Butor (lat. Galeorhinus galeus ) riba je iz nadreda Selachimorpha ili morskih pasa. Po samom izgledu liči na svoju vrstu. Naraste do 1.93 m duljine i do 45 kg težine. Sive je boje, s bjelkastim donjim dijelom (ili sivkastim). Ima dugu, zašiljenu njušku, velika usta i male, oštre zube nalik na oštricu. Mladi imaju često crne oznake na vrhovima peraja. [1].

Butor
{{{slika_opis}}}
Status zaštite

Status zaštite: Osjetljivi (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Potkoljeno: Vertebrata
Razred: Chondrichthyes
Podrazred: Elasmobranchii
Nadred: Selachimorpha
Red: Carcharhiniformes
Porodica: Triakidae
Rod: Galeorhinus
Vrsta: G. galeus
Dvojni naziv
Galeorhinus galeus
Line, 1758.
Rasprostranjenost butora

Butor se nalazi na listi IUCN-a kao ugrožena vrsta (IUCN = International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources - Međunarodno udruženje za zaštitu prirode i prirodnih izvora).

Rasprostranjenost i prehrana uredi

Ova vrsta je prisutna u svim oceanima, u Atlantiku od Argentine i Južne Afrike do Islanda, u Pacifiku oko Australije i Novog Zelanda, Havaja, od British Columbije do juga poluotoka Kalifornije, u Indijskom oceanu oko obala Afrike, te u Mediteranu [2].

Živi na dubinama do 1100 m, u jatima koja migriraju, posebno u hladnijim područjima. Može ga se naći i pri dnu, ali i na otvorenom moru, gdje živi pelagijski.

Hrani se većinom ribom, ali i drugim morskim organizmima; rakovima, crvima, glavonošcima,...

Razmnožavanje uredi

Pas butor je ovoviviparan, gdje ženka leže jajašca koja čuva u svojoj utrobi, a mladi izlaze živi (6-52 potomka). Razmnožavanje se dešava u dva perioda; zimi i u proljeće. Većina ženki se razmnožava u naizmjeničnim godinama, a trudnoća traje 12 mjeseci. Mladi se rađaju s veličinom oko 240 –320 mm i 88 – 109 g[3]. Spolno sazrijevaju oko desete godine, godišnje dobivaju na težini oko 1,5 do 4 kg.

Zanimljivosti uredi

Meso butora je dobro za jelo, a lovi se osim zbog mesa i zbog jetrenog ulja, peraja, kao i za riblje brašno.

1937. godine je otkriveno da je jetra butora jedan od najbogatijih prirodnih izvora vitamina A. Zbog toga je tijekom drugog svjetskog rata započeo je intenzivan lov na butora. Tek otkrićem sintetskog vitamina A smanjen je lov butora.

Izvori uredi

Vanjske veze uredi