edit

CX3CL1, hemokin (C-X3-C motiv) ligand 1, je veliki citokin protein sa 373 aminokiseline. On sadrži više domena. Ovo je jedini član CX3C hemokin familije. On je poznat pod imenima fraktalkin (kod ljudi) i neurotaktin (kod miševa).[1][2] Polipeptidna struktura CXC3L1 se razlikuje od tipične strukture drugih hemokina. Na primer, razmak između karakterističnih N-terminalnih cisteina je različit; postoje tri aminokiseline između inicijalnog para cisteina u CX3CL1, koji se ne javljaju u CC hemokinima. Postoji samo jedna aminokiselina u tom segmentu CXC hemokina. CX3CL1 se proizvodi kao dugački protein (sa 373 aminokiseline kod ljudi) sa produženim poput mucina stablom i hemokin domenom na vrhu. Mucinu-slično stablo dozvoljava mu da se veže na površinu pojedinih ćelija. Rastvorna (90 kD) verzija ovog hemokina takođe je bila primećena. Rastvorni CX3CL1 je potencijalni hemoatraktant T ćelija i monocita, dok hemokin vezan za ćeliju promoviše snažnu adheziju leukocita na aktivirane endotelne ćelije, gde je on prvenstveno izražen.[2] CX3CL1 izaziva svoje adhezivne i migratorne funkcije putem interakcija sa hemokin receptorom CX3CR1.[3] Njegov gene je lociran na ljudskom hromozom 16 zajedno sa nekim CC hemokinima poznatim kao CCL17 i CCL22.[2][4][5]

Hemokin (C-X3-C motiv) ligand 1
Dostupne strukture
1b2t, 1f2l
Identifikatori
SimboliCX3CL1; NTN; ABCD-3; C3Xkine; CXC3; CXC3C; NTT; SCYD1; fractalkine; neurotactin
Vanjski IDOMIM601880 MGI1097153 HomoloGene2251 GeneCards: CX3CL1 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
VrstaČovekMiš
Entrez637620312
EnsemblENSG00000006210ENSMUSG00000031778
UniProtP78423Q8C9Y1
RefSeq (mRNA)NM_002996NM_009142
RefSeq (protein)NP_002987NP_033168
Lokacija (UCSC)Chr 16:
55.96 - 55.98 Mb
Chr 8:
97.66 - 97.67 Mb
PubMed pretraga[1][2]

Reference uredi

  1. Pan et al. (1997). „Neurotactin, a membrane-anchored chemokine upregulated in brain inflammation”. Nature 387: 611-617. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Bazan et al. (1997). „A new class of membrane-bound chemokine with a CX3C motif”. Nature 385: 640-644. 
  3. Imai et al. (1997). „Identification and molecular characterization of fractalkine receptor CX3CR1, which mediates both leukocyte migration and adhesion”. Cell 91: 521-530. 
  4. Nomiyama et al. (1998). „Human chemokines fractalkine (SCYD1), MDC (SCYA22) and TARC (SCYA17) are clustered on chromosome 16q13. Cytogenet”. Cell Genet 81: 10-11. 
  5. Mire-Sluis, Anthony R.; Thorpe, Robin, ur. (1998). Cytokines (Handbook of Immunopharmacology). Boston: Academic Press. ISBN 0-12-498340-5. 

Literatura uredi