Bruno Veliki (ili Bruno I) (925–965) bio je nadbiskup Kölna od 953. do smrti, odnosno vojvoda Lotaringije od 954. Bio je brat Otta I, kralja Njemačke i kasnijeg svetog rimskog cara.

Bruno Veliki
Bruno the Great.jpg

Rođen/a 925
Umro/la 965, Reims
Štuje se u Rimokatolička crkva
Kalendar svetaca 11. oktobar

Bruno je bio najmlađi sin Heinricha Ptičara i njegove druge supruge Matilde od Ringelheima. Dok je bio dijete, odlučeno je da će postati svećenik, pa je obrazovan u tom duhu. Godine 951. ga je Otto imenovao svojim nad-kapelanom.

Bruno je brzo napredovao. Godine 953. je mjesto kölnskog nadbiskupa ostalo prazno nakon što se Konrad Crveni, vojvoda Lotaringije i Ottov zet, pridružio ustanku protiv Otta. Imenujući Brunu na ispražnjeno mjesto, Otto je stekao moćnog saveznika protiv Konrada u Lotaringiji (koja je tada najvećim dijelom bila u crkvenoj jurisdikciji Kölna) i to u vrijeme kada mu je saveznik najviše trebao. Sljedeće je godine ustanak propao; Otto je smijenio Konrada s mjesta vojvode i imenuovao Bruna na njegovo mjesto.

Bruno je bio pretposljednji vojvoda cijele Lotaringije. Godine 959. su dva lokalna plemića Godfrey i Frederick, imenovani za markgrofove Donje i Gornje Lotaringije. Nakon Brunove smrti su obojica priznati za vojvode. Dva vojvodstva će potom između 1033. i 1044. biti ujedinjena pod Gothelom I.

Zahvaljujući tome što je istovremeno držao mjesto nadbiskupa i nadvojvode, Bruno je postao najmoćniji čovjek iza Otta ne samo u Njemačkoj, nego i izvan njenih granice. Nakon smrti Louisa IV od Zapadne Franačke i 954. i Huga Velikog 956. godine, Bruno je kao njihov šurjak i rođak njihovih nasljednika Lothaira i Huga Capeta, služio kao regent Zapadne Francuske.

Od 961. je Bruno služio kao Ottov namjesnik u Njemačkoj, dok je Otto boravio u Italiji.

Bruno je umro u Reimsu 965. te je sahranjen u samostanu sv. Pantaleona, koga je bio sagradio u blizini Kölna.

Bruno je u Kölnu uživao brojne priviligeije, koga su učinile gotovo istovjetnim kraljem - pravo gradnje bedema i postavljanja tržišta, kovanja novca, prikupljanja poreza (uključujući splavarinu na Rajni. Brunov dvor u Kölnu je također bio poznat kao kulturno središte tadašnje Njemačke; na njemu su neko vrijeme proveli Ratherius i Liutprand of Kremonski. Tamo su obrazovani i budući crkveni vođe Everaclus od Liègea, touski biskup Gerard, Wikfrid od Verduna i Theoderic od Metza.

Bruno je u Kölnu sagradio palaču i proširo katedralu do te mjere da su je uspoređuvali sa Bazilikom sv. Petra u Rimu. Sagradio je nove crkve posvećene Martinu od Toursa i Svetom Andriji i benediktinski samostan posvećen sv. Pantaleonu.

Bruno je iz Troyesa dovukao relikvije koje se pripisuju Patroklusu te ih 964. sahranio u St Patrokli Domu u Soestu.

LiteraturaUredi

  • Timothy Reuter, Germany in the early Middle Ages (1991, Longman. ISBN 0-582-49034-0 )
  • Pierre Riché, The Carolingians: a family who forged Europe (trans. Michael Idomir Allen, 1993, University of Pennsylvania Press. ISBN 0-8122-1342-4)
  • Carl Dietmar and Werner Jung, Kleine illustrierte Geschichte der Stadt Köln (9th edition, 2002, J. P. Bachem Verlag, Köln. ISBN 3-7616-1482-9)
  • Cora E.Lutz, Schoolmasters of the Tenth Century. Archon Books 1977.
Prethodi:
Wigfried
nadbiskup Kölna
953–965
Slijedi:
Volkmar
Prethodi:
Konrad I
vojvoda Lotaringije
944–965
Slijedi:
podijeljena na Gornju i Donju Lotaringiju