Wikipedija

Bruno Bjelinski

Bruno Bjelinski (rođen: Bruno Weiss) (Trst, 1. studenog, 1909. - Zagreb, 3. rujna, 1992.), jedan od najznačajnih jugoslavenskih i hrvatskih kompozitora 20. stoljeća.

Bruno Bjelinski
Biografske informacije
RođenjeBruno Weiss
(1909-11-01)1. 11. 1909.
Trst, Austro-Ugarska
Smrt3. 9. 1992. (dob: 82)
otok Silba, blizu Zadra, Hrvatska
Profesionalne informacije
Zanimanjekompozitor
Opus
Djelatni period1935 - 1991

Podrijetlo i karijera uredi

Bruno Bjelinski rodio se 1. 11. 1909 godine u židovskoj[1][2][3][4] obitelji u Trstu. Majka mu je umrla kada je imao svega godinu dana, te ga je otac kasnije odveo u Zagreb gdje ga je odgojila baka.[5] Kao dijete svirao je violinu, a potom i glasovir. Bjelinski je najprije započeo studij prava, koje je i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu, ali se pravom bavio kratko vrijeme do početka Drugog svjetskog rata. Upisao se na Muzičku akademiju u Zagrebu, koju je završavio 1935 godine u klasi istaknutih umjetnika i pedagoga poput Blagoja Bersa i Franje Dugana. Već prije rata skladao je nekoliko djela, niz sonata, tokata i suita, ali mu je Drugi svjetski rat prekinuo stvaralaštvo. Tijekom rata, zbog židovskog podrijetla, pobjegao je iz Zagreba u talijansku zonu na Vis, gdje je ostajo do kraja rata. Kraće je vrijeme predavao u Splitu, ali 1945 se preselio u Zagreb gdje na Muzičkoj akademiji počeo predavati kontrapunkt i polifoniju (1945-77). Tu je ostavario uspješnu karijeru. Bjelinski je skladao šest opera, tri baleta, 15 simfonija, te brojnu glazbu za glasovir, čelo, kao i komornu glazbu za glasovir, violinu, violu, fagot i piano duo.

Osobitim čarom je pisao za djecu, kojima posvećuje neka od svojim najbojih djela. U opusu za djecu stvaranim 1950-ih, ističu se Sedam bagatela za klavir, opere Pčelica Maja na riječi Waldemara Bonselsa, Heraklo i Ružno pače, te baleti Pinokio, Petar Pan i Mačak u čizmama. U tim djelima istaknuta je njegova sklonost humoru i ironiji, koje koristi za zabavu i u animaciji mladih slušatelja. U već odmaklom stvaralačkom zanosu nastala je opera Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju, te nekoliko simfornija. Bjelinski je skladao i glazbu za film Plavi 9. Još za života njegova djela stekla su velika priznanja, a bio je i član Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti.

Obitelj i smrt uredi

Krajem 1950-ih se oženio mladom i perspektivnom studenicom glasovira, Ljerkom Pleslić, koja je i sama postala istaknuta glazbena umjetnica. Zajedno su imali dvoje djece, Deana i Alana Bjelinskog. Mlađi sin, Alan, postao je skladatelj i dirigent. Bruno Bjelinski je umro je 3. 9. 1992, na otoku Silbi gdje je i sahranjen u prisustvu uže obitelji.[5]

Zanimljivosti uredi

Grad Zagreb je u godini 2008 u spomen na skladatelja imenovao ulicu u naselju Sopnica - Jelkovec (Sesvete).

Ostavština uredi

Trajna crta djela Brune Bjelinskog je neoklasicistička forma i glazbeni izraz. Glazbeni opus Brune Bjelinskog je ritmička raznolikost i polifonost, odaje se vedrina i zaigranost. Njegov svježi pristup energično se predavao ozbiljnoj glazbi kao i dječjoj.

Vokalna glazba uredi

Kantate uredi

  • Svjetli grobovi za bariton i komorni orkestar (1944, Jovan Jovanović Zmaj)
  • Zore i vihori za mezosopran, mješoviti zbor i orkestar (1961, Vesna Parun)

Pjesme uredi

  • 7 partizanskih pjesama za bariton i orkestar (1944)
  • Ciciban, ciklus za sopran i glasovir ili alt i gudački kvartet (1947., Oton Župančić), HGZ, 1950
  • 2 pjesme za glas i glasovir (1954., Ivan Goran Kovačić)
  • Bez povratka, ciklus za mezosopran i glasovir/komorni orkestar (1953., Li Tai Po), HDS, 1971
  • Pjesme za bezimenu, ciklus za tenor (sopran) i glasovir/orkestar (1953, Gustav Krklec)
  • Gitanjali, ciklus za alt i glasovir (1957., R. Tagore), HDS, 1975
  • Šuma spava, ciklus za sopran, klarinet, vibrafon, gudački kvartet i tamburin (1965., Grigor Vitez)
  • Condomblé za sopran, glasovir, udaraljke, ili sopran i komorni orkestar (1952-72, vlastiti tekst), Gerig, 1975
  • Figuli-faguli za glas i glsovir (1973, vlastiti tekst)
  • Dijalog za mezosoprano i glasovir (1975, Antun Branko Šimić), HDS, 1977
  • Davidovi psalmi za dva soprano I klavirski trio (1988)
  • Memories za sopran i glasovir (vlastiti tekst, 1990)

Djela za pozornicu uredi

Opere uredi

  • Pčelica Maja (Matija Koletić prema Waldemar Bonsels), bajkovita opera u 2 dijela (1952; 9. veljače 1963., Rijeka), Universal Edition, klavirski izvadak 1957, partitura 1970
  • Heraklo (vlastiti libretto), komična opera u 1 činu za djecu, za bariton, recitatora i klavir (2. 6. 1971, Osijek)
  • Močvara (vlastiti libretto), opera u 1 činu (26. 6. 1972, Osijek)
  • Zvona (vlastiti libreto), opera za komorni orkestar, magnetofonsku vrpcu i soliste (7. 12. 1975, Osijek)
  • Orfej XX. stoljeća (vlastiti libretto), opera u 2 čina (10. 10. 1981, Beograd)
  • Slavuj (vlastiti libretto prema H.C. Andersen), opera u 3 čina (15. 11. 1984, Sarajevo)

Lutkarske predstave uredi

  • Ružno pače (prema H.C. Andersen; 12. 11. 1982, Zagreb)
  • Knjiga o džungli (prema R. Kipling; siječanj 1990, Zagreb)

Baleti uredi

  • Pinocchio (V. Fijan i Bjelinski prema C. Collodi), balet za djecu u 4 slike (15. 4. 1959, Zagreb), Gerig, 1967.
  • Petar Pan (vlastiti scenarij prema J.M. Barry), balet u 2 čina (26. 11. 1966, Zagreb), Universal Edition 1969.
  • Karneval iluzija (prema Sinfonietta brasileira), balet (5. 11. 1967, Zagreb)
  • Mačak u čizmama (scenario prema A. Mitterhuber i Braći Grimm), balet za djecu u 7 slika (17. 12. 1977; Zagreb)

Filmska glazba uredi

  • Plavi 9 (1950)

Simfonijska glazba uredi

Simfonije uredi

  1. Simfonija ljeta, za orkestar (1954)
  2. In memoriam poete, za orkestar i dječji zbor u trećem stavku (1960., R. Tagore), HDS, 1965
  3. Muzika za prijatelje, za orkestar (1964)
  4. Symphonia iubilans, za orkestar (1965)
  5. Za Thaliju, za orkestar, muški zbor, ženski zbor i djelčji zbor (1969)
  6. Symphonia vocalis, za ženski zbor, glasovir, orgulje i udaraljke (1974; tekst Bjelinski i narodna poezija Dalmacije)
  7. simfonija za orkestar i mezosopran (1980)
  8. Di quatro gioie, za orkestar (1982)
  9. Simfonija otoka za orkestar (1983)
  10. Europa za orkestar (1984)
  11. simfonija za orkestar (1985)
  12. simfonija za orkestar (1986)
  13. simfonija za orkestar (1986)
  14. simfonija za baroton, recitatora i orkestar (1987)
  15. simfonija za sorpan, alt, tenor, bariton i orkestar (1988)

Simfonijska glazba uredi

  1. Mediteranska simfonijetta za orkestar (1958), SOKOJ 1961
  2. Sinfonietta brasiliera za ženski zbor i orkestar (1962; brazilska narodna poezija)
  3. Sinfonietta concertante za glasovir i orkestar (1967, = 3. klavirski koncert)
  4. Festivalska sinfonietta za orkestar harmonika, kontrabas, timpane i vojni bubanj(1980)
  5. Sinfonietta za alto trombon i gudače/glasovir (1982.), Zumikon, M. Reift, 1988
  6. Sinfonietta za saksofon, gudače i udaraljke (1985)

Ostale skladbe za orkestar uredi

  • Scherzo za orkestar (1934-35)
  • Divertimento za komorni orkestar (1948), SOKOJ, 1965
  • Prélude za orkestar (1951)
  • Svečana uvertira za orkestar (1951)
  • Pet invencija za komorni orkestar (1965), HDS, 1969
  • Plaisanteries, suita za komorni orkestar (1948-71)
  • Bon voyage za gudače (1979)
  • Dnevnik iz Italije, suita za komorni orkestar (1991)
  • Die Musik ist unser Trost za gudače (1991)

Koncerti za solo instrumente uredi

  • Koncert za violončelo i orkestar, br. 1 (1945, revidiran 1968), klavirski izvadak 1968
  • Koncert za glasovir i orkestar (1947-48; revidiran 1979)
  • Koncert za fagot i orkestar (1950), klavirski izvadak SOKOJ, 1965
  • Koncert za violinu i orkestar (1952), klavirski izvadak 1956
  • Concertino za glasovir, gudače i udaraljke (1956), klavirski izvadak HDS, 1972
  • Koncert za klarinet i gudački orkestar (1952), 1954
  • Koncert za violončelo i udaraljke, broj 2 (1953) klavirski izvadak 1956
  • Koncert za obou i gudače (1954), klavirski izvadak HDS, 1969
  • Koncert za flautu i gudače (1955), Universal Edition, 1956, 1967
  • Koncert za violu i komorni orkestar (1956)
  • Serenada za trubu, glasovir, gudače i udaraljke (1957), klavirski izvadak Universal Edition, 1958, 1967
  • Concertino za violinu i orkestar (1957)
  • Petit concert za glasovir i komorni orkestar (1963; =Koncert za malenog dječaka), klavirski izvod Gerig, 1977
  • Concertino za rog, gudače, čelestu i udaraljke (1967), Gerig, partitura 1967, klavirski izvadak 1969
  • Musica tonalis za obou, fagot i gudače (1968), Universal Edition 1973
  • Promenadni koncert za puhački orkestar (1974)
  • Musica per tromba za trubu i komorni orkestar (1975)
  • Concertino za gitaru, gudače, čembalo i udaraljke (1977)
  • Concertino primavera za violu, gudače i čembalo (1978)
  • Poesis za glarinet i gudače (1987)
  • Oboa iubilans za obou i gudač (1988)
  • Flauto concertante za flautu i orkestar (1989)
  • Concerto grosso (1990)

Komorna glazba uredi

  • Klavirski trio broj 1 u G molu (1953)
  • Klavirski trio broj 2 (Trio de collines; 1989)
  • Trio za obou/flautu, violončelo, glasovir (1960), 1975, također prerađen za violu, violončelo i glasovir, te za obou, fagot i glasovir (1979)
  • Tri mušketira za 3 roga (1984)
  • 1. gudački kvartet Lirski (1941-43), HDS, 1973
  • 2. gudački kvartet (1951) 1956
  • 3. gudački kvartet (1985)
  • Priča za kvartet saksofona (1992)
  • Spielmusik za kvartet saksofona (1992)
  • Scherzi di notte za kvartet drvenih puhača (1969), Gerig, 1971
  • Varijacije na pučku temu za puhački kvintet (1975)
  • Poesis za 2 roga, 2 fagota i 2 klarineta (1979)

Glazba za glasovir uredi

  • 3 sonate: 1. (1938., izgubljena); 2. Sonata s Visa u a molu (1944), HDS 1973; 3. (1960)
  • 3 suite: 1. Mala Ruth jednoga dana (1938); 2. (1938); 3. (1939), HDS, 1978
  • Proljetne igre (1957), HGZ, 1961
  • Na velikom brodu (1961)
  • Proljetni rondo (1936)
  • Toccata u fis molu (1938)
  • Toccata u c molu (1946), HGZ, 1951
  • Preludium u C duru (1938)
  • Muzika za djecu (1945), 1955
  • 7 bagatela (1950), Ognjen Prica, 1952
  • Partita (1954)
  • Mala sonatina (1954) Muzička naklada 1979
  • Interludium (1969)
  • Iz dječje glave (1967)
  • Koncert za Romea i Juliju za 2 glasovira (1981)
  • Cvijeće za Scarlattija (1983)

Glazba za ostale solo instrumente uredi

  • 4 sonate za violinu i glasovir: 1. (1933, prerađena 1976); 2. a mol (1937, prerađena 1946-47), HDS, 1974; 3. (1960); Sonata za rastanak
  • Sonatina za violinu i glasovir (1950)
  • 6 invencija za violinu/violončelo i glasovir (1947)
  • Aprilska sonatina za flautu i glasovir (1976), Gerig, 1977
  • Sonata za flautu i glasovir (Dona Cupidis, 1991)
  • Sonatina za obou i glasovir (Laudate Joanem, 1980)
  • Sonata za klarinet i glasovir (1966), Gerig, 1967
  • Dvije invencije za fagot i glasovir (1950)
  • 3 epistole za orgulje (1975)
  • Preludium, aria i rondo za fagot i glasovir (1981)
  • Sonatina za rog i glasovir (1973)
  • Musica per tromba za trubu i glasovir (1975.), HDS, 1977
  • Tri biblijske legende za trombon i glasovir (1983.), HDS 1988
  • 3 melodije malog Julijana (1988) za flautu
  • Encore un printemps..., sonatina za violinu i glasovir (1991)

Reference uredi

  1. ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 107
  2. ↑ Ivo Goldstein, 2005, str. 288
  3. ↑ Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Djela hrvatskih skladatelja Židovskog podrijetla u Beču; stranica 38; broj 107, studeni / prosinac 2008
  4. ↑ „'Židovska zajednica u Hrvatskoj'” (Croatian). www.croatian-jewish-network.com (Croatian Jewish network). Arhivirano iz originala na datum 2011-10-04. Pristupljeno 2021-08-17. 
  5. ↑ 5,0 5,1 Svjetlana Hribar (28. 11. 2012). 50 godina umjetničkog rada Ljerke Pleslić-Bjelinski: I dalje kroz život, zajedno s Brunom.... Novi list. Preuzeto 15. 3. 2014

Literatura uredi

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
  • Opća i nacionalna enciklopedija, sv. 3, Zagreb, 2007., str. 50-51, ISBN 953-7224-03-01 Uneseni ISBN nije važeći.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Bruno_Bjelinski&oldid=41749912