Bumbari (Bombinae, mađarski: neszeresmed), su kukci opnokrilci iz porodice pčela (Apidae). Karakterističan predstavnik je bumbar zemni - Bombus Terrestris.

Bumbari
Bombus pascuorum
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Potkoljeno: Hexapoda
Razred: Insecta
Red: Hymenoptera
Natporodica: Apoidea
Porodica: Apidae
Potporodica: Apinae
Tribus: Bombini
Rod: Bombus
Latreille, 1802

Bumbari, kao i pčele su zadružni kukci. Vrsta bumbara postoji oko dvije stotine. Mjesto osnutka gnijezda ovisi o vrsti bumbara.

Kolonija uredi

Koloniju u proljeće započinje oplođena kraljica koja se probudila iz zimskog sna. Kraljica prvo liježe jaja iz kojih se izlijegu radilice koje se potom brinu za kraljicu i koloniju. Veličina kolonije može doseći promijer od 120 mm - veličine otprilike jedne jabuke.

Na kraju ljeta kraljice liježu neoplođena jaja iz kojih se razviju trutovi. Trutovi su karakteristični po tome što nemaju žalca. Oni opraše novo izlegle kraljice. Trutovi su potpuno neovisni o samoj koloniji, oni žive sami.

Za razliku od pčela, kod bumbara novooplođene kraljice ne odlaze već ostaju u matičnom gnijezdu i pomažu održavanju istoga. Odlaze tek kada se temperature spuste i započinju svoj zimski san - hibernaciju.

Prve jače hladnoće ubijaju staru kraljicu, sve radilice i neovisne trutove.

Slijedeće proljeće započinje novi životni ciklus.

Oprašivanje uredi

Bumbari se kao oprašivači vrlo uspješno koriste za oprašivanje zatvorenih nasada. U Nizozemskoj se kao takvi koriste od 1988. godine. 2004. godine broj prodanih kolonija koje su uzgojene za tu namjenu raste na 1.000.000,00. U staklenicima su se bumbari pokazali kao nezamjenjiv oprašivač bolji i od pčela koje kod porasta temperature staklenike shvate i brane kao svoju košnicu.

Vrste bumbara uredi

Posebnosti uredi

  • Bumbari su jedini kukci koji mogu regulirati svoju vlastitu temperaturu.
  • Bumbari su najbolji prirodni oprašivači u zatvorenim staklenicima.

Foto galerija uredi

Literatura uredi

  • Dave Goulson: A sting in the Tale. Random House, London 2013, ISBN 9780224096898.
    • Dave Goulson: Und sie fliegt doch. Eine kurze Geschichte der Hummel, übersetzt von Bettina Hübner, Hanser Verlag, München 2014
  • Eberhard von Hagen, Ambros Aichhorn: Hummeln – bestimmen, ansiedeln, vermehren, schützen. Fauna-Verlag, 6. Auflage, Nottuln 2014, 360 S., ISBN 978-3-935980-32-6.
  • Bernd Heinrich: Der Hummelstaat – Überlebensstrategien einer uralten Tierart. Ullstein-Taschenbuch-Verl., München 2001, ISBN 3-548-60041-7.
  • Helmut und Margrit Hintermeier: Bienen, Hummeln, Wespen im Garten und in der Landschaft. Obst- und Gartenbauverlag, München 2002, ISBN 3-87596-099-8.
  • Volker Mauss: Bestimmungsschlüssel für Hummeln. 6. Auflage 1996, 52 S. Deutscher Jugendbund für Naturbeobachtung.
  • Peter-Frank Röseler: Der Hummelgarten. Triga, Gelnhausen 2001, ISBN 3-89774-169-5.
  • Günter R. Witte, Juliane Seger: Hummeln brauchen blühendes Land. Westarp Wissenschaften, Magdeburg 1999, ISBN 3-89432-097-4.
  • Konrad Dettner, Werner Peters: Lehrbuch der Entomologie. Gustav Fischer, Berlin 2003, ISBN 3-8274-1102-5
  • J. Neumayer, H. F. Paulus: Ökologie alpiner Hummelgemeinschaften: Blütenbesuch, Ressourcenaufteilung und Energiehaushalt. Stapfia 67, Linz 1999, ISSN 0252-192X
  • P. H. Williams: Phylogenetic relationships among bumblebees. in: Systematic entomology. Blackwell, Oxford 19.1994, 327–344, ISSN 0307-6970
  • P. H. Williams: An annotated checklist of bumblebees with an analysis of patterns of description. in: Bulletin of the Natural History Museum (Entomology). Intercept, Andover 67.1998, 79–152, ISSN 0968-0454

Vanjske veze uredi

 
Wikivrste imaju podatke o: