Carlo Rainaldi (Rim, 4. maj 1611. – Rim, 8. februar 1691) bio je talijanski barokni arhitekt, koji je svojim radom doprinio transformaciji Rima tokom 17. vijeka u barokni grad.[1] Poznat je kao autor i graditelj apside Bazilike Sv. Marije Velike (16691675) i fasade bazilike Sant'Andrea della Valle (16561665).[1]

Carlo Rainaldi
barok
Biografske informacije
RođenjeRim, 4. maj 1611.
SmrtRim, 8. februar 1691.
NacionalnostTalijan
Opus
Poljearhitektura
PraksaRim
Znamenita djela

Biografija uredi

Kao sin poznatog arhitekta Girolama Rainaldia, još kao mali zajedno s ocem radio je na gradnji brojnih objekata od Palazza Nuova, Campidoglia do palače Pamphil na Piazza Navona.[2] Carlo Rainaldi je naročito vješto rješio problem dviju crkava blizanaca,Santa Maria in Montesanto i Santa Maria dei Miracoli, na početku Via del Corso, između ulica Babuino i Ripetta.[1] Taj zadatak mu je 1662. povjerio papa Aleksandar VII koji je gradnjom tih dviju crkava želio napraviti trijumfalni ulazak u grad. Nakon papine smrti 1667. posao na daljnjoj gradnji tih dviju crkava povjeren je Berniniju i Carlu Fontani, koji su poprilično izmjenili Carlove ideje, ali ne i osnovnu zamisao.[1] Pored tih većih projekata Rainaldi je izgradio puno manjih palača i crkava po Rimu, okolici i Marchama (crkve u Ascoli Picenu i Fanu).[1] Zbog zasluga je 1673. proglašen knezom Akademije San Luca.[2]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rainaldi, Carlo (talijanski). Treccani. Pristupljeno 3. 3. 2018. 
  2. 2,0 2,1 Carlo Rainaldi (talijanski). Info Roma. Pristupljeno 3. 3. 2018. 

Vanjske veze uredi