Žohari ili bubašvabe (znanstveno ime: Blattodea; latinski: Blatta; u lokalnim dijalektima poznati kao gaštapani i bakule) kukci iz reda žoharaša, spljoštenog tijela dužine cca 25 mm. Imaju tri para dugačkih nogu, glava im je prekrivena štitastim prsnim kolutićem. Usni organ je prilagođen za glodanje i žvakanje. Poznato je 3500 vrsta, 15 ih možemo pronaći u Srednjoj Europi. Fosilni ostaci nam govore da su se tokom evolucije vrlo malo mijenjali. Najraniji fosili slični žoharu potječu iz karbonskog perioda od prije 354–295 milijuna godina.

Bubašvabe
Blaberus giganteus MHNT.jpg
žohar - Blaberus giganteus
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Potkoljeno: Hexapoda
Razred: Insecta
Podrazred: Pterygota
Infrarazred: Neoptera
Nadred: Dictyoptera
Red: Blattodea

RasprostranjenostUredi

Žohari su među najstarijim i najuspješnijim živim bićima na Zemlji. Većina vrsta živi u tropskim i suptropskim predjelima. Jako su prilagodljivi i možemo ih naći širom svijeta. Poznato je 3500 vrsta, 15 ih možemo pronaći u Srednjoj Europi. U Hrvatskoj žive dvije vrste žohara, to su: Blatella germanica (njemački žohar) i Blatta orientalis (orijentalni žohar).

ŽivotUredi

Osjetljivi su na svjetlost i uglavnom su aktivni samo noću. Žive u grupama na mračnim ,vlažnim i toplim mjestima. Ženka odlaže u omotu između 12 i 50 jajašaca, ovisno o vrsti. Po boji i obliku omota možemo reći o kojoj se vrsti žohara radi. Kad jajašca sazriju omot puca i iz nje izlaze ličinke. Ličinke i odrasli žohari imaju slične životne navike. Brzina razvoja žohara ovisi o tri čimbenika vlazi, temperaturi i hrani. Biotički potencijal im je vrlo visok, za dvije vrste koje žive u Hrvatskoj je sljedeći: Ženka Blatella germanica (njemački žohar) tokom jedne godine može dati do 35300 jedinki a ženka Blatta orientalis (orijentalni žohar) tokom jedne godine može dati 200 jedinki.

Čovjek i žohariUredi

 
Uobičajeni kućni žohari: a) Njemački žohar b) Američki žohar c) Australski žohar d-e) Orijentalni žohar

Žohari se smatraju štetočinama, iako samo oko 30 vrsta žohara živi u urbanim područjima što je manje od 1% ukupne vrste. Vrste koje su se prilagodile životu uz čovjeka predstavljaju veliki higijenski problem za čovjeka. Prehrambene proizvode zagađuju svojim izmetom i prisutnošću. Uzročnici su i mnogih alergija u odraslih i djece, dokazano je da kod djece mogu izazvati astmu. Alergeni se nalaze u slini žohara, fecesu, sekretima, ljuskama oklopa i mrtvim tijelima žohara. Pogoduje im nečistoća jer se hrane ostacima hrane. Najčešće ih možemo pronaći u skladištima, kuhinjama, kupaonama(potrebna im je voda za razvoj) i sl. Za čovjeka su još opasni kao prenositelji nekih bolesti kao: tuberkuloza, kolera, tifus, guba itd. Pošto su noćne životinje dosta ih je teško za otkriti, otporni su na insekticide, sposobni su dugo preživjeti bez hrane i brzo se razmnožavaju. Jedna od najboljih preventivnih mjera je održavanje čistoće u prostorijma za život, pogotovo u prostorijama koje služe za držanje i pripremu hrane.

Vanjske vezeUredi