grupacije teritorija Svetog Rimskog Carstva, prvenstveno za potrebe organiziranja zajedničke obrambene strukture i prikupljanja carskih poreza, ali i kao sredstvo organizacije unutar Carskog Sabora (Reichstaga) i Carske sudske komore

Okruzi Svetog Rimskog Carstva

Svako okružje imao je svoju skupštinu, iako nije njen svaki član bio nužno i član državnog Sabora.

Stvaranje okružja

uredi

Na Saboru u Augsburgu održanom 1500. uspostavljeno je šest okružja kao dio reforme Carstva:

Izvorno, područja pod vlašću Habsburgovaca bila su izuzeta od te reforme. No, na Saboru u Trieru godine 1512. ove zemlje su podijeljene na sljedeća područja

S obzirom na potraživanja Francuske (tj. kralja Franje I. ) na Maksimilijanovu burgundsku baštinu, 1512 Sabor je pokrenuo službenu uporabu imena Carstva kao Svetog Rimskog Carstva () njemačke narodnosti (latinski: Sacrum Romanum Imperium Nationis Germanicæ) u svom završnom spisu.[2][3]

Iako je Carstvo izgubilo nekoliko zapadnih teritorija 1581. nakon odcjepljenja sedam pokrajina Ujedinjene Nizozemske i tijekom francuske aneksije iz 1679. ( mir u Nijmegenu), deset okruga ostalo je uglavnom nepromijenjeno sve do početka 1790., kada su francuska revolucija i ratovi poslije nje doveli do značajnih promjena na političkoj karti Europe.

Teritoriji Carstva izvan okruga

uredi

Dio teritorija Carstva je ostao van ijednog okružja, na primjer:

Izvori

uredi
  1. Noël, Jean-François (1998). Sveto Rimsko Carstvo, str. 69-70, Zagreb: BARBAT. ISBN 9531810230
  2. Peter Hamish Wilson, The Holy Roman Empire, 1495-1806, MacMillan Press 1999, London, page 2
  3. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-29. Pristupljeno 2011-12-12.