Ca' d'Oro
Ca' d'Oro (zapravo Palazzo Santa Sofia) je jedna od najljepših palača na Canal Grandeu u Veneciji. To je jedna od starijih venecijanskih palača, oduvijek je znana kao Ca 'd'Oro (zlatna kuća) zbog svojih pozlaćenih i višebojnih vanjskih ukrasa koji su nekad resili njenu fasadu.
Palazzo Santa Sofia | |
|---|---|
 | |
| Mjesto | Venecija |
| Država |  Italija
|
| Vrijeme gradnje | 1428. – 1430. |
| Naručitelj | obitelj Contarini |
| Vlasnik | Talijanska država |
| Korisnik | Galerija Giorgio Franchetti |
| Tip građevine | palača |
| Arhitektonski stil | cvjetna gotika |
| Arhitekti i izvođači radova | |
| Arhitekt | Giovanni Bon i Bartolomeo Bon |
| Koordinate: 45°26′26″N 12°20′02″E / 45.440678°N 12.333864°E | |
  Ca' d'Oro | |
| Web | Galerija Giorgio Franchetti |
Historija palače Ca 'd'Oro
urediPalača je sagrađena između 1428. i 1430. za obitelj Contarini, svojevremeno jednu od najmoćnijih venecijanskih plemićkih obitelji, iz čijih redova je bilo čak osam mletačkih duždeva između 1043. i 1676. godine. Graditelji Ca d'Oro bili su otac i sin Giovanni Bon i Bartolomeo Bon. To dvoje gotičkih kipara i graditelja otprije su se već dokazali u Veneciji radovima na dekoraciji Duždeve palače, a posebice izvedbom kićene Porta della Carta i na njoj kiparske grupe (Salomonog suda).
Glavno pročelje Ca' d'Oro okrenuto je na Canal Grande i izgrađeno je u stilu mletačke cvjetne gotike. Slične zgrade u blizini građene u istom duhu su: Palazzo Barbaro i Palazzo Giustinian. Ovaj elegantni izduženi kićeni stil bio je toliko omiljen među venecijanskim graditeljima da su ga napustili tek pojavom baroka pri kraju 16. stoljeća.
Venecijanska gotika bila je bizantinska po izgledu. Prizemlje Ca 'd'Oro sa svojom otvorenom lođom i kolonadama dozvoljava direktni pristup u predsoblje (portego de mezo) iz kanala. Iznad donje kolonade je zatvoreni balkon iza kojeg je glavni salon palače (piano nobile). Stupovi i lukovi ovog balkona imaju korintske kapitele koji nose red vrlo minuciozno isklesanih otvora u obliku djeteline s četiri lista. U posljednjoj etaži iznad ove je još jedna zatvorena lođa sličnih obilježja, još prozračnija i nježnije izvedena. Najednostavnije bi za stil Ca' d'Oro mogli reći da je to spoj između srednjovjekovne gotičke katedrale i džamije. Vanjsko kićeno pročelje palače uopće ne da naslutiti, da je i Ca' d'Oro zapravo sagrađen, kao i većina drugih venecijanskih palača, oko malog unutrašnjeg dvorišta.
Nakon pada Mletačke Republike 1797. Ca' d'Oro' je promjenila vlasnike nekoliko puta. Jedan od vlasnika u 19. stoljeća, bila je baletna plesačica Mari Taglioni. Ona je uklonila gotičko stubište u unutrašnjim dvorištu i srušila kitnjaste balkone u unutrašnjem dvorištu (danas bi se to držalo za čin vandalizma).
Godine 1922. palaču Ca' d'Oro poklonio je državi njezin posljednji vlasnik i spasitelj baron Giorgio Franchetti koji ju je kupio 1894. godine. Nakon toga uslijedile su opsežne restauracije, uključujući rekonstrukciju stubišta, danas je palača Ca' d'Oro otvorena za javnost kao galerija.
U galeriji Franchetti - Ca 'd'Oro, izložene su slike: Mantegne, Tiepola, Pontorma, van Dyck, Guardia, skulpture Tullija Lombarda i ostaci fresaka kojim su Giorgione i Tizian oslikali fasadu Fondaca dei Tedeschi.
Literatura
uredi- Richard J Goy: The House of Gold, Cambridge, 1992
Vanjske veze
uredi
- Galerija Giorgio Franchetti
- Ca' d'Oro Arhivirano 2006-03-01 na Wayback Machine-u