Buzetski dijalekt

Buzetski, buzetsko-gornjomiranski ili gornjomiranski dijalekt se prostire u sjevernom dijelu Istre, oko Buzeta[1].

Ovaj je članak dio niza o
čakavskom narječju

Osobine

Dijalekti

Dijalekt predstavlja prijelaz čakavskoga narječja prema slovenskim dijalektima što mu daje prividne čakavsko kajkavske dijalektološke osobine. Zbog tih prijelaznih kajkavskih značajki koje zapravo predstavljaju prijelaznu crtu između čakavskih i slovenskih dijalekata neki slabije upućeni jezikoslovci mislili su da je on izdvojeni dio kajkavskoga narječja emigrirao sa prostora Gorskoga kotara, a u prošlosti ga je zabludom npr. Fran Ramovš smatrao rubnim slovenskim dijalektom.

Mada je njegova podloga nedvojbeno čakavska i ne može se izdvojiti iz čakavskoga narječja ipak postoje neke odlike koje ga individualiziraju od ostatka dijalekata čakavskoga narječja a to su u razvoju suglasnika[2]:

  • ě > (zatvoreno e);
  • e, ę > otv. e; (kao u kajkavskom);
  • u > ü;
  • slogotvorno l > u;
  • ǫ > a.

Sustav naglasaka odstupa od općečakavskog, jer su npr. izgubljene razlike između kratkih i dugih naglašenih samoglasnika[3]. Izdvaja ga i to što se ovom dijalektu umjesto ča upotrebljava kaj[1].

U podjeli čakavskog narječja na jugoistočne i sjeverozapadne govore, buzetski dijalekt pripada u sjeverozapadne[3].

O buzetskom dijalektu je objavljena monografija Nataše Vivode Buzetski govori (Annales, Kopar 2005.)[4].

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Hrvatska enciklopedija (sv. 2), LZ Miroslav Krleža, Zagreb, 2000. ISBN 953-6036-32-0
  2. Dalibor Brozović: Čakavsko narječje, u separatu Jezik hrvatski (u jugoslavenskom razdoblju obvezno se moralo dodati onaj dodatak ili srpski), JLZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1988.
  3. 3,0 3,1 Sanja Zubčić: "Duljenje naglašenog vokala u sjeverozapadnim čakavskim govorima", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 32 (2006), dostupno na internetu   (PDF)
  4. Buzet.hr Arhivirano 2007-06-12 na Wayback Machine-u - G. Čalić Šverko: "Govorna slika Buzeštine u malom" (o predstavljanju knjige Buzetski govori)