Rod Brachylophus predstavlja skupinu od četiri živuće vrste iguana koje žive na fidžijskom arhipelagu[1] te jednu divovsku, izumrlu vrstu koja je živjela na Tongi u južnom Pacifiku.[2] Iako su živuće vrste prirodno prisutne samo na Fidžiju, vrsta B. fasciatus prisutna je i na Tongi, gdje su ju vrlo vjerojatno donijeli i uzgojili ljudi.[2]

Brachylophus
Brachylophus fasciatus
Naučna klasifikacija
Carstvo: Životinje
Koljeno: Svitkovci
Razred: Reptili
Red: Ljuskaši
Podred: Iguania
Porodica: Iguanidae
Rod: Brachylophus
Cuvier, 1829.
Vrste

Brachylophus bulabula
Brachylophus fasciatus
Brachylophus gau
Brachylophus vitiensis
Brachylophus gibbonsi

Rasprostranjenost roda Brachylophus

Etimologija uredi

Naziv roda, Brachylophus, nastao je kombiniranjem dvaju grčkih riječi - brahis (grč. βραχύς), što znači "kratak, malen", te lofos (grč. λόφος), koja znači "uzvisna, brdo", a što je referenca na šiljaste nabore koji su prisutni na leđima vrsta iz ovoga roda.

Evolucija i stanište uredi

Pripadnice roda Brachylophus su geografski najizoliranije vrste iguana na svijetu. Njihovi najbliži živući srodnici (rodovi Amblyrhynchus, Conolophus, Ctenosaura, Cyclura, Iguana i Sauromalus)[2] nastanjuju uglavnom tropska područja Amerika, otočje Galápagos te Male i Velike Antile. Nekolicina ovih rodova prilagođena je životu u sušnim biomima. Lokacija roda Brachylophus, koja je toliko udaljena i izolirana od njegovih najbližih srodnika, dugo je bila i još uvijek jest biogeografska enigma.

Pretpostavlja se kako su se ove iguane razvile iz iguana Novoga svijeta koje su doplovile oko 10,000 km zapadno preko Tihog oceana uz pomoć južnoekvatorijalne struje.[3][4] Iako se oceansko putovanje od četiri ili više mjeseci čini malo vjerojatnim, preci roda Brachylophus su, moguće, bili prilagođeni takvom putovanju tako što su mogli preživjeti isključivo uz vodu, bez potrebe za hranjenjem, te su imali dug period inkubacije svojih jaja.[4]

Druga predložena hipoteza, koja bi objasnila ovu enigmu, sugerira kako su ove iguane zapravo potomci iguana Starog svijeta, koje su prije oko 50 milijuna godina došle s područja Azije i Australije, a onda su se raspršile preko kopna, oceana i kopnenih mostova koji su postojali u tom periodu.[5] Problem s ovom hipotezom je taj što nikakvi fosili ili živući srodnici ovog roda nisu pronađeni na području Jugoistočne Azije, Australazije ili čak zapadnog Pacifika, uz izuzetak Fidžija i Tonge.[5]

Taksonomija uredi

Rod Brachylophus poznaje četiri živuće vrste, a to su:[1][6]

Slika Znanstveni naziv Domaći naziv Rasprostranjenost
  Brachylophus fasciatus Fidžijska prugasta iguana jugoistični dio fidžijskog arhipelaga
  Brachylophus vitiensis Fidžijska šiljasta iguana sjeverozapadni dio fidžijskog arhipelaga
  Brachylophus bulabula Srednjofidžijska prugasta iguana sjeverozapadni dio fidžijskog arhipelaga (Ovalau, Kadavu i Viti Levu)
  Brachylophus gau Iguana s Gaua otok Gau

Historijski, samo su prve dvije vrste iz tablice bile priznate, međutim 2008. godine je skupina australskih naučnika opisala vrstu B. bulabula u centralnim dijelovima Fidžija; izraz "bulabula" na fidžijskom znači "zdrav" ili "plodan". Daljnja genetska i morfološka istraživanja potvrdila su da se radi o trećoj, samostalnoj vrsti.[2][7] Godine 2017., na otoku Gau je otkrivena nova vrsta, koja je nazvana B. gau.[1][8]

Divovska vrsta s Tonge, Brachylophus gibbonsi, veličinom i građom slična primjercima iz roda Cyclura, nekoć je postojala na otoku Lifuka, otočnoj skupini Haʻapai te na otoku Tongatapu, ali je izumrla u prahistorijskom periodu zbog izlova od strane ljudi i njihovih udomaćenih životinja.[2][9][10] Na Fidžiju je postojala i još veća, izumrla vrsta iguane, Lapitiguana, koja je dosezala veličinu od 1.5 metra.[11]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Fisher, R. N.; Niukula, J.; Watling, D.; Harlow, P. S. (2017). „A New Species of Iguana Brachylophus Cuvier 1829 (Sauria: Iguania: Iguanidae) from Gau Island, Fiji Islands”. Zootaxa 4273 (3): 407–422. DOI:10.11646/zootaxa.4273.3.5. PMID 28610241. Pristupljeno 2018-08-14. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Keogh, J. Scott; Edwards, Danielle L.; Fisher, Robert N.; Harlow, Peter S. (2008-10-27). „Molecular and morphological analysis of the critically endangered Fijian iguanas reveals cryptic diversity and a complex biogeographic history”. Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences 363 (1508): 3413–3426. DOI:10.1098/rstb.2008.0120. PMC 2607380. PMID 18782726. 
  3. Cogger, Harold (1974). „Voyage of the Banded Iguana”. Australia Natural History 18 (4): 144–149. 
  4. 4,0 4,1 Gibbons, J. R. H. (1981-07-31). „The biogeography of Brachylophus (Iguanidae) including the description of a new species, B. vitiensis, from Fiji”. Journal of Herpetology 15 (3): 255–273. DOI:10.2307/1563429. JSTOR 1563429. 
  5. 5,0 5,1 Noonan, B. P.; Sites, J. W. Jr. (2009-11-24). „Tracing the origins of iguanid lizards and boine snakes of the Pacific”. The American Naturalist 175 (1): 61–72. DOI:10.1086/648607. PMID 19929634. 
  6. Brachylophus na bazi reptila Reptarium.cz. Pristupljeno 23 March 2017.
  7. Cooper, Dani (2008-09-16). „Hello, it's a new species of Pacific iguana”. ABC Science. Australian Broadcasting Corporation. Pristupljeno 2010-09-28. 
  8. „Scientists Discover New Species of Fijian Iguana”. USGS. 6 June 2017. Pristupljeno 9 June 2017. 
  9. Pregill, Gregory K.; Dye, Tom (1989). „Prehistoric extinction of giant iguanas in Tonga”. Copeia 1989 (2): 505–508. DOI:10.2307/1445455. JSTOR 1445455. 
  10. Pregill, G. K.; Steadman, D. W. (March 2004). „South Pacific iguanas: Human impacts and a new species”. Journal of Herpetology 38 (1): 15–21. DOI:10.1670/73-03A. JSTOR 1566081. 
  11. Pregill, G. K.; Worthy, T. H. (March 2003). „A new iguanid lizard (Squamata, Iguanidae) from the Late Quaternary of Fiji, Southwest Pacific”. Herpetologica 59 (1): 57–67. DOI:10.1655/0018-0831(2003)059[0057:ANILSI]2.0.CO;2. Arhivirano iz originala na datum 2022-04-27. Pristupljeno 2019-12-12. 

Literatura uredi

  • Frost, D.E. & Etheridge, R.E. (1989) A Phylogenetic Analysis and Taxonomy of Iguanian Lizards (Reptilia: Squamata). University of Kansas Museum of Natural History Miscellaneous Publications 81: 1-65. DOI:10.5962/bhl.title.16288 PDF fulltext
  • Frost, D.R.; Etheridge, R.E.; Janies, D. & Titus, T.A. (2001): Total evidence, sequence alignment, evolution of Polychrotid lizards, and a reclassification of the Iguania (Squamata: Iguania). American Museum Novitates 3343: 1-38. PDF fulltext

Vanjske veze uredi

 
Wikivrste ima informacije vezane uz: