Brodogradilište Uljanik
Uljanik je naziv poduzeća u stečaju i likvidaciji smještenog u Puli, Hrvatskoj. Ime je dobio po otočiću na kojemu su nekada rasle masline, a danas su tamo pogoni obrade čelika i gradnje trupa. Jedna se maslina i danas čuva kao simbol.
Uljanik | |
Vrsta | javno |
---|---|
Osnovana | 1856., Pula, Austro-Ugarska (službeno) |
Trenutno sjedište | Pula, Hrvatska |
Industrija | brodogradnja strojogradnja Elektro industrija Prerađivačka industrija |
Proizvodi | brodovi, strojevi, plutajući objekti, elektro oprema |
Usluge | remont |
Broj zaposlenih | 13 |
Divizije | Uljanik brodogradilište, Uljanik strojogradnja diesel, Uljanik tesu, Uljanik pomorstvo |
Web-stranica | Uljanik.hr |
Povijest
urediUljanik je osnovan 1856. godine, u pomno odabranom pulskom zaljevu, kao brodogradilište ratne mornarice Austro-Ugarske. Temeljac za gradnju položila je carica Elizabeta 9. prosinca, te se taj datum proslavlja kao dan brodogradilišta, jednog od najstarijih danas u svijetu. Nepune dvije godine nakon polaganja temeljca - 5. listopada 1858. godine s navoza je porinut prvi brod - Kaiser sa 5194 tone istisnine. Za austrougarsku mornaricu potom je napravljena flota od 55 raznih brodova, ukupne istisnine 53.588 tona.
U dugačkom razdoblju kontinuiranog rada pulsko je brodogradilište prošlo kroz različita razdoblja razvoja. Za vrijeme talijanske vladavine bavi se popravcima, dokovanjem i rezanjem starih brodova. Nakon pada Italije, za vrijeme 2. svjetskog rata, brodogradilište je njemačka pomorska baza. Od 1947. godine obnavlja se u sklopu SFR Jugoslavije. Nastavlja s dokovanjem, rekonstrukcijama i popravcima brodova, a prva novogradnja isporučena je 1951. Pod svojim okriljem razvija strojogradnju, elektroproizvodnju i druge proizvodnje.
U Republici Hrvatskoj, od 1990., postaje dioničko društvo, preživljava krizne godine napada na Hrvatsku, nastavlja s brodograđevnom prozvodnjom različitih i specijalnih brodova, a u drugoj polovici 1998. ulazi u razdoblje velike tehnološke obnove. Od 1947. do polovice 2000. Uljanik isporučuje 201 brod, s ukupno više od 6 milijuna DWT, kupcima sa svih kontinenata.
Uljanikovi stručnjaci projektiraju, konstruiraju i izrađuju sve vrste brodova, tako za prijevoz nafte i naftnih prerađevina, za prijevoz rasutih tereta, kontejnera, kamiona vagona, automobila, putnika. Svaki brod je osebujan, napravljen prema specifičnim zahtjevima kupaca.
Na VLCC gradnjama pulsko je brodogradilište razvilo tehnologiju gradnje trupa iz dva dijela te spajanjem dviju polovica u moru. Na taj način, od 1972. do 1976. napravljeno je 11 brodova, a najveći su Tarfala, 275.000 DWT za kompaniju iz Stockholma "Trafialtiebolaget Grangesberg" te Kanchenjunga sa 277.120 tona nosivosti, isporučen 1975. godine indijskoj kompaniji "The Shipping Corporation of India".[1]