Bugarska muška gimnazija u Solunu
Solunska bugarska muška gimnazija (bug. Солунска българска мъжка гимназия, grč. Βουλγαρικό Γυμνάσιο Αρρένων Θεσσαλονίκης) u Solunu u današnjoj Grčkoj bila je prva bugarska srednja škola u historijskoj regiji Makedoniji koja je delovala u periodu od 1880. do 1913. godine. Gimnazija je osnovana u periodu osmanske vlasti u Makediniji i bila je jedno od glavnih bugarskih obrazovnih centara u širem regionu Makedonije. Danas se u Bugarskoj kao naslednicu ove gimnazije uzima Nacionalna humanistička gimnazija "Sveti Ćiril i Metodije" u Blagoevgradu u Pirinskoj Makedoniji.
| Solunska bugarska muška gimnazija "Sveti Ćiril i Metodije" | |
|---|---|
| bug. Солунската българска мъжка гимназия „Св. св. Кирил и Методий“ grč. Βουλγαρικό Γυμνάσιο Αρρένων Θεσσαλονίκης "Άγιοι Κύριλλος και Μεθόδιος" | |
 | |
 | |
| Historija | |
| Osnivanje | 1880. |
| Zatvaranje | 1913. |
| Generalno | |
| Vrsta | muška gimnazija |
| Jezik | bugarski |
| Administracija | |
| Direktor | Kuzman Šapkarev (prvi direktor) |
| Lokacija | |
| Sedište – grad – država | Solun .svg){kind=small} Osmansko Carstvo (danas  Grčka) |
Osnivanje uredi
Prva bugarska škola u Solunu osnovana je 1871. godine. Istorijski događaji kao što su Aprilski ustanak iz 1876. godine, Rusko-turski rat iz 1877-1878. i Kresneško-razloški ustanak 1878-1879. predstavljali su značajne izazove i za organizatore bugarskog obrazovanja u Solunu budući da je zbog sukobljenih nacionalnih sentimenata među Grcima i Bugarima dolazilo do sukoba među ovim dvema zajednicama. Naročito je ovaj sukob bio očigledan u sukobu između Bugarske i Grčke pravoslavne crkve koje su obe nastojale da postignu dominantnu ulogu u gradu i regionu. Ovaj je sukob doveo i do zatvaranja bugarskih škola i uvođenja grčkog jezika u crkve u kojima se do tada koristio slavenski bugarski jezik, dok je značajan deo inteligencije emigrirao u Kneževinu Bugarsku ili Istočnu Rumeliju. Ipak, preostala zajednica nastavila je i sa obrazovnim aktivnostima uz pomoć crkve i novooslobođene bugarske države. Život u samome gradu bio je mirniji nego u turbulentnoj regiji Makedonije, dok je prisutnost stranih konzula garantovala određena organičenja tadašnje osmanske vlasti. 1880. godine Osmansko Carstvo je usvojilo novi zakon koji je organičio ulogu grčkih vladika u životu slavenske zajednice što je dovelo do odluke o osnivanju gimnazije. Kuzman Šapkarev, bugarski folklorist rođen u Ohridu, inicirao je osnivanje gimnazije u Solunu dok je bugarska crkva želela da se škola osnuje u unutrašnjosti u nekom od gradova sa bugarskom etničkom većinom, smatrajući današnje Makedonce etničkim Bugarima. Crkva je na kraju prihvatila osnivanje škole u Solunu kao središtu šireg regiona Makedonije. Učenici ove gimnazije bili su između ostalih i Goce Delčev, Damjan Gruev, Todor Aleksandrov i Vančo Mihajlov.