Bukovača (Bosanski Petrovac)
Koordinate: 44° 30′ 47" SGŠ, 16° 25′ 38" IGD
Bukovača je većim dijelom naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Bosanski Petrovac koja administrativno pripada entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, dok je manjim dijelom u opštini Petrovac koja administrativno pripada entitetu Republika Srpska. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 298 stanovnika.[1]
Bukovača (Bosanski Petrovac) | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | ![]() |
Entitet | Federacija BiH |
Opština/Općina | Bosanski Petrovac |
Stanovništvo | |
Stanovništvo ((1991)) | 298 |
Geografija | |
Koordinate | 44°30′47″N 16°25′38″E / 44.5131°N 16.4272°E |
GeografijaUredi
Samo ime govori da je selo dobilo ime po drvetu bukva koje sada više nema. Bukovača se nalazi na putu između Bosanskog Petrovca i Drinića. Sa istočne strane selo zatvaraju uzvišenja Đurinovača, Kukerda i Glavica, a sa južne Vijojla i Bukovačko brdo. Zapadna strana je otvorena i tu se selo nadovezuje na selo Bara. Kuće su razbacane po grupicama: Budžak, Avala, Baljkovac, Podbukovača i Podđurinovača. U selu imaju dva-tri vrela.[2]
IstorijaUredi
I ovo selo ima gradinu, na Stražbenici. Temelji su joj još vidljivi. A poznaje se i put do vrha Stražbenice. Tu je početkom prošlog stoljeća nađeno mnoštvo zemljanog posuđa. Sve je ovo navelo Batu Kačara, stanovnika sela Bukovača i arheologa amatera da otpočne sa početnim istraživanjima i probnim sondiranjem vrha ovoga brda. Našao je jedan srebrni i nekoliko bakarnih rimskih novčića, kompletan bronzani nakit za ukrašavanje ženske kose, nekoliko bronzanih prstenova i narukvica, kopči za toge - fibule, kao i bezbroj keramičkih dijelova razbijenog posuđa. Većina ove dragocijenosti je nestala u posljednjem rata. Spletom sretnih okolnosti dio ovoga blaga se zadesio u Banjaluci i on je sačuvan. Pored Stražbenice, pored puta, postoji drevni rimski miljokaz (isti kao i na Oštrelju) pa bi se dalo zaključiti da se ovdje radi o rimskom fortifikacijskom utvrđenju dužine 400 metara.[3]
U ravnom dijelu sela nalazi se ruševina neke stare građevine, kao duguljasta (20m) humka i prostire se pravcem sjever jug. Jednom prilikom se provalila pa se vidjelo da je to grobnica zidana bijelim kamenom. Uočeni su i natpisi koje niko nije razumio, ali je kasnije utvrđeno da se radi o natpisu iz rimskog doba.[4][5] I do ove grobnice vodi kaldrma od kamena i krečnog maltera.
U turskom periodu bosanske istorije, cjelokupno zemljište u Bukovači bilo je u vlasništvu, bilo kao begluk ili selište, čuvene begovske porodice Kulenovići Bukovača. Tako je bilo i u austrijsko-ugarskom periodu, sve do 1918 kada je nova država Kraljevina SHS izvršila agrarnu reformu.
U selu je rođen Narodni heroj Jugoslavije Đuran Kovačević.[6]
StanovništvoUredi
Nacionalnost | 1991. |
Srbi | 291 |
Muslimani | 0 |
Hrvati | 0 |
Jugosloveni | 5 |
ostali | 2 |
Ukupno | 298 |
PrivredaUredi
|
LiteraturaUredi
- H. Kamberović -BEGOVSKI ZEMLJIŠNI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918. Sarajevo, 2003
ReferenceUredi
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine.
- ↑ „Petar Rađenović: BJELAJSKO POLJE I BRAVSKO- Antropogeografska ispitivanja”. Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu 1925. i 1923. Godine. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA””. INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-14. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Salmedin Mesihović, ANTIQVI HOMINES BOSNAE”. Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA - Municipium Raetinium u Pounju (Iapodes), strana 304”. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Bosanski Petrovac u oslobodilačkom ratu”. Pristupljeno 9. 2. 2016.