Bruno Veliki
Za za kasnijeg osnivača kartuzijanskog reda, vidite članak Sveti Bruno.Bruno Veliki (ili Bruno I) (925–965) bio je nadbiskup Kölna od 953. do smrti, odnosno vojvoda Lotaringije od 954. Bio je brat Otta I, kralja Njemačke i kasnijeg svetog rimskog cara.
| Bruno Veliki | |
|---|---|
 | |
| Rođen/a | 925 |
| Umro/la | 965, Reims |
| Štuje se u | Rimokatolička crkva |
| Kalendar svetaca | 11. oktobar |
Bruno je bio najmlađi sin Heinricha Ptičara i njegove druge supruge Matilde od Ringelheima. Dok je bio dijete, odlučeno je da će postati svećenik, pa je obrazovan u tom duhu. Godine 951. ga je Otto imenovao svojim nad-kapelanom.
Bruno je brzo napredovao. Godine 953. je mjesto kölnskog nadbiskupa ostalo prazno nakon što se Konrad Crveni, vojvoda Lotaringije i Ottov zet, pridružio ustanku protiv Otta. Imenujući Brunu na ispražnjeno mjesto, Otto je stekao moćnog saveznika protiv Konrada u Lotaringiji (koja je tada najvećim dijelom bila u crkvenoj jurisdikciji Kölna) i to u vrijeme kada mu je saveznik najviše trebao. Sljedeće je godine ustanak propao; Otto je smijenio Konrada s mjesta vojvode i imenuovao Bruna na njegovo mjesto.
Bruno je bio pretposljednji vojvoda cijele Lotaringije. Godine 959. su dva lokalna plemića Godfrey i Frederick, imenovani za markgrofove Donje i Gornje Lotaringije. Nakon Brunove smrti su obojica priznati za vojvode. Dva vojvodstva će potom između 1033. i 1044. biti ujedinjena pod Gothelom I.
Zahvaljujući tome što je istovremeno držao mjesto nadbiskupa i nadvojvode, Bruno je postao najmoćniji čovjek iza Otta ne samo u Njemačkoj, nego i izvan njenih granice. Nakon smrti Louisa IV od Zapadne Franačke i 954. i Huga Velikog 956. godine, Bruno je kao njihov šurjak i rođak njihovih nasljednika Lothaira i Huga Capeta, služio kao regent Zapadne Francuske.
Od 961. je Bruno služio kao Ottov namjesnik u Njemačkoj, dok je Otto boravio u Italiji.
Bruno je umro u Reimsu 965. te je sahranjen u samostanu sv. Pantaleona, koga je bio sagradio u blizini Kölna.
Bruno je u Kölnu uživao brojne priviligeije, koga su učinile gotovo istovjetnim kraljem - pravo gradnje bedema i postavljanja tržišta, kovanja novca, prikupljanja poreza (uključujući splavarinu na Rajni. Brunov dvor u Kölnu je također bio poznat kao kulturno središte tadašnje Njemačke; na njemu su neko vrijeme proveli Ratherius i Liutprand of Kremonski. Tamo su obrazovani i budući crkveni vođe Everaclus od Liègea, touski biskup Gerard, Wikfrid od Verduna i Theoderic od Metza.
Bruno je u Kölnu sagradio palaču i proširo katedralu do te mjere da su je uspoređuvali sa Bazilikom sv. Petra u Rimu. Sagradio je nove crkve posvećene Martinu od Toursa i Svetom Andriji i benediktinski samostan posvećen sv. Pantaleonu.
Bruno je iz Troyesa dovukao relikvije koje se pripisuju Patroklusu te ih 964. sahranio u St Patrokli Domu u Soestu.
Literatura uredi
- Timothy Reuter, Germany in the early Middle Ages (1991, Longman. ISBN 0-582-49034-0)
- Pierre Riché, The Carolingians: a family who forged Europe (trans. Michael Idomir Allen, 1993, University of Pennsylvania Press. ISBN 0-8122-1342-4)
- Carl Dietmar and Werner Jung, Kleine illustrierte Geschichte der Stadt Köln (9th edition, 2002, J. P. Bachem Verlag, Köln. ISBN 3-7616-1482-9)
- Cora E.Lutz, Schoolmasters of the Tenth Century. Archon Books 1977.
| Prethodi: Wigfried |
nadbiskup Kölna 953–965 |
Slijedi: Volkmar |
| Prethodi: Konrad I |
vojvoda Lotaringije 944–965 |
Slijedi: podijeljena na Gornju i Donju Lotaringiju |
