Ne poistovećivati sa Ilig Kaganom, kaganom Istočnih Tujuea.
Bumin Kagan
Kagan Turkijskog Kaganata
Statua za zamišljenim prikazom Bumin Kagana, postavljena u Söğütu u Turskoj.
Vladavina 551–552
Umro/la 552
Nasljednik Issik Qaghan
Bračni drug/žica Princeza Changle
Dinastija Klan Ashina
Otac Ashina Tuwu

Bumin Kagan (staroturkijski: Old Turkic letter N1.svgOld Turkic letter G1.svgOld Turkic letter Q.svg Old Turkic letter N1.svgOld Turkic letter M.svgOld Turkic letter O.svgOld Turkic letter B1.svg, Bumïn qaγan[1]) ili Illig Qaghan (kineski: 伊利可汗, Pinyin: yīlì kěhàn, Wade-Giles: i-li k'o-han, ? - 552 AD) bio je osnivač Turkijskog Kaganata. Bio je najstariji sin Ashina Tuwua (吐務 / 吐务)[2] Bio je poglavica naroda koji se zvao[3] "kovačima-robovima" ( 锻奴, Pinyin: duàn nú, Wade-Giles: tuan-nu) pod vlašću Rouranskjog Kaganata.[4][5][6][7] Također se navodi i kao "Tumen" ( 吐門, komandant deset hiljada[8]) Rouranskog Kaganata.

Kineski izvori navode da je prve kontakte sa državom Zapadni Wei napravio još kao rouranski vazal 545. kada je primio izaslanstvo generala Yuwen Taija. Sljedeće godine je Yuwen Taiju poslao danak. Tada je izbio ustanak naroda Tiele protiv rouranske vlasti, ali ga je Bumin Kagan ugušio. Kao nagradu je od rouranskog kagana Yujijulü Anaguija zatražio ruku njegove kćeri, ali je odbijen rekavši da ona nije dostojna "robova kovača". Uvrijeđeni Bumin je digao ustanak. Godine 551. je, pak, dobio ruku princeze Changle od Yuwen Taija.

Godine 552. je konačno uspio poraziti Anaguija koji je počinio samoubistvo. Nekoliko mjeseci kasnije je umro, a naslijedio ga je brat Isik Kagan pod kojim će se teritorija Gok Turaka proširiti na veći dio Centralne Azije.

IzvoriUredi

  1. Kultegin’s Memorial Complex, TÜRIK BITIG ((en))
  2. Ouyang Xiu et al., New Book of Tang, Cilt 215-II ((zh))
  3. Denis Sinor, Inner Asia: history-civilization-languages : a syllabus, Routledge, 1997, ISBN 978-0-7007-0380-7, p. 26. Contacts had already begun in 545 A.D. between the so-called "blacksmith-slave" Türk and certain of the small petty kingdom of north China, ((en))
  4. 馬長壽, 《突厥人和突厥汗國》, 上海人民出版社, 1957, (Ma Zhangshou, Tujue ve Tujue Khaganate), pp. 10-11. ((zh))
  5. 陳豐祥, 余英時, 《中國通史》, 五南圖書出版股份有限公司, 2002, ISBN 978-957-11-2881-8 (Chen Fengxiang, Yu Yingshi, General history of China), p. 155. ((zh))
  6. Gao Yang, "The Origin of the Turks and the Turkish Khanate", X. Türk Tarih Kongresi: Ankara 22 - 26 Eylül 1986, Kongreye Sunulan Bildiriler, V. Cilt, Türk Tarih Kurumu, 1991, s. 731. ((en))
  7. Burhan Oğuz, Türkiye halkının kültür kökenleri: Giriş, beslenme teknikleri, İstanbul Matbaası, 1976, p. 147. «Demirci köle» olmaktan kurtulup reisleri Bumin'e ((tr))
  8. "Tumen" se koristi kao izraz za 10.000 i "Bum" za 100.000 u Tajnoj historiji Mongola, Larry Moses, "Legend by the numbers: The Symbolism of Numbers in the 'Secret History of the Mongols'", Asian folklore studies, Vol. 55-56, Nanzan University Institute of Anthropology, 1996, p. 95. ((en))
Bumin Kagan
Prethodi:
none
Kagan Turkijskog Kaganata
551–552
Slijedi:
Issik Qaghan