Boston Celtics (izgovor: /ˈbɔːstənˈsɛltɪks/) su američki profesionalni košarkaški klub iz Bostona. Celticsi se natječu u NBA ligi te igraju u Atlantskoj diviziji Istočne konferencije. Momčad je osnovana 1946. godine te je bila jedna od osam originalnih NBA momčadi, a svoje utakmice igra u TD Gardenu, dvorani koju dijeli s hokejaškom momčadi Boston Bruinsa. Celticsi se smatraju najboljom momčadi u historiji NBA lige; prvaci su bili čak 18 puta (što je 23.1% svih prvenstava od osnivanja lige) te su trenutni rekorderi po ukupnom broju pobjeda ostvarenih u historiji lige, ispred svojih najvećih rivala, Los Angeles Lakersa.[2][3] Celticsi su jedna od samo dvije originalne potpisnice povelje BAA (druga su New York Knicksi) koja i danas igra u gradu u kojem je osnovana.

Boston Celtics
Grb kluba Boston Celtics
KonferencijaIstočna
DivizijaAtlantska
LigeNBA
Osnivanje1946.
HistorijaBoston Celtics
1946. – danas
DvoranaTD Garden
Kapacitet19,156
LokacijaSjedinjene Američke Države Boston, MA, Sjedinjene Države
Momčadske boje                        
Glavni sponzorGeneral Electric
PredsjednikRich Gotham
Generalni menadžerBrad Stevens
Glavni trenerSjedinjene Američke Države Joe Mazzulla
VlasništvoBoston Basketball Partners
(Wyc Grousbeck, CEO)[1]
Povezani kluboviMaine Red Claws
Prvenstva18 (1957., 1959., 1960., 1961., 1962., 1963., 1964., 1965., 1966., 1968., 1969., 1974., 1976., 1981., 1984., 1986., 2008., 2024.)
Konferencije23 (1957., 1958., 1959., 1960., 1961., 1962., 1963, 1964., 1965., 1966., 1968., 1969, 1974., 1976., 1981., 1984., 1985, 1986., 1987., 2008., 2010., 2022., 2024.)
Divizije24 (1972., 1973., 1974., 1975., 1976., 1980., 1981., 1982., 1984., 1985., 1986., 1987., 1988., 1991., 1992., 2005., 2008., 2009., 2010., 2011., 2012., 2017., 2022., 2024.)
Umirovljeni brojevi23 (00, 1, 2, 3, 5, 6, 10, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 21, 22, 23, 24, 25, 31, 32, 33, 34, 35, LOSCY)
Službene stranicenba.com/celtics
Domaći jersey
Team colours
Domaći
Gostujući jersey
Team colours
Gostujući
Treći jersey
Team colours
Treći

Boston Celticsi imaju značajno rivalstvo s Los Angeles Lakersima, koji imaju ukupno 17 naslova prvaka, jedan manje od Celticsa. To je rivalstvo posebno bilo izraženo u 1960-im i 1980-im godinama. Ove dvije momčadi su igrale rekordnih 12 puta u NBA finalima, a Celticsi su uspješniji s devet pobjeda.[4] Četiri igrača Celticsa (Bob Cousy, Bill Russell, Dave Cowens i Larry Bird) osvajali su Nagradu za najkorisnijeg igrača lige (MVP), a to su ukupno ostvarili 10 puta, što je također rekord lige.[5] Sam naziv kluba ("Celtics"; sh. "Kelti"), kao i klupska maskota leprechaun Lucky, odaju počast tradicionalno visokoj populaciji Iraca u Bostonu.[6]

Uspon Boston Celticsa započeo je krajem 50-ih godina, kada su razmjenom na dan drafta 1956. godine dobili centra Billa Russella, koji će postati temelj dinastije Celticsa. Predvođeni Russellom i playmakerom Bobom Cousyjem, Celticsi su 1957. godine osvojili prvi naslov NBA prvaka. Russell je, uz pomoć talentiranih suigrača i kasnijih članova Kuće slavnih među kojima su bili John Havlicek, Tom Heinsohn, K. C. Jones, Sam Jones, Satch Sanders i Bill Sharman, otvorio put za najuspješniji period u historiji kluba, kada su Celticsi tokom 60-ih godina osam puta za redom osvajali naslov prvaka. Nakon Russellova umirovljenja 1969. godine, klub je ušao u period obnove. Predvođeni centrom Daveom Cowensom i playmakerom Jo Jom Whiteom, Celticsi su se vratili na pobjedničke staze, osvojivši naslove prvaka 1974. i 1976. godine. Dominacija Celticsa ponovo je uslijedila tokom 80-ih godina. Predvođeni prvom "Velikom trojkom", koju su činili Larry Bird, Robert Parish i Kevin McHale, Celticsi su osvajali naslove prvaka 1981., 1984. i 1986. godine. Nakon osvajanja čak 16 naslova u XX. vijeku, Celticsi su, nakon problematičnih 90-ih godina, ponovo došli do titule prvaka 2008. godine, ovoga puta predvođeni drugom "Velikom trojkom", koju su činili Kevin Garnett, Paul Pierce i Ray Allen. Dvije godine kasnije, ponovo su igrali finale, ali su izgubili od Lakersa u sedam utakmica.

Do početka 2013. godine, Celticsi su ostali bez "Velike trojke" i ušli su u novi period u historiji kluba. Uz pomoć novog trenera Brada Stevensa, Celticsi su postepeno obnavljali momčad. Stevens je već u svojoj drugoj sezoni vratio Celticse u playoff, a naredne su sezone čak bili prvi na Istoku, ali su izgubili konferencijsko finale. Agresivna obnova iz 2017. godine donijela im je zvijezde poput Kyriea Irvinga i Gordona Haywarda,[7] uz jačanje mladih igrača, koji su iz sezone u sezonu postajali sve bolji. Irving i Hayward su se tokom cijele sezone mučili s ozljedama, a Celticsi su ponovo izgubili konferencijsko finale, iako su s Cavaliersima igrali sedam utakmica. Godine 2024. osvojili su svoj 18. naslov prvaka.

Historija

uredi

Rane godine (1946. – 1950.)

uredi

Boston Celticsi su osnovani 6. lipnja 1946. godine u Bostonu, od strane Waltera A. Browna, predsjednika korporacije Boston Garden-Arena, kao jedna od 11 momčadi lige koju je organizirao Košarkaški savez Amerike (BAA). Kada je BAA na jesen 1949. godine postao dio NBA-a, a Nacionalna košarkaška liga dio NBA lige, Celticsi su se priključili novom natjecanju u Istočnoj diviziji.[8] Godine 1950., Celticsi su na draftu izabrali Chucka Coopera, postavši tako prva NBA franšiza u historiji koja je potpisala tamnoputog igrača.[9]

Dolazak Boba Cousyja i Reda Auerbacha (1950. – 1957.)

uredi
 
Bob Cousy igrao je za Celticse punih 13 godina, šest od kojih je okrunio naslovom NBA prvaka.

Celticsi su se mučili u svojim prvim sezonama, sve dok za trenera nije imenovan Red Auerbach.[10] U ranim danima franšize, Auerbach nije imao pomoćnika, sam je vodio sve treninge i obavljao skautiranje — kako protivnika, tako i potencijalnih novih igrača na sveučilištima — te organizirao sve gostujuće utakmice. Jedan od prvih velikih igrača koji se pridružio Celticsima bio je Bob Cousy, kog je Auerbach inicijalno odbio potpisati iz momčadi obližnjeg Svetog križa jer je bio "previše napadan".[11] Cousyjev je ugovor inicijalno postao vlasništvo momčadi Chicago Stags,[12] ali je nakon njezina bankrota mladi igrač otišao u Boston u sklopu disperznog drafta. Nakon sezone 1955./1956., Auerbach je napravio šokantnu razmjenu, poslavši All-Star igrača Eda Macauleyja u momčad St. Louis Hawksa zajedno s pravima na draft Cliffa Hagana, sve za drugi sveukupni izbor na sljedećem draftu.[13] Nakon pregovora s Rochester Royalsima — koji su uključivali obećanje vlasnika Celticsa da će traženu plesnu skupinu Ice Capades poslati u Rochester ako Royalsi pristanu pustiti Russella na drugo mjesto u draftu — Aurebach je dobiveni izbor iskorisio na akviziciju centra Univerziteta u San Franciscu, Billa Russella.[14] Iste godine doveo je i Tommyja Heinsohna, novaka godine iz 1957. godine i još jednog produkta Svetog križa.[15] Russel i Heinsohn su izvanredno surađivali s Cousyjem i njih su trojica postali jezgra momčadi oko koje će Auerbach izgraditi šampionsku momčad koja će trajati cijelo desetljeće.[15]

Era Billa Russella (1957. – 1969.)

uredi
 
Bill Russell je u svojih 13 godina igranja za Celticse čak 11 puta bio NBA prvak.

Predvođeni Billom Russellom, Celticsi su došli do finala 1957. godine, gdje su u sedam utakmica pobijedili St. Louis Hawkse i osvojili svoj prvi naslov prvaka. Russell će sa Celticsima doći do ukupno 11 naslova, čime je postao najodlikovaniji igrač u historiji NBA lige.[16] Sljedeće godine, Celticsi su ponovo igrali finale protiv Hawksa, ali su ovoga puta izgubili u šest utakmica.[17] Međutim, dolazak K.C. Jonesa te iste godine označio je početak dinastije Celticsa koja će dominirati američkom košarkom više od desetljeća.[18] Već sljedeće godine, Celticsi su ponovo postali prvaci nakon što su pomeli Minneapolis Lakerse u četiri utakmice i tako osvojili svoj prvi u nizu od osam uzastopnih naslova prvaka.[19] U tih su osam godina Celticsi čak pet puta igrali finale protiv Lakersa, što je bio početak velikog rivalstva koje će trajati generacijama.

 
Umirovljenje legendarnog trenera Reda Auerbacha (desno) iz 1966. godine pokazalo se kao pametno odigran potez da bi se Bill Russell (lijevo) zadržao u klubu kao trener-igrač. Russell je tako postao prvi afroamerički trener u bilo kojem sportu u Sjedinjenim Državama.

Godine 1964., Boston Celticsi su postali prva NBA momčad koja je imala startnu petorku sastavljenu od tamnoputih igrača. Dana 26. prosinca 1964., Willie Naulls je zamijenio ozlijeđenog Tommyja Heinsohna, pridruživši se tako Tomu "Satchu" Sandersu, K.C. Jonesu, Samu Jonesu i Billu Russellu u startnoj postavi, koja je pobijedila Hawkse 97:84. Celticsi su pobijedili 11 sljedećih utakmica u kojima je Naulls mijenjao ozlijeđenog Heinsohna.[20] Danas se momčad Celticsa s kraja 50-ih i 60-ih godina smatra jednom od najdominantnijih sportskih momčadi u historiji svih sportova.[21]

Auerbach se umirovio nakon sezone 1965./1966., a zamijenio ga je Russell, koji je Celticse vodio kao trener-igrač; ispostavilo se kako je to bio Auerbachov plan da zadrži interes za ostankom u klubu kod Russella.[22] Ovim imenovanjem, Russell je postao prvi tamnoputi trener u Sjedinjenim Državama u bilo kojem sportu. Sam Auerbach je ostao u klubu kao generalni menadžer, što je pozicija koju je držao gotovo do kraja 80-ih godina. Međutim, serija Celticsa došla je do kraja upravo 1966. godine, kada su izgubili u konferencijskom finalu od Philadelphia 76ersa. Tada već ostarjela momčad uspjela je, ipak, doći do još dva naslova prvaka (1968. i 1969. godine), pobijedivši Los Angeles Lakerse u oba navrata.[23] Russell se službeno umirovio 1969. godine, označivši tako kraj dinastije Celticsa koja je osvojila rekordnih 11 naslova u 13 sezona.[24] Serija od osam uzastopnih naslova Celticsa i danas je najduži uzastopni niz u historiji američkog profesionalnog sporta.[25]

Era Cowensa, Havliceka i Whitea (1970. – 1978.)

uredi
 
John Havlicek

Sezona 1970. godine bila je svojevrsna obnova za Celticse, koji su upali u svoj prvi gubitnički niz nakon sezone 1949./1950. Međutim, akvizicije Paula Silasa kao i budućih članova Kuće slavnih Davea Cowensa[26] i Jo Joa Whitea[27] omogućile su Celticsima da ponovo postanu dominantni. Nakon gubitka u konferencijskom finalu 1972. godine, Celticsi su sljedeće sezone izgledali odlučnije te su završili regularnu sezonu s odličnim omjerom 68:14. Međutim, ta je sezona također završila razočarenjem nakon što su ih New York Knicksi iznenadili u konferencijskom finalu nakon sedam odigranih utakmica. John Havlicek se ozlijedio u šestoj utakmici te je odlučujuću, sedmu utakmicu bio prisiljen pucati lijevom rukom.[28] Celticsi su sljedeće sezone konačno došli do finala, u kojem su pobijedili Milwaukee Buckse za svoj 12. naslov prvaka.[29] Celticsi su poveli 3:2 u finalu te su imali priliku zaključiti seriju na domaćem terenu. Ipak, Bucksi su šokantno odnijeli pobjedu u Bostonu nakon što je Kareem Abdul-Jabbar pogodio horog tri sekunde prije kraja drugog produžetka, tako da je posljednja utakmica igrana u Milwaukeeju. Tamo je junak bio Cowens, koji je postigao čak 28 poena u pobjedi Celticsa za prvi naslov prvaka u pet godina.

Novi naslov prvaka stigao je 1976. godine, kada su Celticsi porazili Phoenix Sunse u šest utakmica. Ovo finale donijelo je jednu od najboljih utakmica u historiji NBA lige. U petoj utakmici, kada je serija bila izjednačena na 2:2, Celticsi su rano poveli, međutim Sunsi su se vratili i uspjeli odvesti utakmicu u produžetke. Igrao se drugi produžetak kada je Gar Heard skok-šutom izjednačio i odveo utakmicu u treći produžetak, u kojem su Celticsi konačno pobijedili 128:126.[30] Nakon ovog naslova i još jednog nastupa u playoffu 1977. godine, Celticsi su ušli u još jedan period obnove. Na draftu 1977. godine, Celticsi su odabrali mlado krilo iz UNC Charlottea, Cedrica Maxwella.[31] "Cornbread" Maxwell nije dao veliki doprinos u svojoj debitantskoj sezoni, ali je obećavao. Auerbachov posao kao generalnog menadžera postao je još teži tokom 1978. godine, kada se legendarni John Havlicek umirovio, a klub je dvije sezone zaredom imao omjere 32:50 i 29:53.

 
Dave Cowens

Na draftu 1978., Celticsi su imali dva od prvih osam izbora na draftu.[32] Auerbach se kockao i odabrao juniora Larryja Birda iz Indiane, znajući da će Bird još jednu sezonu provesti na sveučilištu, ali vjerujući kako će mu se taj rizik isplatiti. Celticsi su zadržali pravo na Birda još jednu godinu te su ga preuzeli odmah po završetku studija, kojeg je zaključio tako što je Indianu odveo do naslova sveučilišnog prvaka.

Tokom 1978., vlasnik Celticsa Irv Levin napravio je razmjenu franšiza sa Johnom Y. Brownom Jr., vlasnikom Buffalo Bravesa.[33] Dva tjedna prije nego je zamjena postala službenom, u javnost su izašli detalji o razmjeni šestorice igrača između dva kluba. Boston je u Buffalo poslao Freemana Williamsa, Kevina Kunnerta i Kermita Washingtona u zamjenu za "Tiny" Archibalda, Billyja Knighta i Marvina Barnesa.[34] Ovaj potez okrenuo je navijače Bostona protiv Browna, podjednako zato što su Kunnert i Washington smatrani ključnim igračima u momčadi, ali i zato što je Auerbach javno izjavio kako nije bio konzultiran oko ove razmjene.[34]

Era Larryja Birda (1979. – 1992.)

uredi

Odnos između Browna i Auerbacha postao je još gori nakon što je Brown odlučio potpisati Boba McAdooa u veljači 1979. godine[35] u zamjenu za izbore u prvom krugu drafta, koje je Auerbach planirao iskoristiti kako bi obnovio momčad.[36] Kao i ranije, Brown je napravio razmjenu bez prethodnih konzultacija s Auerbachom.[37] Posljedica toga bila je da je Auerbach gotovo otišao iz Bostona na isto mjestu u New York Knicksima.[36] Svjestan podrške javnosti koju je Auerbach uživao, Brown je iste godine prodao franšizu Harryju Mangurianu, ne želeći riskirati gubitak klupske legende.[38][39] Interni konflikti odrazili su se na igre kluba, koji je sezonu završio s omjerom 29:53.[40] Novopridošlice Chris Ford, Rick Robey, Cedric Maxwell i Nate Archibald nisu uspjeli pomoći Celticsima da preokrenu loš niz.[41]

Larry Bird debitirao je za Celticse u sezoni 1979./1980.[42] S novim vlasnikom na čelu kluba, Auerbach je povukao nekoliko poteza koji će vratiti Celticse na pobjedničke staze. Gotovo je odmah poslao McAdooa,[43] bivšeg NBA prvaka, u Detroit Pistonse u zamjenu za beka M. L. Carra, obrambenog specijalista, i dva izbora u prvom krugu drafta 1980. godine.[39] Također je doveo plejmejkera Geralda Hendersona iz CBA lige. Carr, Archibald, Henderson i Ford formirali su, tako, velo efikasnu zadnju liniju i vrlo dobro su funkcionirali s prednjom linijom koju su činili Cowens, Maxwell i Bird. Uz Birdovu Nagradu za novaka godine,[44] Celticsi su sezonu završili s omjerom 61:21, što je značilo poboljšanje od 32 utakmice u odnosu na prethodnu sezonu. Nakon snažnog starta u playoffu, izgubili su u konferencijskom finalu od Philadelphia 76ersa.[45]

 
Larry Bird je cijelu karijeru proveo u Celticsima, a danas ga se smatra jednim od najboljih košarkaša svih vremena.

Po završetku te sezone, Auerbach je kompletirao jednu od najneujednačenijih razmjena u historiji NBA lige, dobivši dva buduća člana Kuće slavnih za dva izbora u prvom krugu drafta. Želeći odmah pojačati momčad, Auerbach je oba izbora prepustio Golden State Warriorsima u zamjenu za jedan njihov izbor i centra Roberta Parisha.[46] Nakon toga je iskoristio dobiveni izbor na draftu kako bi izabrao krilnog centra Univerziteta u Minnesoti, Kevina McHalea.[47] Tako je formirana prva "Velika trojka" u historiji Celticsa – Bird, Parish i McHale – koja je zajedno igrala sve do 1992. godine i osvojila tri naslova prvaka,[48] a kasnije je opisana kao najbolja napadačka linija u historiji NBA lige.[49][50][51][52]

Iako su te sezone izgubili Davea Cowensa, koji se umirovio, Celticsi su sezonu 1980./1981. pod trenerom Billom Fitchom završili s omjerom 62:20.[53] U konferencijskom su finalu ponovo igrali protiv 76ersa, koji su ih vodili 3:1, samo da bi se Celticsi vratili i osvojili konferenciju pobjedom 91:90 u sedmoj utakmici serije. Celticsi su u finalu pobijedili Houston Rocketse i osvojili naslov,[54] a Maxwell je imenovan najkorisnijeg igrača finalne serije.[55]

Po završetku sezone 1981./1982., Celticsi su ponovo igrali protiv 76ersa u finalu, ali su ovoga puta izgubili u sedam utakmica.[56] Sljedeće sezone su u drugom krugu playoffa izgubili 4:0 od Milwaukee Bucksa (prvi puta u historiji kluba su izgubili 4:0),[57] nakon čega je trener Fitch podnio osvaku, a uprava kluba prodala je franšizu novim vlasnicima na čelu s Donom Gastonom.[58]

Novi trener K. C. Jones završio je sezonu 1983./1984. s omjerom 62:20 i vratio Celticse u finale nakon tri godine stanke.[59] Celticsi su gubili 2:1 u finalu, ali su se vratili i pobijedili Los Angeles Lakerse za svoj 15. naslov prvaka.[60] U ovoj je seriji Bird obnovio svoje sveučilišno rivalstvo s Magicom Johnsonom. Po završetku ove sezone, Auerbach je formalno podnio ostavku kao generalni menadžer kluba, ali je ostao u klubu kao predsjednik momčadi.[61] Naslijedio ga je Jan Volk.[61]

Sljedeće sezone, Lakersi i Celticsi su ponovo igrali finale, ali su Lakersi ovoga puta bili uspješniji.[62] Bio je to prvi puta u historiji da su Lakersi pobijedili Celticse u finalu i jedini put da je druga momčad osvojila naslov prvaka u Boston Gardenu. Naredne sezone, Celticsi su dobili Billa Waltona iz Los Angeles Clippersa u zamjenu za Maxwella.[63] Walton je bio All-Star igrač i MVP lige kada je 1977. godine predvodio Portlan Trail Blazerse do naslova prvaka, ali su ga ozljede značajno ograničile u narednim godinama. Smatran najboljim dodavačem među centrima, Walton je uspio ostati zdrav i biti značajna karika u uspjehu Celticsa 1986. godine.

Na draftu 1986. godine, Celticsi su dobili drugi izbor te su potpisali Lena Biasa, zvijezdu Univerziteta u Marylandu i jednog od najvećih talenata svog doba.[64] Bias je umro 48 sati nakon drafta od slučajnog predoziranja kokainom.[65] Unatoč tragediji, Celticsi su ostali kompetitivni tokom sezone 1986./1987. i došli su do finala,[66] gdje su izgubili od Lakersa u šest utakmica.

Sljedeće su godine izgubili u šest utamica od kasnijeg prvaka, Detroit Pistonsa, u konferencijskom finalu.[67] Po završetku sezone, trener K.C. Jones otišao je u mirovinu, a zamijenio ga je njegov pomoćnik, Jimmy Rodgers. Nade za sezonu 1988./1989. raspršile su se kada je Bird rano u sezoni morao na operaciju uklanjanja koštanih izraslina u stopalu. Bird nije igrao sve do All-Star pauze, a Celticsi su sezonu završili s 42 pobjede i porazom od Pistonsa u prvom krugu playoffa. Bird se vratio sljedeće sezone i pomogao Celticsima do omjera 52:30. U playoffu, Celticsi su se raspali nakon dvije pobjede u seriji od pet utakmica, izgubivši tri utakmice za redom od New York Knicksa. Rodgers je dobio otkaz nakon playoffa, a zamijenio ga je njegov pomoćnik i bivši igrač Celticsa, Chris Ford.

Pod Fordovim vodstvom, Celticsi su poboljšali svoj omjer na 56:26 tokom sezone 1990./1991., osvojivši Atlantsku diviziju unatoč činjenici da Bird nije igrao 22 utakmice zbog ozljeda. U playoffu su ponovo izgubili od Pistonsa. Naredne sezone, serija na samom kraju regularnog dijela dovela je Celticse do omjera 51:31 i novog naslova divizijskog prvaka ispred Knicksa. Nakon što su pomeli Indiana Pacerse u prvom krugu, Celticsi su izgubili u sedam utakmica od Cleveland Cavaliersa u konferencijskom polufinalu. Problemi s leđima ograničili su Birda na samo 45 utakmica u regularnom dijelu te četiri od ukupno deset utakmica u playoff. Nakon trinaest NBA sezona sa Celticsima i zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1992. godine s Dream Teamom, problemi s leđima prisilili su Birda na umirovljenje 1992. godine.

Obnova (1993. – 1998.)

uredi

Odlazak Birda u mirovinu kao i starenje drugih klupskih legendi prisilili su trenera Forda na obnovu momčadi.[68] Nade su bile usmjerene na dvadesetšestogodišnjeg Reggieja Lewisa, nisko krilo iz bostonskog Sjeveroistočnog univerziteta. U prvoj utakmici prvog kruga playoffa 1993. godine, Lewis se srušio na terenu tokom utakmice sa Charlotte Hornetsima.[69] Više nije igrao te sezone, s obzirom da su Celticsi izgubili naredne tri utakmice, a liječnici su mu dijagnosticirali srčanu manu.[70] Iako je Lewis uspio dobiti odobrenje liječnika za povratak na teren, to se nikada nije dogodilo jer je iznenada umro od srčanog udara dok je vježbao na terenu Univerziteta Brandeis tokom pauze između sezona.[71] Celticsi su mu odali počast tako što su umirovili njegov dres s brojem 35.[72] Kevin McHale se umirovio nakon poraza od Hornetsa 1993. godine, a kraj "Velike trojke" uslijedio je 1994. godine kada je Parish potpisao za Hornetse.[46] Momčad se potpuno raspala i završila je sezonu s omjerom 32:50, bez nastupa na playoffu.

 
Sveučilišni trener Rick Pitino (lijevo, pored Billa Russella) trebao je preporoditi Celticse nakon odlaska "Velike trojke", ali nije imao uspjeha u tom pothvatu.

Godine 1994., Celticsi su u klub vratili bivšeg igrača, poznat po svom navijanju s ručnikom, M. L. Carra i to na mjesto potpredsjednika košarkaških operacija. U suradnji s generalnim menadžerom Volkom, Carr je u prvom krugu drafta 1994. godine odabrao Erica Montrossa, zvijezdu Univerziteta Sjeverne Karoline. Montross je trebao biti prvi nasljednik nove moćne generacije Celticsa, ali nije napredovao te je u konačnici poslan na razmjenu. Sezona 1994./1995. bila je posljednja sezona Celticsa u Boston Gardenu. Te su godine potpisali već starog Dominiquea Wilkinsa, tada slobodnog igrača, koji je sa 17.8 poena po utakmici bio momčadski rekorder te sezone. Hrvatski centar Dino Rađa ojačao je obrambenu liniju momčadi, što joj je značajno nedostajalo prethodne sezone. Celticsi su izborili doigravanje, ali su izgubili od velikih favorita, Orlando Magica, u četiri utakmice. Po završetku sezone, momčad se preselila u tadašnji Fleet Center, koji danas nosi ime TD Garden. Carr je dao otkaz Fordu i sam je preuzeo momčad. Na draftu su izabrali sveučilišnu zvijezdu Erica Williamsa, a sezonu su završili s omjerom 33:49.

Naredna sezona bila je još gora. Celticsi su izgubili rekordnih 67 utakmica i postavili neslavni rekord sa samo jednom pobjedom protiv ostalih momčadi Atlantske divizije te samo 15 pobjeda cijele sezone. Iako se Antoine Walker, kog su Celticsi draftali u prvom krugu te godine, istaknuo, Carrov trenerski mandat smatran je neuspjehom te je on preuzeo drugu poziciju u upravi kluba nakon što je vlasnik Paul Gaston uspio uvjeriti slavnog sveučilišnog trenera Ricka Pitina da preuzme prvu momčad, ali i druge pozicije u upravi, uključujući i onu predsjednika momčadi. Imenovanje na potonju funkciju bilo je izrazito kontroverzno s obzirom da je Red Auerbach, koji je još uvijek držao tu poziciju, tu vijest čuo preko lokalnih medija. Nažalost po franšizu, Pitino se nije pokazao spasiteljem koji je trebao biti, a Auerbach je časno podnio doživljeno izgurivanje, iako momčad nije napredovala.

Na draftu 1997. godine, Celticsi su dobili treći i šesti izbor,[73] koje su iskoristili da potpišu Chaunceyja Billupsa i Rona Mercera. Mlada momčad koja je sezonu prije izgubila 67 utakmica raspuštena je - David Wesley, Dino Rađa i Rick Fox su pušteni iz kluba, a Williams je poslan u Denver Nuggetse za dva izbora u drugom krugu narednog drafta (Williams će se kasnije vratiti u klub i provesti u njemu četiri godine). U razmjeni s Knicksima, u klub je došao i Walter McCarty. Celtisci su snažno startali u novoj sezoni, iznenadivši prvake Chicago Bullse na otvaranju sezone,[74] a dobre igre mladih igrača dovele su do povećanja broja pobjeda s 15 na 36, unatoč nekoliko serija poraza tokom sezone.[75][76] Billups je ubrzo poslan u Toronto Raptorse,[77] dok je Mercer otišao u Nuggetse tokom svoje treće sezone u klubu.[78]

Era Paula Piercea (1998. – 2013.)

uredi

Tokom drafta 1998. godine, Celticsi su izabrali Paula Piercea,[79] sveučilišnu zvijezdu za koju se vjerovalo da će biti draftana puno prije nego su ju Celticsi izabrali kao 10. ukupni izbor. Pierce je imao gotovo trenutan učinak na igru Celticsa u sezoni 1998./1999., inače skraćenoj zbog lockouta, postižući prosječno 19.5 poena po utakmici, a dobio je i nagradu za Novaka mjeseca u veljači nakon što je imao najviše ukradenih lopti u ligi.[80] Međutim, unatoč Pierceu, Celticsi su se i dalje mučili jer trener Pitino naprosto nije znao posložiti igru. Nakon što su Celticsi 1. ožujka 2000. godine izgubili od Toronto Raptorsa košom Vincea Cartera sa zvukom sirene, Pitino je održao slavni govor nazvan "Navijači, Larry Bird neće ući kroz ta vrata".[81] U siječnju 2001. godine podnio je ostavku.[82]

 
Draftan od strane Celticsa 1998. godine, Paul Pierce će postati zvijezda momčadi, a dobit će i nagradu za MVP-ja NBA finala 2008. godine, kada je s momčadi postao NBA prvak.

Nakon Pitinove ostavke, Celticsi su doživjeli umjerni pomak pod trenerom Jimom O'Brienom. Pierce je u međuvremenu sazrio u pravu NBA zvijezdu, a dobro su ga komplementirali Antoine Walker i drugi igrači što su ih Celticsi potpisali tokom godina. U trenutku Pitinova odlaska, Celticsi su imali omjer 12:21, što je O'Brien uspio poboljšati na 24:24.[83] Nakon sezone 2000./2001., O'Brien je dobio stalni posao kao glavni trener. Klub je na draftu 2001. godine imao čak tri izbora, što je bila posljedica brojnih razmjena iz prethodnih perioda. Igrači koje su potpisali bili su Joe Johnson, Joe Forte i Kedrick Brown. Od sve trojice, jedino je Johnson uspio izgraditi karijeru te je, nakon odlaska iz Celticsa, postao All-Star igrač.

Celticsi su u sezonu 2001./2002. ušli s niskim očekivanjima. Uspjeh momčadi s kraja prethodne sezone mahom je zaboravljen, tako da su komentatori bili prilično iznenađeni kada su Celticsi i New Jersey Netsi zasjeli na vrh Atlantske divizije ispred 76ersa, koji su sezonu ranije igrali NBA finale. U prvom krugu playoffa, Celticsi su pobijedili upravo 76erse u teškoj seriji (3:2). Pierce je u posljednjoj utakmici postigao 46 poena za visoku pobjedu Celticsa u FleetCenteru. U konferencijskom su polufinalu pobijedili favorizirane Detroit Pistonse rezultatom 4:1, da bi u svom prvom konferencijskom finalu još od 1988. godine pali od Netsa ukupno 4:2, iako su vodili 2:1 na početku serije.[84]

Paul Gaston je naredne sezone prodao momčad kompaniji Boston Basketball Partners L.L.C.,[85] koju su vodili H. Irving Grousbeck, Wycliffe Grousbecki Steve Pagliuca. Momčad je ponovo igrala playoff, ali su u drugom krugu izgubili 4:0 od Netsa, iako su četvrtu utakmicu odveli do čak dva produžetka. Prije eliminacije, Celticsi su svog bivšeg beka, Dannyja Aingea, doveli na poziciju generalnog menadžera, dok je njegov prethodnik Chris Wallace premješten na drugo radno mjesto.[86] Ainge je vjerovao kako je tadašnja momčad došla do svog vrhunca te je promptno poslao Antoinea Walkera u Dallas Maverickse, zajedno s Tonyjem Delkom.[87] U smjeru Bostona otišli su često ozlijeđeni Raef LaFrentz, Chris Mills i Jiří Welsch[88] te izbor u prvom krugu drafta 2004. godine. Celticsi su naredne sezone uspjeli izboriti playoff, ali su pometeni od strane Indiana Pacersa, koji su sve četiri utakmice pobijedili s velikom razlikom.[89]

Dolazi "Doc" (2004. – 2007.)

uredi
 
Glavni trener Doc Rivers odveo je Celticse do naslova prvaka 2008. godine.

Kada je Doc Rivers preuzeo Celticse 2004. godine,[90] bili su mlada momčad koja je na prethodnom draftu dovela Ala Jeffersona, Delontea Westa i Tonyja Allena. Ipak, činilo se kako imaju dobru mladu jezgru, predvođenu Pierceom i Jeffersonom, koja je dobro funkcionirala s klupskim veteranima. Celticsi su ostvarili omjer 45:37 i po prvi puta nakon 1992. godine osvojili Atlantsku diviziju, dobivši veliku pomoć od Antoinea Walkera, koji se vratio u klub usred sezone. U prvom krugu playoffa ponovo su izgubili od Pacersa, a serija je završila sramotnim porazom od 27 razlike u sedmoj utakmici, koja se igrala u Bostonu. Po završetku sezone, klub je ponovo razmijenio Walkera, ovoga puta s Miami Heatom. Unatoč Pierceovoj sezoni karijere, u kojoj je postavio osobni rekord od 26.8 poena po utakmici, Celticsi su izostali s playoffa nakon omjera 33:49, što je bila posljedica mladosti momčadi, ali i čestih promjena u sastavu tokom sezone. Među promjenama su bile razmjene mladih igrača Marcusa Banksa, Rickyja Davisa i Marka Blounta za bivšeg prvog izbora drafta, Michaela Olowokandija, koji nikada nije realizirao svoj potencijal, i bivšeg All-Star igrača, Wallyja Szczerbiaka.

Obnova momčadi nastavljena je tokom drafta 2006. godine. Celticsi su odabrali plejmejkera Rajona Ronda iz Kentuckyja, što se pokazao kao važan potez jer će Rondo biti jedan od ključnih igrača u obnovi momčadi narednih sezona. U drugom su krugu potpisali Leona Powea.[91] Sezona 2006./2007. bila je vrlo tmurna za franšizu. Prvo je, u listopadu 2006. godine, umro Red Auerbach, jedna od rijetkih živućih osoba koja je bila dio NBA lige od osnivanja 1946. godine;[92] imao je 89 godina. Nakon ozljede Piercea, Celticsi su od kraja prosinca 2006. godine do početka veljače 2007. godine ostvarili katastrofalan omjer od 2:22. Iako im je bek Tony Allen dao određenu podršku i on se ubrzo ozlijedio nakon nepotrebnog zakucavanja na kraju jedne utakmice.[93] Sezona je zaključena s omjerom 24:58, drugim najgorim u ligi te uz neslavni klupski rekord od 18 poraza u nizu.[94] Nakon ovako loše sezone, Celticsi su samo mogli nadati visokom izboru na sljedećem draftu, na kojem bi mogli potpisati ili Grega Odena ili Kevina Duranta, međutim lutrija drafta dala im je tek peti ukupni izbor u prvom krugu.

Nova "Velika trojka": Pierce, Allen i Garnett (2007. – 2012.)

uredi
 
Ray Allen je drugi član nove "Velike trojke" koji se pridružio Celticsima.

Tokom ljeta 2007. godine, generalni menadžer Danny Ainge napravio je seriju poteza koji su Celticse vratili u sam vrh. Tokom draft večeri, Ainge je razmijenio peti izbor drafta, Jeffa Greena, Wallyja Szczerbiak i Delontea Westa za budućeg All-Star igrača Raya Allena iz Seattlea, kao i za Seattleov izbor u drugom krugu drafta, kog su Celticsi iskoristili za potpisivanje Glena "Big Baby" Davisa.[95] Celticsi su tada poslali Ryana Gomesa, Geralda Greena, Ala Jeffersona, Thea Ratliffa, Sebastiana Telfaira i izbor u prvom krugu drafta Minnesota Timberwolvesima za krilnog centra Kevina Garnetta, koji je već tada uživao status zvijezde.[96] Ovi potezi stvorili su novu "Veliku trojku" Boston Celticsa, ovoga puta sastavljanu od Piercea, Allena i Garnetta.

Sezona 2007./2008. bila je jedna od najboljih u historiji kluba. U regularnoj sezoni, Celticsi su uspjeli ostvariti najbolje poboljšanje omjera u odnosu na prethodnu sezonu u historiji lige, ostvarivši omjer od 66:16, odnosno poboljšanje od čak 42 utakmice u odnosu na sezonu 2006./2007. Međutim, unatoč dobroj sezoni, Celticsi su se mučili u prvom dijelu playoffa, igravši čak sedam utakmica s Atlanta Hawksima i Cleveland Cavaliersa prije nego su u konferencijskom finalu pobijedili Detroit Pistonse u šest utakmica, uz dvije pobjede u gostima.[97]

Finale je bio novi historijski okršaj s Los Angeles Lakersima, ukupno 11. u historiji lige i prvi od 1987. godine. Celticsi su pobijedili u prvoj utakmici (98:88), mahom zahvaljujući odličnoj igri Kevina Garnetta i dramatičnom povratku Paula Piercea u drugom poluvremenu, nakon ozljede koljena. Drugu su utakmicu pobijedili 108:102, iako su gotovo prosuli prednost od 24 poena u četvrtoj četvrtini. Kako se serija preselila u Los Angeles, Lakersi su uspjeli zaustaviti Garnetta i Piercea u trećoj utakmici, pobijedivši 87:81. Međutim, Celticsi su u četvrtoj utakmici nadoknadili deficit od 24 poena i pobijedili 97:91, postavivši tako rekord za najveći povratak u regularnom vremenu u historiji NBA finala. Iako su ponovo prosuli veliko vodstvo, Lakersi su uspjeli održati prednost i pobijedili petu utakmicu 103:98, nakon čega se serija vratila u Boston. U šestoj su utakmici Celticsi potpuno dominirali i pobijedili s visokih 131:92, osvojivši tako svoj 17. naslov NBA prvaka. Paul Pierce je proglašen MVP-jem finalne serije.[98] Ovom pobjedom, Celticsi su postavili rekord za najviše odigranih utakmica u postsezoni, odigravši 26 utakmica.[99]

 
Kevin Garnett je stigao malo poslije Allena te je tako kompletirao novu "Veliku trojku".

Celticsi su sezonu 2008./2009. startali s omjerom 27:2, što je tada bilo najbolje otvaranje lige u historiji.[100] Također su postavili novi klupski rekord od 19 pobjeda u nizu.[101] Nakon All-Star vikenda, Kevin Garnett se ozlijedio u porazu od Utah Jazza i propustio posljednjih 25 utakmica sezone te je, na koncu, otpisan i za doigravanje. Klub je, unatoč hendikepu, završio sezonu sa 62 pobjede, ali je u doigravanju ispao već u drugom kolu od Orlando Magica.[102]

Početak sljedeće sezone obilježio je povratak Kevina Garnetta, ali i dolasci Rasheeda Wallacea i Marquisa Danielsa; Celticsi su imali odličan omjer 23:5 te su u jednom trenutku imali najbolji omjer lige. Međutim, Doc Rivers je tada odlučio smanjiti minutažu zvijezdama u godinama kako bi bili spremniji za doigravanje. Posljedica toga bio je omjer od 27:27 do kraja sezone, koju su Celticsi zaključili s omjerom 50:32.[103] Iako su bili tek četvrti nositelji, Celticsi su došli do NBA finala. U postsezoni, plejmejker Rajon Rondo stekao je status zvijezde.[104] Finale je donijelo 12. međusobni okršaj s Lakersima. Nakon vodstva od 3:2 prije šeste utakmice u Los Angelesu, činilo se kako će Celticsi osvojiti svoj 18. naslov. Međutim, početni centar Celticsa, Kendrick Perkins, doživio je tešku ozljedu koljena u šestoj utakmici[105] i Celticsi su, na koncu, izgubili seriju u sedmoj utakmici.

U pauzi među sezonama, Celticsi su potpisali dva bivša All-Star centra, Shaquillea O'Neala i Jermainea O'Neala, s obzirom da se Perkinsov oporavak očekivao tek u veljači 2011. godine. Shaquov dolazak će, kako se ispostavilo, dovesti do Perkinsova odlaska - Celticsi su imali omjer 33:10 u utakmicama koje je Perkins propustio zbog ozljede,[106] odnosno omjer 19:3 u utakmicama u kojima je Shaq igrao više od 20 minuta.[107] Perkins je, tako, poslan u Oklahoma City Thunder u veljači, kada su Celticsi s omjerom 41:14 bili na vrhu Istočne konferencije, unatoč novoj seriji ozljeda. Nakon razmjene su, doduše, pobijedili samo 15 od posljednjih 27 utakmica. Regularnu sezonu završili su s omjerom 56:26 i pali na treće mjesto.[106][108] Međutim, sezona 2010./2011. ipak se pokazala važnom - Celticsi su postali tek druga momčad s 3,000 pobjeda u ligi, Paul Pierce je postao treći igrač kluba s preko 20,000 poena (uz Larryja Birda i Johna Havliceka), a Ray Allen je postavio novi rekord lige u pogođenim tricama. Doigravanje su započeli serijom od 4:0 protiv New York Knicksa, ali su izgubili u drugom krugu u pet utakmica od kasnijih konferencijskih prvaka, Miami Heata. Shaquille O'Neal, koji je u drugom krugu odigrao samo 12 minuta u dvije utakmice, umirovio se na kraju sezone.[109]

Celticsi su skraćenu sezonu zbog zabrane rada startali s omjerom 0:3 i bez Piercea, koji je imao ozljedu pete. Dolazak All-Star vikenda Celticsi su dočekali s omjerom 15:17, odnosno ispod .500. Međutim, nakon pauze su postali jedna od najboljih momčadi lige ostvarivši omjer 24:10 i osvojivši peti divizijski naslov u nizu te su izborili doigravanje kao četvrtoplasirana momčad. U prvom su krugu igrali protiv Hawksa te su ih, predvođeni Pierceom i Garnettom, pobijedili u šest utakmica. U polufinalu su porazili 76erse u sedam utakmica, ali su u konferencijskom finalu izgubili u sedam utakmica od kasnijih prvaka, Miami Heata.

Međusezonu 2012. godine Celticsi su startali sa samo šestoricom igrača pod ugovorom. I dok je Garnett potpisao novi ugovor, Allen je otišao u Miami za manje novca nego što su mu ponudili Celticsi, što je petogodišnji period "Velike trojke" zaključilo s priličnim ogorčenjem. Klub je sezonu završio s 41 pobjedom.[110] Doigravanje su startali s 0:3 serijom protiv Knicksa, a iako su uspjeli smanjti na 2:3, na koncu su pali u šestoj utakmici, već u prvom krugu. Celticsi su gotovo izveli čudo u šestoj utakmici kada su serijom 20:0 smanjili vodstvo Knicksa na samo 4 poena, ali nisu imali snage za potpuni preokret.[111]

Trener Doc Rivers je u međusezoni dobio dopuštenje kluba za raskid ugovora. Napustio je klub i preuzeo Los Angeles Clipperse, a Celticsi su dobili nezaštićeni izbor u prvom krugu drafta 2015. godine. Par dana kasnije, Pierce, Garnett (koji se odrekao klauzule o zabrani razmjene), Jason Terry i D. J. White poslani su u Brooklyn Netse u zamjenu za Keitha Bogansa, MarShona Brooksa, Krisa Humphriesa, Krisa Josepha, Geralda Wallacea i tri buduća izbora u prvom krugu drafta (2014., 2016. i 2018.), kao i pravo na razmjenu izbora u prvom krugu drafta 2017. s Netsima.[112] Ova je transakcija označila početak pomlađivanja momčadi koje će uslijediti.[113]

Era Browna i Tatuma (2013. – danas)

uredi
 
Mladi trener Brad Stevens, koji je imao dobre rezultate s momčadi Butler Bulldogsa, preuzeo je klupu Celticsa nakon odlaska Doca Riversa i "Velike trojke".

Dana 3. srpnja 2013. godine, Celticsi su objavili kako će Brad Stevens, tadašnji glavni trener sveučilišne ekipe Butler Bulldogsa, zamijeniti Riversa na mjestu glavnog trenera momčadi.[114] Ozlijeđeni Rondo vratio se u siječnju, otprilike na polovici sezone, te je imenovan 15. kapetanom u historiji Celticsa, a klub je nastavio s pomlađivanjem tako što je dobio dva izbora na draftu u razmjeni u kojoj su sudjelovala tri kluba; Celticsi su poslali Jordana Crawforda i MarShona Brooksa u Golden State Warriorse, a osim izbora na draftu dobili su i Joela Anthonyja iz Miami Heata. Ipak, sezonu 2013./2014. završili su bez playoffa, što je bio prvi put od formiranja druge "Velike trojke".[115]

U međusezoni, Celticsi su na draftu izabrali Marcusa Smarta, kao 6. ukupni izbor, i Jamesa Younga, kao 17. ukupni izbor,[116] te potpisali Evana Turnera. Sezona 2014./2015. donijela je nove značajne promjene u sastavu Celticsa, najveća od kojih je bio odlazak Ronda i novaka Dwighta Powella u Dallas Maverickse u zamjenu za centra Brandana Wrighta, krilo Jaea Crowdera, plejmejkera veterana Jameera Nelsona i buduće izbore na draftu.[117] Ukupnu su 22 igrača igrala za Celticse te sezone,[118] najbolji strijelac i skakač sezone, Jared Sullinger, ozlijedio se i propustio cijelu sezonu,[119] a momčad je bila tek deseta na Istoku 28 utakmica prije kraja.[120] Međutim, novi igrač u momčadi, Isaiah Thomas, pomogao je momčadi da pobijedi u 22 od posljednje 34 utakmice i završi sezonu s omjerom 40:42, što je bilo dovoljno za sedmo mjesto na tablici i nastup u doigravanju.[121] Međutim, Celticsi su već u prvom krugu pometeni od strane Cleveland Cavaliersa.

Na sljedećem draftu, Celticsima su se pridružili Terry Rozier, R.J. Hunter, Jordan Mickey i Marcus Thornton, koji su stigli kao 16., 28., 33. i 45. izbor te godine. U međusezoni, za klub je potpisao i Amir Johnson, dok su Gerald Wallace i Chris Babb poslani u Warriorse u zamjenu za krilo Davida Leeja. Celticsi su narednu sezonu završili omjerom 48:34, što im je donijelo peto mjesto na Istoku. U doigravanju su igrali s Atlanta Hawksima. Nakon što su imali tri poena prednosti u posljednjoj četvrtini prve utakmice, Avery Bradley se ozlijedio i propustio ostatak serije, koju su Celticsi izgubili 4:2 i tako završili svoju sezonu.

Dana 8. srpnja 2016. godine, Celticsi su potpisali četverostrukog All-Star igrača Ala Horforda.[122] Tu su sezonu završili s omjerom 53:29 i to kao prvi na Istoku.[123] Nakon što je ozljeda kuka završila impresivnu Thomasovu seriju u doigravanju u drugoj utakmici finala Istoka,[124] Celticsi su na kraju izgubili od Cavaliersa u pet utakmica.

Celticsi su na draftu 2017. godine dobili prvi izbor, što je bila posljedica ranijeg izbora osiguranog u razmjeni s Netsima, kada su Pierce i Garnett poslani u Brooklyn, a Celticsi dobili njihov izbor na draftu; kako su Netsi prethodnu sezonu imali najlošiji omjer, Celticsi su na lutriji imali visoke šanse za prvi izbor. Vjerovalo se kako će Celticsi odabrati beka Markelleja Fultza, ali Celticsi su svoj izbor dali 76ersima u zamjenu za njihov treći izbor i izbore na budućim draftovima.[125] Philadelphia je na kraju izabrala Fultza, dok su Celticsi kao treći izbor potpisali Jaysona Tatuma. Semi Ojeleye, Kadeem Allen i Jabari Bird su kasnije odabrani kao 37., 53. 56. u drugom krugu drafta.[126] Na početku međusezone, Celticsi su službeno potpisali Tatuma i Antu Žižića,[127] među ostalima, ali najveće pojačanje svakako je bio Gordon Hayward.[128] Dana 22. kolovoza 2017. godine, Celticsi su dogovorili razmjenu u sklopu koje su Thomas, Crowder i Žižić poslani Cavaliersima, zajedno s izborom na draftu 2018. godine što su ga Celticsi ranije dobili od Netsa, a u Boston je stigla superzvijezda Kyrie Irving.[129] Nakon što se otkrilo kako je Thomasova ozljeda teža nego što se inicijalno mislilo, Celticsi su paketu dodali i svoj izbor u drugom krugu drafta 2020. godine.[130]

Do kraja međusezone, Celticsi su imali samo četiri igrača iz prethodne sezone,[131] a najveći staž imao je Smart, koji je u momčadi bio od 2014. godine. Celticsi su doživjeli veliki udarac na samom početku sezone, kada se Gordon Hayward teško ozlijedio na otvaranju protiv Cavaliersa[132] te je odmah objavljeno kako neće igrati do kraja regularne sezone.[133] Unatoč tome, Celticsi su pobjedom protiv 76ersa (102:92) započeli niz od 16 pobjeda u nizu, koji je zaključen porazom od Miami Heata (98:104); bio je to četvrti najduži niz uzastopnih pobjeda u historiji kluba.[134] Sezonu su završili s omjerom 55:27, što je bilo dovoljno za drugo mjesto na Istoku. U doigravanju su svladali Milwaukee Buckse u prvom krugu u sedam utakmica, a nastavili su pobjedom protiv Philadelphia 76ersa u pet utakmica, samo da bi u finalu izgubili od Cavaliersa u sedam utakmica.

Celticsi su sezonu 2018./2019. završili s omjerom 49:33. Analitičari su preispitivali igre momčadi te njihove šanse za naslov nakon što su Celticsi startali sezonu s omjerom 10:10.[135] Nakon te serije, Celticsi su upisali osam pobjeda u nizu i poboljšali omjer na 18:10.[136] U toj su seriji Celticsi pobijedili Cleveland Cavalierse (128:95), New York Knickse (128:100) i Chicago Bullse na gostovanju s čak 56 poena prednosti (133:77), čime su postavili rekord za najveću pobjedu u historiji kluba i izjednačili rekord lige za najveću gostujuću pobjedu.[137] Dana 9. veljače 2019. godine, Celticsi su izgubili od Los Angeles Lakersa 128:129 nakon što je njihov bivši igrač, Rajon Rondo, pogodio svoj prvi odlučujući koš u karijeri.[138] Klub je regularnu sezonu završio na četvrtom mjestu. Prvi krug doigravanja, momčad je igrala bez Marcusa Smarta, koji je bio ozlijeđen i van terena još od travnja.[139] Celticsi su pomeli Indiana Pacerse u prvom krugu, ali su onda izgubili od Bucksa u pet utakmica.[140]

Celticsi su imali čak četiri izbora na draftu 2019. godine. Nakon serije transakcija, Celticsi su odabrali Romea Langforda (14. izbora), a kasnije su odabrani i Grant Williams, Carsen Edwards i Tremont Waters.[141] U međusezoni, klub su napustili Irving i Horford. Krajem lipnja, Celticsi su dogovorili maksimalni četverogodišnji ugovor s Kembom Walkerom. Dogovor je kompletiran u srpnju, kada su Celticsi službeno obavili razmjenu s Charlotte Hornetsima, koji su u zamjenu za Walkera i izbor na sljedećem draftu dobili izbor Celticsa na istom draftu i Terryja Roziera.[142] U srpnju, klubu se pridružio i turski centar Enes Kanter,[143] koji je potpisao dvogodišnji ugovor, a krajem mjeseca doveden je i Tacko Fall, novak iz Senegala koji je također igrao na poziciji centra.[144][145][146]

Nakon prekida NBA sezone 2019./2020. zbog pandemije koronavirusa, Celticsi su bili među 22 pozvane momčadi u NBA Balonu, gdje se odigralo osam posljednih utakmica regularnog dijela sezone.[147] U doigravanju te sezone, Celticsu su pomeli 76erse u prvom krugu, pobijedili Toronto Raptorse u sedam utakmica, ali su izgubili od Miami Heata u finalu Konferencije u šest utakmica.[148] U lipnju 2021. godine, nakon ispadanja od Brooklyn Netsa u prvom krugu doigravanja (4:1), Danny Ainge objavio je kako odlazi u mirovinu te napušta sve pozicije u klubu. Na mjestu predsjednika košarkaških operacija zamijenio ga je trener Brad Stevens.[149]

Rivalstva

uredi

Los Angeles Lakers

uredi

Rivalstvo između Boston Celticsa i Los Angeles Lakersa najveće je i najepskije rivalstvo u historiji NBA lige.[150] Ove dvije momčadi su rekordnih 12 puta igrale u finalima jedna protiv druge, a prvi okršaj dogodio se još 1959. godine. Obje momčadi dominirale su ligom tokom 60-ih i 80-ih godina, a tom su periodu šest puta igrale finala tokom 60-ih godina, tri puta tokom 80-ih godina te kasnije još 2008. i 2010. godine. Celticsi imaju čak devet pobjeda u 12 susreta, dok su Lakersi slavili tri puta u finalima.

Početke rivalstva obilježile su igračke karijere Billa Russella, na strani Celticsa, i Wilta Chamberlaina, na strani Lakersa, koji su svojedobno bili najveće zvijezde NBA lige. Slično se ponovilo i tokom 80-ih godina, kada su u glavnim ulogama bili Bostonov Larry Bird i Los Angelesov Magic Johnson. Nakon umirovljenja potonje dvojice, rivalstvo je tokom 90-ih oslabilo, ali je revitalizirano ponovo 2008. godine, kada su Celticsi osvojili naslov prvaka pobijedivši Lakerse u finalu, dok su Lakersi pobijedili Celticse dvije godine kasnije. Ove dvije momčadi među sobom imaju čak 33 naslova NBA prvaka, što je gotovo polovica od ukupno 73 održana prvenstva.

Atlanta Hawks

uredi

Rivalstvo između Boston Celticsa i današnjih Atlanta Hawksa traje više od pola stoljeća i jedno je od izraženijih rivalstava Istočne konferencije. Ovo rivalstvo započelo je još tokom 1949. godine, kada su tadašnji Tri-Cities Blackhawksi postali dio NBA lige u sklopu spajanja NBL-a i BAA-a. Međutim, Blackhawksi nisu imali kompetitivnu momčad sve do preseljenja u St. Louis, nakon četverogodišnjeg boravka u Milwaukeeju, kada su postali St. Louis Hawksi. Dvije su momčadi igrale 12 puta u doigravanju i četiri puta u finalu, a Celticsi imaju deset pobjeda u doigravanju i tri u finalu.[151] Iako su Celticsi znatno uspješniji u međusobnim okršajima, dvije su momčadi svejedno uspjele odigrati nekoliko velikih utakmica. Rivalstvo se dodatno intenziviralo 2016. godine, kada je legendarni centar Hawksa, Al Horford, prešao u Celticse.

Brooklyn Nets

uredi

Iako nije jedno od tradicionalnih rivalstava, Celticsi su početkom 2000-ih godina razvili rivalstvo s tadašnjim New Jersey Netsima, što zbog blizine dvaju klubova, što zbog zvijezda u usponu koje su se pojavile u oba kluba. Netse su u tom periodu predvodili Jason Kidd i Kenyon Martin, dok su se Celticsi polagano vraćali na pobjedničke staze na krilima Paula Piercea i Antoinea Walkera. Rivalstvo se intenziviralo pred finale Istoka 2002. godine, kojemu su prethodile uvrede i provokacije igrača Celticsa, koji su govorili da je Martin "lažni frajer".[152] Tenzije su se nastavile razvijati, a kada je serija započela, činilo su se kako su se tenzije s terena prenijele i na tribine. Navijači Celticsa vrijeđali su Kidda vičući mu da je nasilan prema supruzi, što je bila reakcija na napise iz 2001. godine, koji su Kidda optuživali za obiteljsko nasilje.[153] Kada su ga upitali za međusobne uvrede navijača, Kenyon Martin je izjavio: "Naši navijači mrze njih, njihovi navijači mrze nas". Bill Walton je u tom periodu izjavio kako su dvoboji Celticsa i Netsa "početak sljedećeg velikog NBA rivalstva" i to nakon što su Netsi preko Celticsa prošli u NBA finale 2002. godine, a naredne godine u drugom krugu doigravanja pomeli Celticse 4:0. Međutim, priče o rivalstvu stale su te godine.

Kada su se 2012. godine Netsi vratili u New York kao Brooklyn Netsi, činilo se kako bi se rivalstvo moglo revitalizirati nakon što je na utakmici odigranoj 28. studenog došlo do sukoba igrača na terenu, a koji je rezultirao isključenjem Rajona Ronda, Geralda Wallacea i Krisa Humphriesa. Rondo je suspendiran na dvije utakmice, dok su Wallace i Kevin Garnett dobili novčane kazne.[154] Situacija je ponovo eskalirala 25. prosinca kada je Wallace uhvatio Garnetta za hlače tokom utakmice, nakon čega su ih suci i drugi igrači morali razdvajati. Međutim, činilo se kako je rivalstvo ponovo palo u zaborav do lipnja 2013. godine, kada su Celticsi u velikoj razmjeni poslali Piercea i Garnetta u Netse u zamjenu za Wallacea, Humphriesa i druge igrače. Neki su komentatori ovu razmjenu interpretirali kao spajanje dvaju momčadi Atlantske divizije.[155] Komentator Celticsa, Sean Grande, izjavio je: "Činilo se kao da ste pronašli dobar dom za ove momke. Niste mogli naći bolje mjesto. Ti će momci biti na njujorškom tržištu, bit će u kompetitivnoj momčadi, ostat će na nacionalnoj televiziji. Zapravo je smiješno, jer neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. I tako, kada navijači Celticsa imaju takve osjećaje prema Heatu, imaju takve osjećaje prema Knicksima, Netsi će gotovo pa postati kao druga [bostonska] momčad".[156] Ipak, ova je razmjena značajno unazadila Netse koji su u trogodišnjem periodu ostvarili ukupni omjer od 151:259 te čak tri uzastopne sezone s manje od 30 pobjeda u regularnoj sezoni. Netsi su na kraju pobijedili samo jednu seriju u doigravanju s Pierceom i Garnettom u momčadi, međutim njih su dvojica do kraja 2015. godine već bili van momčadi. Celticsi su iskoristili izbore na draftu što su ih dobili od Netsa da potpišu mlade talente Jaylena Browna i Jaysona Tatuma 2016. i 2017. godine te Kyriea Irvinga preko razmjene, što im je osiguralo dva uzastopna nastupa u finalima Istoka 2017. i 2018. godine. Irving će, nakon odlaska iz Celticsa kao slobodni igrač, potpisati upravo za Netse 2019. godine.

Detroit Pistons

uredi

Rivalstvo između Celticsa i Detroit Pistonsa kulminiralo je 80-ih godina, a posebno su se istakli igrači kao što su Larry Bird, Kevin McHale, Robert Parish, Isiah Thomas, Bill Laimbeer, Dennis Rodman i Joe Dumars. U periodu od 1985. do 1991. godine, Celticsi i Pistonsi su se susreli pet puta u sedam sezona u doigravanju; Celticsi su pobjeđivali 1985. i 1987., dok su Pistonsi bili bolji 1988. godine i u šampionskim sezonama 1989. i 1990. godine. U finalu Istoka 2008. godine, Paul Pierce, Kevin Garnett i Ray Allen odveli su Celticse do pobjede u šest utakmica, nakon čega su Celticsi u finalu pobijedili Lakerse i osvojili novi naslov prvaka.[157]

New York Knicks

uredi

Rivalstvo između Celticsa i New York Knicksa potječe iz činjenice da oba kluba igraju u istoj, Atlantskoj diviziji. Ovo je samo jedno od mnogih rivalstava između sportskim momčadi iz Bostona i New Yorka. Celticsi i Knicksi su također jedine dvije NBA momčadi koje su ostale u istom gradu od osnivanja kluba. Momčadi su u regularnoj sezoni igrale ukupno 512 puta, od kojih su Celticsi pobijedili 276 puta. U doigravanju su igrale 61 put, a Celticsi imaju 34 pobjede ukupno.[158]

Philadelphia 76ers

uredi
 
Wilt Chamberlain iz Philadelphia 76ersa u napadu protiv centra Celticsa, Billa Russella.

Boston Celticsi i Philadelphia 76ersi su momčadi koje imaju najviše međusobnih dvoboja u doigravanju; igrali su čak 19 puta, a Celticsi su bili uspješniji u njih 12.[159] Momčad Philadelphije smatra se najvećim rivalom Celticsa u Istočnoj konferenciji te drugim najvećim rivalima, iza Lakersa. Rivalstvo je doseglo svoj vrhunac kada su Bill Russell, na strani Celticsa, i Wilt Chamberlain, na strani 76ersa, igrali jedan protiv drugoga od 1965. do 1968. godine. Upravo je ovo rivalstvo osujetilo pothvat Celticsa da osvoje sva prvenstva tokom 60-ih godina, s obzirom da su ih upravo 76ersi pobijedili 1967. godine.[160]

Washington Wizards

uredi

Jedno od najrecentnijih i najmanje očekivanih rivalstava NBA lige je ono koje se razvilo između Boston Celticsa i Washington Wizardsa. Iako se pamti tučnjava među igračima još iz 1984. godine,[161] situacija je eskalirala tokom sezone 2015./2016., kada je Jae Crowder dobio tehnički faul u siječanjskoj utakmici regularnog dijela sezone. Crowder se tada počeo svađati s tadašnjim trenerom Wizardsa, Randyjem Wittmanom. Situacija je dodatno eskalirala u narednoj međusezoni, dok su Celticsi pokušali potpisati Ala Horforda. Mediji su izvjestili kako je Jae Crowder izjavio da su Celticsi pobijedili Wizardse u svim prošlosezonskim dvobojima te kako bi Horford trebao potpisati za njih, a ne za Wizardse. U prvom dvoboju sezone 2016./2017., John Wall je namjerno udario Marcusa Smarta tokom utakmice dok su Wizardsi imali prednost od 20 poena na samom kraju posljednje četvrtine. Wallu je dosuđen grubi namjerni prekršaj te je odmah izbačen iz igre. Smart se odmah ustao i krenuo se obračunati s Wallom; igrači su ih rastavili, ali se verbalni okršaj nastavio, a Wall je rekao Smartu da ga sačeka iza dvorane nakon utakmice. Srećom, nije bilo vijesti o daljnjoj eskalaciji sukoba među igračima. U sljedećem susretu, Celticsi su pobijedili 117:108. Međutim, nakon te utakmice, Wall i Crowder su se verbalno sukobili pred klupom Wizardsa. Crowder je u konačnici pokušao ubosti Walla prstom u nos, dok je Wall pokušao uzvratiti šamarom. Igrači i treneri obaju momčadi morali su ih razdvajati, međutim verbalni okršaj nastavio se i tokom ulaska u svlačionicu. Policajci su morali stajati ispred dviju svlačionica kako bi spriječili daljnju konfrontaciju. Otto Porter je naknadno izjavio da su Celticsi prljava momčad, na što mu je Isaiah Thomas odgovorio: "Ako je čvrsta igra prljava igra, onda smo, izgleda, prljava momčad".[162]

U sljedećoj utakmici u siječnju, Wizardsi su na utakmicu došli u potpuno crnim dresovima. Komentatori su prokomentirali kako podsjećaju na odjeću za sprovod. Ipak, odluka se isplatila s obzirom da su pobijedili Celticse 123:108. Wizardsi i Celticsi ponovo su se susreli u polufinalu doigravanja 2017. godine. U prvoj utakmici, Markieff Morris je naskočio na Horfordov gležanj nakon skok-šuta. Morris je izvrnuo vlastiti gležanj i propustio ostatak utakmice, koju su Wizardsi izgubili 123:111. Morris je vjerovao kako je Horford ovaj manevar izveo namjerno. Morris se osvetio u drugoj utakmici tako što je zgrabio Horforda oko struka i gurnuo ga u publiku.[163] U trećoj utakmici došlo je do novog sukoba, nakon što je Kelly Olynyk prečvrsto branio Kellyja Oubrea. Olynykovo rame udarilo je Oubrea u bradu i on se srušio na pod, ali se ubrzo bijesno ustao i gurnuo Olynyka na pod. Oubreu je dosuđen namjerni grubi prekršaj te je odmah izbačen iz igre, ali i suspendiran za četvrtu utakmicu.[164] Do kraja serije od sedam utakmica, koju su Celticsi na koncu pobijedili, više nije bilo novih sukoba. Rivalstvo je u međuvremenu prestalo, s obzirom na promjene u momčadi Celticsa u narednom periodu, iako su međusobni susreti ovih momčadi i dalje značajni.

Rekordi, umirovljeni brojevi i nagrade

uredi

Boston Celticsi imaju rekordnih 17 naslova NBA prvaka, uključujući i osam u nizu te čak 11 naslova u 13 sezona. Također imaju i 56 nastupa u playoff fazi. Ukupni su 22 puta bili prvaci divizije, a imaju i 21 naslov konferencijskog prvaka. Uz to, igrači Celticsa osvajali su brojna individualna odlikovanja tokom regularne sezone i postsezone.

Umirovljeni brojevi

uredi
Bob Cousy (gore) i Ed Macauley (dolje) prvi su igrači Celticsa čiji su brojevi umirovljeni. Ta im je počast odana 16. listopada 1963. godine.

Boston Celticsi imaju, zaključno s 2020. godinom, ukupno 23 umirovljena broja,[165] po čemu su rekorderi među američkim momčadima u svim sportovima.[166] Umirovljeni brojevi su:

Posebne počasti u vidu umirovljenja su:

  • LOSCYJim Loscutoff (krilni centar), igrao za Celticse od 1955. do 1964. godine (nosio broj 18 tokom karijere, ali je želio da mu broj ostane dostupan i nakon umirovljenja, tako da je komemoriran preko svog nadimka, Loscy)
  • Johnny Most, dugogodišnji radijski voditelj Boston Celticsa, komemoriran je trajnom instalacijom njegovog osobnog mikrofona u klupskoj dvorani

Članovi Kuće slavnih

uredi

Kao jedna od najuspješnijih franšiza u historiji NBA lige, Celtisci imaju čak 45 članova Kuće slavnih Naismith Memorial (35 igrača i 10 dužnosnika) te dva člana FIBA-ine Kuće slavnih, koja prima članove sukladno doprinosu međunarodnoj košarci. Članovi su sljedeći:

Naismith Memorial

uredi
Uz Tommyja Heinsohna, Larry Bird je jedini igrač Celticsa primljen u Naismith Memorial čak dva puta - jednom kao samostalni igrač, drugi put kao član "Dream Teama" iz 1992. godine. Heinsohn je primljen kao igrač i kao trener.
Bill Russell je postao prvi igrač Celticsa koji je istovremeno član i Kuće slavnih Naismith Memorial i FIBA-ine Kuće slavnih. Kasnije je to pošlo za rukom još i Shaquilleu O'Nealu.
Igrači Celticsa u Kući slavnih Naismith Memorial
Igrači
Br. Ime Pozicija Karijera Primanje Br. Ime Pozicija Karijera Primanje
22 Ed Macauley F/C 1950.1956. 1960. 17 Andy Phillip G 1956.1958. 1961.
14 Bob Cousy G 1950.1963. 1971. 6 Bill Russell 1 C 1956.1969. 1975.
21 Bill Sharman G 1951.1961. 1976. 23 Frank Ramsey G/F 1954.1964. 1982.
24 Sam Jones G/F 1957.1969. 1984. 17 John Havlicek G/F 1962.1978. 1984.
15 Tom Heinsohn 1 F 1956.1965. 1986. 20 Bob Houbregs C/F 1954.1955. 1987.
44 Pete Maravich G 1980. 1987. 4
34
Clyde Lovellette C 1962.1964. 1988.
25
27
K. C. Jones G 1958.1967. 1989. 44 Dave Bing G 1977.1978. 1990.
18 Dave Cowens F/C 1970.1980. 1991. 7 Nate Archibald G 1978.1983. 1991.
5 Bill Walton C 1985.1987. 1993. 18 Bailey Howell F 1966.1970. 1997.
19 Arnie Risen C 1955.1958. 1998. 33 Larry Bird 2 F 1979.1992. 1998.
32 Kevin McHale F 1980.1993. 1999. 11 Bob McAdoo C/F 1979. 2000.
00 Robert Parish C 1980.1994. 2003. 12 Dominique Wilkins F 1994.1995. 2006.
3 Dennis Johnson G 1983.1990. 2010. 53 Artis Gilmore C 1988. 2011.
20 Gary Payton G 2004.2005. 2013. 10 Jo Jo White G 1969.1979. 2015.
36 Shaquille O'Neal C 2010.2011. 2016. 11 Charlie Scott G 1975.1977. 2018.
40 Dino Rađa F/C 1994.1997. 2018. 20 Ray Allen G 2007.2012. 2018.
11 Chuck Cooper F 1950.1954. 2019. 4 Carl Braun G 1961.1962. 2019.
44 Paul Westphal G 1972.1975. 2019. 5 Kevin Garnett PF/C 2007.2013. 2020.
34 Paul Pierce SF 1998.2013. 2021.
Treneri
Ime Pozicija Karijera Članstvo Ime Pozicija Karijera Članstvo
Doggie Julian Glavni trener 1948.1950. 1968. 2 Red Auerbach Glavni trener
Službenik
1950.1966.
1966.2006.
1969.
Rick Pitino Glavni trener 1997.2001. 2013. Tom Heinsohn 1 Glavni trener 1969.1978. 2015.
Bill Fitch Glavni trener 1979.1983. 2019. Bill Russell 1 Glavni trener 1966.1969. 2021.
Službenici
Ime Pozicija Karijera Članstvo Ime Pozicija Karijera Članstvo
1 Walter A. Brown Vlasnik 1945.1964. 1965. Bill Mokray Službenik 1946.1969. 1965.
28 Wayne Embry C 1966.1968. 1999. Dave Gavitt Službenik 1990.1994. 2006.
16 Satch Sanders F
Glavni trener
1960.1973.
1978.
2011. 17 Don Barksdale F 1953.1955. 2012.

Uz ovo, Johnny Most, dugogodišnji radijski komentator Celticsa, dobio je od Kuće Medijsku nagradu Curt Gowdy 1993. godine.

Bilješke:

  • 1 Russell i Heinsohn su u Kuću slavnih primljeni ukupno dva puta – kao igrači i kao treneri.
  • 2 Bird je u Kuću slavnih primljen ukupno dva puta – kao igrač i kao član "Dream Teama" iz 1992. godine.

FIBA-ina Kuća slavnih

uredi
Igrači Celticsa u FIBA-inoj Kući slavnih
Igrači
Br. Ime Pozicija Karijera Primanje
6 Bill Russell C 1956.1969. 2007.
36 Shaquille O'Neal C 2010.2011. 2017.

Dvorane

uredi

Od osnivanja 1946. godine, Celticsi su, uz New York Knickse, jedina originalna NBA momčad koja nikada nije mijenjala lokaciju franšize. Međutim, iako su od osnivanja u Bostonu, Celticsi su tri puta mijenjali domaću dvoranu. Od osnivanja 1946. godine pa do 1955. godine, Celticsi su domaće utakmice igrali u Bostonskoj areni (danas se zove Matthews Arena). Arena je inicijalno bila dvorana za hokej na ledu, a kasnije je prilagođena i za košarkaške utakmice. Danas se arena primarno koristi za hokej na ledu te je najstarija dvorana za taj sport i najstarija višenamjenska sportska dvorana još uvijek u upotrebi na svijetu.

Franšiza se 1955. godine preselila u Boston Garden, gdje su boravili sve do 1995. godine. I ta je dvorana primarno bila izgrađena za manifestacije na ledu, a izgrađena je kao treća iteracija slavnog Madison Square Gardena u New Yorku te je jedno vrijeme bila poznata pod nazivom Boston Madison Square Garden. Celticsi su dvoranu dijelili s hokejaškom momčadi Boston Bruinsa, koja je bila vlasnik dvorane. Sama dvorana počela je propadati tokom 70-ih godina, a došlo je i do problema na relaciji Celticsi-Bruinsi oko visine najma. Iako su postojali planovi za potpunu renovaciju dvorane, odlučeno je da će se ići u izgradnju nove dvorane. Boston Garden je formalno zatvoren 1995. godine, a Celticsi su se preselili u novoizgrađeni TD Garden.

TD Garden je izgrađen namjenski, kao zamjena za dotrajali Boston Garden i službeno je otvoren 1995. godine. Kapaciteta od oko 19,000 gledatelja, TD Garden je postao nova dvorana Boston Celticsa, koji su ju, kao i ranije, dijelili s hokejašima Boston Bruinsa. Dvorana je prošla kroz nekoliko manjih renovacijskih zahvata, a osim za sport, koristi se i za druge manifestacije poput koncerata.

Dvorane Boston Celticsa
 
 
 
Bostonska arena Boston Garden TD Garden
1946.1955. 1955.1995. 1995.danas
Kapacitet: 5,066 Kapacitet: 13,909 – 15,320 Kapacitet: 19,156

Igrači

uredi

Aktualni sastav

uredi
Igrači Treneri
Poz. Br. Igrač Visina Težina Datum rođenja Dolazi iz
G/F 7   Brown, Jaylen 6 ft 6 in (1.98 m) 223 lb (101 kg) 24. listopada 1996. California Golden Bears
F/C 55   Fernando, Bruno 6 ft 9 in (2.06 m) 240 lb (109 kg) 15. kolovoza 1998. Atlanta Hawks
F 38   Hauser, Sam (DS) 6 ft 8 in (2.03 m) 218 lb (99 kg) 8. prosinca 1997. Virginia Cavaliers
F   Hernangómez, Juancho 6 ft 9 in (2.06 m) 214 lb (97 kg) 28. rujna 1995. Minnesota Timberwolves
F/C 42   Horford, Al 6 ft 9 in (2.06 m) 240 lb (109 kg) 3. lipnja 1986. Oklahoma City Thunder
C   Kanter, Enes 6 ft 10 in (2.08 m) 250 lb (113 kg) 20. svibnja 1992. Portland Trail Blazers
G 45   Langford, Romeo 6 ft 4 in (1.93 m) 216 lb (98 kg) 25. listopada 1999. Indiana Hoosiers
G/F 26   Nesmith, Aaron 6 ft 5 in (1.96 m) 213 lb (97 kg) 16. listopada 1999. Vanderbilt Commodores
F 20   Parker, Jabari 6 ft 8 in (2.03 m) 245 lb (111 kg) 15. svibnja 1995. Sacramento Kings
G 11   Pritchard, Payton 6 ft 1 in (1.85 m) 195 lb (88 kg) 28. siječnja 1998. Oregon Ducks
G 30   Richardson, Josh 6 ft 5 in (1.96 m) 200 lb (91 kg) 15. rujna 1993. Dallas Mavericks
G 71   Schröder, Dennis 6 ft 3 in (1.91 m) 172 lb (78 kg) 15. rujna 1993. Los Angeles Lakers
G 36   Smart, Marcus 6 ft 3 in (1.91 m) 220 lb (100 kg) 6. ožujka 1994. Oklahoma State Cowboys
F 0   Tatum, Jayson 6 ft 8 in (2.03 m) 210 lb (95 kg) 3. ožujka 1998. Duke Blue Devils
F 12   Williams, Grant 6 ft 6 in (1.98 m) 236 lb (107 kg) 30. studenog 1998. Tennessee Volunteers
F/C 44   Williams, Robert 6 ft 8 in (2.03 m) 237 lb (108 kg) 17. listopada 1997. Texas A&M Aggies
Glavni trener
Pomoćnici

Legenda
  • (C) momčadski kapetan
  • (DI) nepotpisani izbor na draftu
  • (SA) slobodni agent
  • (S) suspendiran
  • (DS) dvosmjerni igrač u povezanom klubu
  •   ozljeda

Sastav
Posljednja transakcija: 15. rujna 2021.

Klupski rekorderi

uredi
  • Boldirana imena označavaju igrače koji još uvijek igraju za Celticse.
  • Italik označava igrača koji je još uvijek aktivan, ali ne igra za Celticse.
  • Napomena: Statistike se ažururaju na kraju svake sezone (stanje nakon sezone 2020./21.)

Broj koševa u regularnoj sezoni[167]

Ostale statistike[167]

Minute u igri
Igrač Minuta
John Havlicek 46,471
Bill Russell 40,726
Paul Pierce 40,360
Robert Parish 34,977
Larry Bird 34,443
Bob Cousy 30,131
Kevin McHale 30,118
Dave Cowens 28,551
Jo Jo White 26,770
Sam Jones 24,285
Skokovi
Igrač Skokova
Bill Russell 21,620
Robert Parish 11,051
Dave Cowens 10,170
Larry Bird 8,974
John Havlicek 8,007
Kevin McHale 7,122
Paul Pierce 6,651
Satch Sanders 5,798
Tom Heinsohn 5,749
Antoine Walker 4,782
Asistencije
Igrač Asistencija
Bob Cousy 6,945
John Havlicek 6,114
Larry Bird 5,695
Rajon Rondo 4,474
Paul Pierce 4,305
Bill Russell 4,100
Jo Jo White 3,686
Dennis Johnson 3,486
K.C. Jones 2,908
Dave Cowens 2,828
Ukradene lopte
Igrač
Ukradenih lopti
Paul Pierce 1,583
Larry Bird 1,556
Rajon Rondo 990
Robert Parish 873
Antoine Walker 828
Marcus Smart 702
Dee Brown 675
Danny Ainge 671
Dennis Johnson 654
Dave Cowens 569
Pogođene trice
Igrač Trica
Paul Pierce 1,823
Antoine Walker 937
Ray Allen 798
Marcus Smart 677
Larry Bird 649
Jayson Tatum 597
Jaylen Brown 554
Avery Bradley 520
Isaiah Thomas 460
Walter McCarty 417

Treneri

uredi

Aktualni glavni trener Celticsa je Brad Stevens.[114] Prije njega, šesnaest je osoba vodilo franšizu, među kojima je najuspješniji Red Auerbach, koji je osvojio devet naslova s Celticsima. Legendarni centar, Bill Russell, vodio je momčad nakon Auerbacha kao trener-igrač te je uspio osvojiti dva naslova u svom mandatu. Po dva naslova s Celticsima osvajali su i Tom Heinsohn te K.C. Jones, obojica bivši igrači Celticsa, dok su po jedan naslov s momčadi osvajali Bill Fitch i Doc Rivers, koji je najrecentniji trener s titulom prvaka. Popis trenera je sljedeći:

# Redni broj trenera * Cijelu trenersku karijeru u NBA ligi proveo je u Celticsima
Uta. Utakmica kao trener Primljen za člana Kuće slavnih kao trener
Pob. Pobjeda *† Primljen za člana Kuće slavnih kao trener i
cijelu trenersku karijeru u NBA ligi proveo je u Celticsima
Por. Poraza
%Pob. Postotak pobjeda

Napomena: Statistike su ažirirane zaključno sa sezonom sezonom 2022./23.

# Trener Mandat Uta. Pob. Por. %Pob. Uta. Pob. Por. %Pob. Postignuća Ref.
Regularna sezona Playoff faza
1 John Russell* 1946.1947. 108 42 66 .389 3 1 2 .333 [168]
2 Alvin Julian*† 1948.1949. 128 47 81 .367 [169]
3 Red Auerbach 1950.1965. 1,192 795 397 .669 148 90 58 .608
[171]
4 Bill Russell
(kao trener-igrač)
1966.1968. 245 162 83 .661 18 12 6 .667
[172]
5 Tom Heinsohn 1969.1977. 690 427 263 .619 80 47 33 .588
[173]
6 Tom Sanders* 1977. 62 23 39 .371 [174]
7 Dave Cowens
(kao trener-igrač)
1978. 68 27 41 .397 [175]
8 Bill Fitch 1979.1982. 328 242 86 .738 45 26 19 .578
[176]
9 K. C. Jones 1983.1987. 410 308 102 .751 102 56 37 .602
[177]
10 Jimmy Rodgers 1988.1989. 164 94 70 .573 8 2 6 .250 [178]
11 Chris Ford 1990.1994. 410 222 188 .541 29 13 16 .448 [179]
12 M. L. Carr* 1995.1996. 164 48 116 .293 [180]
13 Rick Pitino 1997.2000. 248 102 146 .411 [181]
14 Jim O'Brien 2000.2003. 258 139 119 .539 26 13 13 .500 [182]
15 John Carroll* 2003. 36 14 22 .389 4 0 4 .000 [183]
16 Doc Rivers 2004.2012. 721 416 305 .577 104 58 46 .558
[184]
17 Brad Stevens* 2013.2021. 636 354 282 .557 78 38 40 .487 [185]
18 Ime Udoka 2021.2022. 82 51 31 .622 24 14 10 .583 [186]
19 Joe Mazzulla* 2022. – danas 82 57 25 .695 20 11 9 .550 [187]

Pomoćni treneri

uredi
Pomoćni treneri Boston Celticsa
Ime Karijera Ime Karijera
Danny Silva 1946.1948.[188] Kevin Eastman 2004.2013.
Henry McCarthy 1948.1950.[188] Armond Hill 2004.2013.[188]
Art Spector 1949.1950.[188] Paul Pressey 2004.2006.[188]
John Killilea 1972.1977.[188] Dave Wohl 2004.2007.[188]
K. C. Jones 1977.1983.
1996.1997.[188]
Clifford Ray 2005.2010.[188]
Satch Sanders 1977.1978.[188] Mike Longabardi 2007.2013.[188]
Bob MacKinnon 1978.1979.[188] Tom Thibodeau 2007.2010.[188]
Jim Rodgers 1980.1988.[188] Lawrence Frank 2010.2011.[188]
Chris Ford 1983.1990.[188] Roy Rogers 2010.2011.[188]
Ed Badger 1984.1988.[188] Tyronn Lue 2011.2013.[188]
Lanny Van Eman 1988.1990.[188] Jamie Young 2011.2021.[188]
Don Casey 1990.1996.[188] Jay Larrañaga 2012.2021.
Jon P. Jennings 1990.1994.[188] Ron Adams 2013.2014.
Dennis Johnson 1993.1997.[188] Micah Shrewsberry 2013.2019.
John Kuester 1995.1997.[188] Walter McCarty 2013.2018.
Winston Bennett 1997.1998.[188] Darren Erman 2014.2015.
Jim O'Brien[188] 1997.2001. Jerome Allen 2015.2021.
John Carroll 1997.2004.[188] Scott Morrison 2017.2021.
Mark Starns 1997.2001. Brandon Bailey 2019.2021.
Kevin Willard 1997.2001. Kara Lawson 2019.2020.
Lester Conner 1998.2004.[188] Joe Mazzulla 2019.danas
Andy Enfield 1998.2000.[188] Evan Turner 2020.2021.
Dick Harter 2001.2004.[188] Will Hardy 2021.danas
Frank Vogel 2001.2004.[188] Garrett Jackson 2021.danas
Dana Barros 2004. Aaron Miles 2021.danas
Jim Brewer 2004.2006. Damon Stoudamire 2021.danas
Paul Cormier 2004.2005. Ben Sullivan 2021.danas
Tony Brown 2004.2007.

Grbovi i dresovi

uredi

Grb kluba

uredi
 
Grb Boston Celticsa od 1975. do 1996. godine, zapravo varijanta modernog grba bez svih boja.

Prvi grb Celticsa, korišten od 1946. pa do kraja sezone 1949./1950. bio je jednostavni zeleni krug unutar kojeg se nalazio bijeli shamrock i bijeli natpis "Celtics".[189] Novi grb predstavljen je 1950. godine i tada se po prvi puta u historiji Celticsa na grbu pojavio leprechaun, iako to još uvijek nije bio aktualni Lucky. Prikazan na grbu, leprechaun je bio bijele boje, nosio je krunu i imao je zeleni prsluk te je navijao držeći štap u ruci.[190] Taj je grb korišten sve do 1960. godine, kada mu je dodana zlatna pozadina, ali bez daljnjih izmjena, a zadržan je sve do 1968. godine.[191] Godine 1968. dolazi do značajnijeg redizajna grba, a na njemu se prvi puta pojavljuje leprechaun Lucky, aktualna maskota grba, koji je imao štap u jednoj, a košarkašku loptu u drugoj ruci, dok je pozadina bila velika košarkaška lopta.[192] Inicijalno ga je dizajnirao Zang Auerbach, brat trenera Reda Auerbacha.[193] Novi redizajn uslijedio je 1975. godine, kada je Lucky redizajniran, a košarkaška pozadina zamijenjena je krugom u kojem piše ime kluba; radilo se o ranoj varijanti modernog grba, koja je izgledala identično, ali je bila samo u crnoj, bijeloj i zelenoj boji.[194] Nova i zasad posljednja promjena uslijedila je 1996. godine, kada je grbu, povodom 50. obljetnice kluba, dodana boja.[195]

Celticsi imaju i seriju alternativnih grbova, najpoznatiji koji je zapravo varijanta prvog klupskog grba iz 1946. godine, a koja se službeno koristi od 1998. godine. Taj alternativni grb temeljen je na grbu korištenom prije Auerbachovog leprechauna. Novi sekundarni logo predstavljen je 2014. godine, a prikazuje Luckyja u formi siluete.[196][197]

Dresovi

uredi

Primarni dresovi

uredi
 
Jayson Tatum u bijelom ("Association") dresu Celticsa, s logotipovima Nikea i General Electrica.

Tokom većeg dijela svoje historije, Celticsi su imali domaće dresove bijele boje i gostujuće dresove zelene boje. Temeljni šablon za dresove formaliziran je tokom 50-ih godina, a s vremenom je došlo do sitnih promjena u fontu i dodacima.

Među većim i značajnijim promjenama stila su promjena fonta sa serifa u sans-serif iz 1968. godine, dodatak imena igrača na dres iz 1972. godine te inkorporacija shamrocka na dres iz 1998. godine. I dok su bijeli dresovi uglavnom prolazili bez promjena, zeleni dresovi su sadržavali ili ime grada (1950e – 1965.; 2014. – danas) ili momčadi (1965. – 2014.).

Kada je Nike 2017. godine postao glavni dizajner dresova, odlučili su eliminirati klasičnu distinkciju između domaćeg i gostujućeg dresa. Tako su bijeli dresovi dobili nadimak "Association", dok su zeleni dresovi postali "Icon" dresovi. Danas se oba seta dresova podjednako koriste, neovisno o domaćim ili gostujućim utakmicama.[198][199]

U siječnju 2017. godine, Celticsi su potpisali sponzorski ugovor s kompanijom General Electric, gdje su potonji postali "ekskluzivni partneri za podatke i analitiku" Boston Celticsa. U sklopu ugovora, GE je pristao platiti Celticsima više od $7,000,000[200] kako bi logo General Electrica bio trajno postavljen na lijevo rame bijelih i zelenih dresova. To je bio prvi put da je neki korporativni logotip postavljen na dres NBA momčadi.[201][202] Uz logo GE-a, na desnom ramenu nalazi se i logo Nikea.

Alternativni dresovi

uredi
 
Sivi "Parquet Pride" dresovi, poput ovoga što ga nosi Isaiah Thomas, bili su alternativni dresovi Celticsa s rukavima u periodu od 2014. do 2017. godine.

U periodu od 2005. do 2017. godine, Celticsi su imali alternativni zeleni dres s crnim slovima i imenom grada na prednjoj strani dresa. Jedna od istaknutih razlika između primarnog zelenog i alternativnog zelenog dresa bila su crna polja sa zelenim shamrockom, a koja su podsjećala na originalne dresove Celticsa s kraja 40-ih godina.[203]

U periodu od 2014. do 2017. godine korišteni su i sivi dresovi, koji su imali nadimak "Parquet Pride". Ti su dresovi imali rukave (što je bila odlika Adidasovih NBA dresova), bijela slova sa zelenim okvirom, siluetu leprechauna Luckyja na hlačama, simbol shamrocka na lijevoj nogavici i uzorak na stranama koji je podsjećao na parket.[204]

Od 2017. do danas, Celticsi nose crne dresove naziva "Statement". Dresovi su obilježeni zelenim slovima s bijelim rubom, zelenim poljima s crnim shamrockom i bijelim imenima igrača. Na prednjoj strani nalazi se ime momčadi.[198]

Posebni dresovi

uredi

Od 2006. do 2017. godine, Celticsi su imali posebne dresove za Dan svetog Patrika. Inicijalna verzija ovog dresa, nošena od 2006. do 2013., nije bila značajno različita od regularnog zelenog dresa, osim što je imala zlatne i bijele detalje te ime grada na dresu.[205] Tokom 2014. i 2015. godine, ovi su dresovi dobili rukave, ime grada zamijenjeno je imenom momčadi i od tog su trenutka više sličili alternativnom zeleno-crnom dresu.[206] Za 2016. i 2017. godinu su ponovo uklonjeni rukavi te je vraćeno ime grada nauštrb imena momčadi, dok su boje zadržane.

Tokom NBA Europe Live turneje 2007. godine, prije početka regularne sezone, Celticsi su nosili alternativne gostujuće dresove u utakmici protiv Toronto Raptorsa u Rimu, s tim da su ime grada, kao i simboli shamrocka na dresu bili prikazani u zelenoj, bijeloj i crvenoj, bojama talijanske trobojnice. U drugoj utakmici, u Londonu, primarni gostujući dresovi imali su polje koje je prikazivalo britansku zastavu.

Na samom početku sezone 2008./2009., u otvaranju protiv Cleveland Cavaliersa, Celticsi su nosili varijantu domaćeg dresa sa zlatnim dodacima, čime su željeli odati počast momčadi prvaka iz prethodne sezone.

Od iste sezone, Celticsi nose i posebne dresove za božićne utakmice. U prve četiri takve utakmice, Celticsi su nosili modificirane zelene dresove s logotipom NBA lige unutar pahuljice. Tokom 2012. godine su nosili jednobojne dresove sa zelenim slovima i bijelim rubom. Tokom 2016. godine su prezentirali nešto svečanije zelene dresove, ali bez dodatnih linija.

Počevši sa sezonom 2017./2018., Celticsi su nosili posebne "City" dresove što ih je dizajnirao Nike. Prvi "City" bili su sive boje i imali su uzorak parketa po cijelom dresu, zeleni shamrock s bijelim rubom na lijevoj nozi, zelena slova s bijelim rubom, potpis Reda Auerbacha te dio natpisa prvaka iz 2008. godine na struku.[207]

"City" dresovi su naredne sezone modificirani, tako da su shamrock i slova dobili zlatni rub, umjesto bijelog. Auerbachov potpis je ostao, a na struk je dodan i alternativni logo kluba zlatne boje.[208][209] Uz to, Celticsi su nosili i posebne "Earned" dresove, dizajnirane za 16 klubova koji su osigurali doigravanje. Radi se o varijanti "City" dresova sa zelenom bojom te zlatnim slovima s bijelim rubom.[210]

"City" uniforma je u sezoni 2019./2020. zadržala zelenu boju kao temelj, s tim da su natpis "Boston" te brojevi prikazani zlatnom bojom s crnim rubom. Oko struka je stavljen shamrock dizajniran pomoću keltskog čvora.[211]

Komemorativni detalji

uredi

Tokom sezone 2006./2007., Celticsi su na gornjem desnom dijelu dresa imali memorijalni shamrock crne boje sa zelenim tekstom "Red", u čast Reda Auerbacha, koji je bio umro netom prije početka sezone.[212]

Celticsi su kroz povijesti komemorirali preminule članove momčadi, uprave kluba ili lige tankim crnim trakama na lijevom gornjem dijelu dresa. Traka je devet puta u historiji bila na dresovima, povodom smrti sljedećih osoba: Walter Brown (1964.1965.), Bob Schmertz (1975.1976.), Joan Cohen (1989.1990.), Johnny Most i Reggie Lewis (1993.1994.), Dorothy Auerbach (2000.2001.), Dennis Johnson (2006.2007.),[212] Jim Loscutoff (2015.2016.), Jo Jo White (2017.2018.) i John Havlicek (2018.2019.), kao i Kobe Bryant te David Stern (2019.2020.). Celticsi su znali imati crnu traku i zbog razloga nepovezanih s članovima franšize ili lige, poput komemoracije žrtava napada na Bostonski maraton iz 2013. godine ili povodom smrti mlađe sestre Isaiaha Thomasa tokom doigravanja 2017. godine.

Tradicije

uredi

Momčad Celticsa je dugo godina imala tradiciju kolektivnog nošenja crnih tenisica tokom većine svoje historije, osim tokom 80-ih godina, kada su nosili zelene tenisice. Prema predaji, legendarni trener Red Auerbach imao je problem s bijelim tenisicama, tvrdeći kako se bijela boja lako zaprlja; tako je počela dugogodišnja tradicija nošenja crnih tenisica. No, prije početka sezone 2003./2004., generalni menadžer Danny Ainge i igrač Paul Pierce predložili su ponovno nošenje bijelih tenisica, djelomično i zato što je sve veći broj momčadi u ligi počeo nositi crne tenisice. Auerbach je s veseljem pristao te su bijele tenisice od tog trenutka postale dio domaće uniforme. Crne tenisice nosili su na gostovanjima do sezone 2008./2009., kada su i na gostovanjima počeli nositi bijele tenisice sa zelenim i zlatnim detaljima, u kombinaciji s posebnim dresovima za Dan svetog Patrika.[213] NBA je u narednoj sezoni olabavio svoja pravila o boji obuće, tako da su i igrači Celticsa počeli nositi personalizirane tenisice i na domaćim, i na gostujućim utakmica, mada su im tenisice i dalje predominantno zelene, bijele ili crne.

Celticsi su bili jedina momčad u ligi koja je nosila jakne za zagrijavanje s imenima igrača na leđima. To je bio dominantan stil na svim jaknama tokom 80-ih godina, ali je postepeno nestao tokom 90-ih godina. Celticsi su, ipak, zadržali tu tradiciju i nakon tog perioda, sve do kraja sezone 2011./2012., kada su zamijenjene šablonskim jaknama kakve imaju i ostale momčadi.

Mediji

uredi

Glavni televizijski partner momčadi je NBC Sports Boston, koja prenosi utakmice još od 1981. godine, kada je postaja nosila ime PRISM New England. Godine 1983., postaja je promijenila ime u SportsChannel New England. Kao i sve druge filijale SportsChannela, program New England je 1998. godine postao Fox Sports New England, nakon što su vlasnici spojili kompanije. Comcast je 2001. godine kupio udjele bivšeg Cablevisiona (vlasnici SportsChannela), a onda je 2007. godine kupio i preostale udjele kanala FSN New England, koji je tada postao Comcast SportsNet New England. Tokom 2017. godine, sve CSN-ove mreže su promijenile ime u NBC Sports Regional Networks, zbog činjenice da je Comcast u vlasništvu kompanije NBCUniversal.

Mike Gorman je glavni komentator svih utakmica, a društvo mu, kao analitičari, prave bivši trener i igrač Tommy Heinsohn, za domaće utakmice, odnosno bivši igrač Brian Scalabrine, za gostujuće utakmice. Abby Chin je momčadska reporterka s terena. Radijski prijenosi svih utakmica Bostona dostupni su na postaji WBZ-FM (98.5 MHz), a komentira ih Sean Grande, uz pomoć analitičara Cedrica Maxwella.[214]

Vlasnička struktura

uredi
Historija vlasničke strukture Boston Celticsa
Vlasnici Period Napomene Ref.
Boston Garden-Arena Corporation 6. lipnja 1946. – 31. srpnja 1950.
Walter A. Brown
Lou Pieri
31. srpnja 1950. – 7. rujna 1964.
Lou Pieri
Marjorie Brown
7. rujna 1964. – 24. lipnja 1965.
Marvin Kratter
(Knickerbocker Brewing Company)
24. lipnja 1965. – 1968.
  • filijala kompanije National Equities
Ballantine Brewery 1968.1969.
  • filijala kompanije Investors Funding Corporation
Trans-National Communications 1969.1971.
Ballantine Brewery 1971.1972.
  • filijala kompanije Investors Funding Corporation
Irv Levin
Harold Lipton
travanj – svibanj 1972.
  • NBA nije odobrila ovu transakciju
Robert Schmertz
(Leisure Technology)
svibanj 1972. – siječanj 1975.
Robert Schmertz (Leisure Technology)
Irv Levin
Harold Lipton
siječanj 1975. – studeni 1975.
Irv Levin
Harold Lipton
studeni 1975. – 1978.
John Y. Brown, Jr.
Harry T. Mangurian, Jr.
1978.1979.
Harry T. Mangurian, Jr. 1979.1983.
Don Gaston
Alan N. Cohen
Paul Dupee
1983.1993.
Paul Gaston 1993.2002.
Boston Basketball Partners L.L.C. 2002.danas

Generalni menadžeri

uredi
Generalni menadžeri
Boston Celticsa
Generalni menadžer Mandat
Walter A. Brown 1946.1951.[188]
Red Auerbach 1951.1984.[188]
Jan Volk 1984.1997.[188]
Chris Wallace 1997.2007.[221]
Danny Ainge 2007.2021.[222]

Ostale funkcije

uredi
Upravljačka struktura
Boston Celticsa
Službenik Pozicija Mandat
Dave Gavitt glavni izvršni direktor 1990.1994.
Larry Bird posebni asistent 1992.1997.
M. L. Carr direktor košaršakih operacija 1994.1997.
Danny Ainge predsjednik košaršakih operacija 2003.2021.[222]
Brad Stevens predsjednik košaršakih operacija 2021.danas

Medicinsko osoblje

uredi

Ažurirano: 28. veljače 2020.

Liječnik ekipe

uredi
Glavni liječnici Boston Celticsa
Liječnik Karijera
dr. Robert Steinsieck 1956.1958.[223]
dr. Jack Longford 1958.1959.[223]
dr. John Doherty 1959.1969.[223]
dr. Thomas Silva 1969.1987.[223]
dr. Arnold Scheller 1987.2005.[223]
dr. Brian McKeon 2005.danas[223]

Kondicijski treneri

uredi
Kondicijski treneri Boston Celticsa
Trener Karijera
Harry Cohen 1946.1958.[223]
Buddy LeRoux 1958.1967.[223]
Joe DeLauri 1967.1972.[223]
Frank Challant 1972.1979.[223]
Ray Melchiorre 19791987.[223]
Ed Lacerte 1987.2017.[224]
Art Horne 2017.danas[223]

Boston Celtics Communications

uredi
Glavni članci: WEEI (AM) i WFXT

Boston Celtics Communications je odjeljenje za emitiranje Boston Celticsa. Momčad je, preko vlasnika Dona Gastona, Alana N. Cohena i Paula Dupeeja, kupila radio stanicu WEEI (na frekvenciji 590, danas poznatoj kao WEZE) od CBS Radija u rujnu 1989. godine, kao i stanicu WFXT od Foxa. Prodaja je zaključena 10. svibnja 1990. godine.

CBS je te godine raskinuo veze s WEEI-jem te su se pridružili ABC-ju.[225] WEEI, koja je još od 1987. godine prenosila utakmice Celticsa, proširila je svoj sportski program na prijenose utakmica Boston Bruinsa, kao i na prijenose nekih programa stanica Sports Byline USA i CBS Radio Sports. Međutim, WEEI je prodan već 1994. godine te će se kasnije ponovo pojaviti kao filijala ESPN-ovog programa, Sportsradio 850 WEEI.

WFXT je nastavio prenositi Foxov program. Međutim, dok je stanica bila u vlasništvu kluba, uz prijenose utakmica emitirali su i, prema dogovoru, vijesti u dogovoru s lokalnom stanicom New England Cable News od 1993. godine. Fox je u međuvremenu ponovo kupio WFXT, koja je od 1995. godine ponovo u sustavu i vlasništvu Foxa.

Povezano

uredi

Reference

uredi
  1. „Boston Basketball Partners Assume Ownership of Celtics Franchise”. NBA Media Ventures, LLC. December 31, 2002. Pristupljeno May 31, 2019. 
  2. „Championships”. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno April 28, 2019. 
  3. „NBA Season Recaps: 1946-2018”. NBA Media Ventures, LLC. August 24, 2017. Pristupljeno April 28, 2019. 
  4. „Celtics vs. Lakers: An epic NBA finals rivalry”. NBC Sports. June 1, 2010. Pristupljeno February 14, 2019. 
  5. "Most Valuable Player Award Winners" Arhivirano 2011-06-29 na Wayback Machine-u basketball-reference.com. Retrieved July 16, 2009.
  6. „What's in a Name?”. NBA Media Ventures, LLC. August 24, 2012. Pristupljeno July 26, 2015. 
  7. „2017 Offseason In Review: Boston Celtics” (en-US). Hoops Rumors. Pristupljeno October 19, 2018. 
  8. „Celtics Related Books”. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno October 21, 2018. 
  9. Earl Lloyd — First Black Coach, sports.jrank.org accessed 2008 – February 1, 2009.
  10. Hilton, Lisette Auerbach's Celtics played as a team, espn.go.com/classic. Retrieved August 28, 2009.
  11. Schwartz, Larry. „Celtics triedltimate passer”. ESPN. Pristupljeno January 8, 2017. 
  12. Bob Cousy Biography, nba.com/history, accessed February 1, 2008|
  13. Ed Macauley, hoophall.com, accessed May 26, 2008. Arhivirano October 3, 2007, na Wayback Machine-u
  14. Only the Ball Was Brown Arhivirano 2012-03-20 na Wayback Machine-u, daviskamp.com. Retrieved August 15, 2008.
  15. 15,0 15,1 Season Recap – 1950s, nba.com. Retrieved February 17, 2008.
  16. Bob Pettit Bio, nba.com/history. Retrieved February 28, 2007.
  17. St. Louis Hawks (1955–1968), sportsecyclopedia.com. Retrieved February 28, 2007.
  18. Boston Celtics (1946 – present), sportsecyclopedia.com. Retrieved October 9, 2008.
  19. Los Angeles Lakers History, nba.com/lakers. Retrieved January 13, 2005. Arhivirano June 28, 2011, na Wayback Machine-u
  20. [1]., Retrieved November 2, 2014.
  21. Berube, Reagan. „High Five”. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno October 21, 2018. 
  22. Celtics Coach Red Auerbach Retires, massmoments.org. Retrieved October 28, 2010.
  23. Discover the Wisdom of Mankind on Boston Celtics blinkbits.com. Retrieved July 16, 2005. Arhivirano September 3, 2006, na Wayback Machine-u
  24. Heritage Week: Power Rankings, 1969–70 Arhivirano June 28, 2011, na Wayback Machine-u nba.com. Retrieved December 8, 2007.
  25. "Unbreakable" Sports Records (The World Almanac) Arhivirano August 2, 2009, na Wayback Machine-u worldalmanac.com. Retrieved April 13, 2007.
  26. „The Naismith Memorial Basketball Hall of Fame :: Dave Cowens”. www.hoophall.com. 
  27. „Archived copy”. Arhivirano iz originala na datum October 6, 2016. Pristupljeno October 4, 2019. 
  28. Season Recaps – 1970s, nba.com. Retrieved August 2, 2003.
  29. Bucks NBA Arhivirano December 16, 2008, na Wayback Machine-u, jsonline.com. Retrieved April 16, 2005.
  30. Greatest Game Ever, nba.com/suns. Retrieved March 2, 2002.
  31. Boston Drafts Cedric Mexwell, sportsfilter.com. Retrieved December 2, 2001. Arhivirano April 8, 2002, na Wayback Machine-u
  32. Oklahoma Sooners Official Athletic Site — Men's Basketball Arhivirano February 15, 2008, na Wayback Machine-u, soonersports.com. Retrieved February 17, 2008.
  33. Distel, Dave (July 20, 1978). "Celtics for Braves: It's Not Chopped Liver for Levin". The Modesto Bee.
  34. 34,0 34,1 Reid, Ron. „WILL RED AND BROWN HARMONIZE?”. Vault. 
  35. Goldaper, Sam (February 12, 1979). „Knicks Send McAdoo To Celtics for 3 Picks”. 
  36. 36,0 36,1 Golden, Daniel (May 10, 1987). "Brown Yearns for Old Kentucky Home; He'd Love to Return to the Governor's Mansion – And So Far, He's the Frontrunner". The Boston Globe.
  37. May, Peter (May 24, 2000). "Vindicated McAdoo Happily Heading for the Hall". The Boston Globe.
  38. Pluto, Terry (1990). Loose Balls: The Short, Wild Life of the American Basketball Association. Simon and Schuster. ISBN 0-671-67390-4 at 347.
  39. 39,0 39,1 Bob McAdoo Bio, nba.com. Retrieved August 9, 2001.
  40. CNN/SI – 33: Timeline Arhivirano 2012-06-05 na Wayback Machine-u, sportsillustrated.cnn.com. Retrieved April 2, 2002.
  41. All-Time Finals Challenge: 1981 Celtics Arhivirano 2011-06-28 na Wayback Machine-u, nba.com. Retrieved June 4, 2000.
  42. Boston Celtics History Arhivirano October 26, 2012, na Wayback Machine-u, nba.com. Retrieved February 10, 2008.
  43. Bob McAdoo Summary Arhivirano March 21, 2010, na Wayback Machine-u, nba.com/history. Retrieved December 7, 2010.
  44. Rookie of the Year Award Winners Arhivirano 2011-03-07 na Wayback Machine-u, basketball-reference. Retrieved December 7, 2010.
  45. 1980 NBA Playoff Summary, basketball-reference. Retrieved December 7, 2010.
  46. 46,0 46,1 Editors of Publication International, Ltd. Robert Parish Arhivirano 2013-06-07 na Wayback Machine-u, entertainment.howstuffworks.com. Retrieved November 22, 2010.
  47. Complete First Round Results – 1980–89 Arhivirano March 21, 2010, na Wayback Machine-u, nba.com/history/draft. Retrieved December 7, 2010.
  48. UTC, Posted on 10 26 10 2:05 AM. „RealClearSports - 1. Bird/McHale/Parish”. www.realclearsports.com. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-06. Pristupljeno 2020-03-01. 
  49. Montville, Leigh. „Where's the Chief? Robert Parish left the game vowing never to return. But like his old teammates from Boston, he's no longer content to be on the sideline”. Vault. 
  50. Wiggins, David K.; Rodgers, R. Pierre (October 4, 2012). „Rivals: Legendary Matchups That Made Sports History”. University of Arkansas Press. 
  51. „Larry Bird Bio”. NBA.com. Turner Sports Interactive, Inc. Pristupljeno August 17, 2007. 
  52. Columnist, JEFF JACOBS; Courant Sports. „FANS JUST SEE THAT NUMBER”. courant.com. 
  53. Yearly Win/Loss Record, nba.com. Retrieved December 7, 2010.
  54. 1981 NBA Playoff Summary, basketball-reference. Retrieved December 7, 2010.
  55. Finals MVP, nba.com/history. Retrieved December 7, 2010.
  56. 1982 NBA Playoff Summary Arhivirano 2022-07-11 na Wayback Machine-u, basketball-reference. Retrieved December 7, 2010.
  57. 1983 NBA Playoff Summary Arhivirano 2020-06-04 na Wayback Machine-u, basketball-reference. Retrieved December 7, 2010.
  58. 58,0 58,1 Investment group buys Celtics for $360 million Arhivirano 2012-09-20 na Wayback Machine-u, sportsillustrated.cnn.com September 27, 2002. Retrieved September 12, 2009.
  59. Boston Celtics Roster and Statistics, basketball-reference. Retrieved December 11, 2010.
  60. The 1984 NBA Finals, nba.com. Retrieved December 11, 2010.
  61. 61,0 61,1 61,2 Red Auerbach Biography Arhivirano February 2, 2012, na Wayback Machine-u, jockbio.com. Retrieved December 10, 2010.
  62. 1985 NBA Playoff Summary Arhivirano 2020-04-04 na Wayback Machine-u, basketball-reference.com. Retrieved December 11, 2010.
  63. Postscript on the Walton-Maxwell Trade, lexnihilnovi.blogspot.com September 7, 1985. Retrieved December 11, 2010.
  64. Jackson, Scoop The legend of Len Bias, sports.espn.go.com. Retrieved December 17, 2010.
  65. The Len Bias Tragedy, washingtonpost.com. Retrieved December 17, 2010.
  66. 1987 NBA Playoff Summary Arhivirano 2011-10-18 na Wayback Machine-u, basketball-reference.com. Retrieved December 17, 2010.
  67. 1988 NBA Playoff Summary Arhivirano 2022-07-11 na Wayback Machine-u, basketball-reference.com. Retrieved December 17, 2010.
  68. „Villanova to Retire Former Celtic Player, Coach Chris Ford's Jersey”. NBA Media Ventures, LLC. January 30, 2006. Pristupljeno October 21, 2018. 
  69. 1993 NBA Playoff Summary Arhivirano 2011-10-18 na Wayback Machine-u, basketball-reference.com. Retrieved November 22, 2010.
  70. PRO BASKETBALL; Reggie Lewis's Family Had a History of Heart Problems, Report Asserts – New York Times nytimes.com September 13, 1993. Retrieved November 22, 2010.
  71. Did Reggie Lewis Have to Die? – TIME Arhivirano 2012-02-18 na Wayback Machine-u, time.com June 21, 2001. Retrieved November 22, 2010.
  72. „Remembering Reggie... – The Official Site of the BOSTON CELTICS”. Pristupljeno June 30, 2015. 
  73. Complete First round Results – 1990–99 Arhivirano 2012-01-24 na Wayback Machine-u nba.com/history. Retrieved November 5, 2010.
  74. Berkow, Ira (November 2, 1997). „ON BASKETBALL; Pitino's Young Guns Overrun The Bulls”. Pristupljeno October 18, 2017. 
  75. Celtics, Boston. „Boston Celtics History – Celtics.com – The official website of the Boston Celtics”. www.nba.com. Arhivirano iz originala na datum October 26, 2012. Pristupljeno October 18, 2017. 
  76. „Boston Wins Without Pitino”. Pristupljeno October 18, 2017. 
  77. Wise, Mike (February 19, 1998). „BASKETBALL; Kenny Anderson Is Traded To Celtics in 7-Player Deal”. Pristupljeno October 18, 2017. 
  78. What the Hell Happened to ... Ron Mercer?, celticslife.com May 25, 2012. Retrieved June 13, 2012.
  79. 1998 NBA Draft History – Round 1, mynbadraft.com. Retrieved June 4, 2004.
  80. „Philippine Daily Inquirer – Google News Archive Search”. news.google.com. Pristupljeno October 18, 2017. 
  81. D'Alessandro, Dave (March 13, 2000). „There's something about Pitino and the Celtics”. The Sporting News. Arhivirano iz originala na datum July 8, 2012. Pristupljeno June 11, 2009. 
  82. Pitino's resignation doesn't mean an end to his career Arhivirano 2011-11-12 na Wayback Machine-u, sportsillustrated.cnn.com January 8, 2001. Retrieved January 9, 2001.
  83. Franchise Index Arhivirano 2006-12-08 na Wayback Machine-u, basketball-reference.com. Retrieved January 3, 2005.
  84. 2002 NBA Playoffs Arhivirano September 22, 2013, na Wayback Machine-u, basketball-reference.com. Retrieved August 4, 2003.
  85. 85,0 85,1 „Boston Basketball Partners Assume Ownership of Celtics Franchise”. NBA.com. December 31, 2002. Arhivirano iz originala na datum June 28, 2011. 
  86. 2003 NBA Playoffs Arhivirano November 7, 2018, na Wayback Machine-u, nba.com, accessed May 2, 2003.
  87. Mavs Acquire [sic] Antoine Walker and Tony Delk from Boston, nba.com/mavericks. Retrieved April 6, 2006.
  88. Celtics Acquire LaFrentz, Mills & Welsch From Mavericks, nba.com. Retrieved April 6, 2005.
  89. 2004 NBA Playoffs, sports.espn.go.com. Retrieved June 14, 2004.
  90. Doc Rivers goes back to the bench, hired to coach Boston Celtics, findarticles.com May 17, 2004, accessed May 20, 2004.
  91. Celtics Acquire Draft Rights to Leon Powe, nba.com, accessed April 7, 2008.
  92. Legendary Celtics coach Auerbach dead at age 89, sports.espn.go.com October 29, 2006. Retrieved October 31, 2006.
  93. Gil, Gideon Recovery from ACL tear took 6–9 months, boston.com September 8, 2008. Retrieved September 18, 2008.
  94. Celtics finished with second-worst record last season, sports.espn.go.com May 10, 2007, accessed May 14, 2008.
  95. Celtics Acquire Seven-Time All-Star Ray Allen from Sonics Arhivirano June 6, 2012, na Wayback Machine-u, nba.com. Retrieved July 12, 2007.
  96. Celtics Acquire 10-Time All-Star Kevin Garnett, nba.com. Retrieved July 31, 2007.
  97. „Pierce shoots Celtics to first Finals appearance since '87”. ESPN.com. Associated Press. May 30, 2008. Pristupljeno May 30, 2008. 
  98. „Celtics smash Lakers, bring home 17th NBA championship”. Associated Press. ESPN. June 17, 2008. Pristupljeno June 17, 2008. 
  99. Beck, Howard (June 17, 2008). „Celtics Remain Mindful Of a Missed Opportunity”. The New York Times: str. D2. 
  100. NBA Celtics win 19th straight to set franchise record, news.google.com December 23, 2008. Retrieved December 24, 2008.
  101. Lakers snap Celtics 19 game winning streak Arhivirano 2011-07-15 na Wayback Machine-u, outsidethebeltway.com December 25, 2008. Retrieved December 26, 2008.
  102. Berman, Marc (May 18, 2009). „EWING PROPHETIC AS MAGIC BEAT CELTICS IN GAME 7”. New York Post. Pristupljeno September 17, 2009. 
  103. Lowe, Zach Home Court Records and Champions, celticshub.com March 3, 2010. Retrieved March 14, 2010.
  104. Zillgitt, Jeff (May 28, 2010). „Celtics finally finish off Magic in Game 6 to head back to Finals”. USA Today. Pristupljeno May 29, 2010. 
  105. Beacham, Greg (June 18, 2010). „Lakers edge Celtics in Game 7, win 16th title”. Yahoo! Sports. Associated Press. Arhivirano iz originala na datum 2010-06-23. Pristupljeno June 18, 2010. 
  106. 106,0 106,1 May, Peter (April 11, 2011). „Celtics Creak Toward Postseason, Hoping They Have Legs for a Run”. The New York Times: str. D7. Arhivirano iz originala na datum April 12, 2011. 
  107. Payne, Greg (May 16, 2011). „Doc Rivers: Timing of trade was off”. ESPNBoston.com. Arhivirano iz originala na datum May 18, 2011. 
  108. „Amare Stoudemire back as Celts' reserves top Knicks' second string”. Associated Press. ESPN. April 13, 2011. Pristupljeno April 14, 2011. »Shaquille O'Neal, who has played 5 minutes, 29 seconds since February 1, also sat out.« 
  109. Chris (May 18, 2011). „Report card: Shaquille O'Neal”. ESPNBoston.com. Arhivirano iz originala na datum May 20, 2011. 
  110. Ben Golliver. „NBA cancels game between Celtics and Pacers after Boston Marathon blasts”. SI.com. Arhivirano iz originala na datum February 22, 2014. Pristupljeno June 30, 2015. 
  111. „Knicks vs. Celtics – Game Recap – May 3, 2013 – ESPN”. ESPN.com. Pristupljeno October 18, 2017. 
  112. „Nets, Celtics work out blockbuster”. ESPN. June 28, 2013. Pristupljeno June 28, 2013. 
  113. „Celtics Complete Trade With Brooklyn Nets”. NBA.com. July 12, 2013. 
  114. 114,0 114,1 „Celtics Hire Brad Stevens as Head Coach”. Pristupljeno June 30, 2015. 
  115. „NBA's big three miss playoffs in same year for first time”. Pristupljeno October 18, 2017. 
  116. „What can the Celtics do with the sixth pick?”. CBS. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno June 10, 2014. 
  117. „Boston Celtics Complete Trade With Dallas Mavericks”. Boston Celtics. Pristupljeno June 30, 2015. 
  118. „Roster overhaul hasn't changed C's goals”. Pristupljeno October 18, 2017. 
  119. „Jared Sullinger of Boston Celtics will miss rest of season due to foot injury”. ESPN.com. Pristupljeno June 30, 2015. 
  120. „The Celtics Will Probably Miss the Playoffs, and That's Okay”. Pristupljeno October 18, 2017. 
  121. „Now in playoffs, Isaiah Thomas has discovered the Boston Celtics are not one of the NBA's worst teams”. Pristupljeno October 18, 2017. 
  122. „Boston Celtics Sign Al Horford”. NBA.com. July 8, 2016. Pristupljeno August 3, 2017. 
  123. „Celtics Clinch #1 Seed; Will Face Bulls In First Round”. Pristupljeno April 20, 2017. 
  124. Polacek, Scott. „Isaiah Thomas out for Rest of 2017 NBA Postseason with Hip Injury”. Pristupljeno October 18, 2017. 
  125. Reynolds, Tim (June 19, 2017). „Boston Celtics trade No. 1 overall draft pick to Philadelphia 76ers”. NBA.com. Pristupljeno October 8, 2017. 
  126. „2017 NBA Draft picks: Complete results, full list of players selected, highlights, grades”. CBS Sports. June 23, 2017. Pristupljeno October 8, 2017. 
  127. „Celtics Sign Jayson Tatum, Ante Zizic”. NBA.com. July 1, 2017. Pristupljeno August 3, 2017. 
  128. „Boston Celtics Sign Gordon Hayward”. NBA.com. July 14, 2017. Pristupljeno August 3, 2017. 
  129. „Celtics Acquire Four-Time All-Star Kyrie Irving”. NBA.com. August 22, 2017. Pristupljeno August 22, 2017. 
  130. Press, Tom Withers | The Associated. „Boston Celtics include second-round pick to complete trade with Cleveland Cavaliers”. NBA.com. 
  131. „Suddenly, only four Celtics remain from 2016-17 team - The Boston Globe”. BostonGlobe.com. 
  132. Rapaport, Daniel (October 17, 2017). „Gordon Hayward Suffers Dislocated Ankle, Fractured Tibia in First Quarter of Season Opener”. Sports Illustrated. Pristupljeno November 15, 2017. 
  133. „Celtics granted $8.4M player exception for Gordon Hayward”. ESPN.com. October 28, 2017. Pristupljeno November 15, 2017. 
  134. reports, From staff. „Boston Celtics' winning streak ends at 16”. NBA.com. 
  135. Goss, Nick (November 20, 2018). „Paul Pierce gives honest take on Celtics' disappointing start to season”. nbcsports.com. Pristupljeno May 11, 2019. 
  136. Green, Dave (December 14, 2018). „Celtics putting up unprecedented numbers over 8-game win streak”. nbcsports.com. Pristupljeno May 11, 2019. 
  137. Associated Press (December 9, 2018). „Celtics throttle Bulls by 56 points as both teams set records”. espn.com. Pristupljeno May 11, 2019. 
  138. Associated Press (February 9, 2019). „Rondo's jumper at buzzer lifts Lakers over Celtics 129-128”. espn.com. Pristupljeno May 11, 2019. 
  139. „Celtics' Marcus Smart sidelined 4-6 weeks with oblique injury”. nba.com. April 10, 2019. Pristupljeno May 11, 2019. 
  140. Murphy, Mark (May 8, 2019). „Celtics eliminated in ugly Game 5 loss to Bucks”. bostonherald.com. Pristupljeno May 11, 2019. 
  141. „Everything The Celtics Did At The 2019 NBA Draft” (en). June 21, 2019. Pristupljeno July 10, 2019. 
  142. „Charlotte Hornets Acquire Terry Rozier From Boston Celtics In Sign-And-Trade Deal For Kemba Walker” (en). Charlotte Hornets. Pristupljeno July 10, 2019. 
  143. „Celtics pick up Kanter on 2-year, $10M contract” (en). ESPN.com. July 10, 2019. Pristupljeno July 10, 2019. 
  144. „Celtics News: Undrafted Free Agent Tacko Fall Signs Rookie Contract” (en). bleacherreport.com. Pristupljeno February 24, 2020. 
  145. „Draft Combine”. NBA Stats. 
  146. „Tacko Fall doesn’t believe he is only 7-foot-5: ‘I wouldn’t call it exact’”. masslive. October 6, 2019. 
  147. „NBA Board of Governors approves competitive format to restart 2019-20 season with 22 teams returning to play”. NBA.com. June 4, 2020. Pristupljeno December 10, 2020. 
  148. „Celtics eliminated in Game 6 loss to Miami”. Boston Herald. 2020-09-28. Pristupljeno 2020-11-23. 
  149. „Danny Ainge Announces Retirement; Brad Stevens Promoted to President of Basketball Operations”. NBA.com. June 2, 2021. Pristupljeno June 2, 2021. 
  150. „NBA;s Best Rivalries”. Sports Illustrated. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-23. Pristupljeno June 3, 2011. 
  151. Boston Celtics Franchise History, nba.com. Retrieved November 8, 2012.
  152. Youngmisuk, Ohm; Everson, Darren (May 20, 2002). „Celtics Talk A Good Game – New York Daily News”. Daily News (New York). Arhivirano iz originala na datum 2012-03-08. Pristupljeno 2020-03-09. 
  153. Steve WilsteinAP Sports Writer (May 31, 2002). „Celtics fans' taunts hurt Jason Kidd's wife | Amarillo.com | Amarillo Globe-News”. Amarillo.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-19. Pristupljeno October 16, 2013. 
  154. Peter, May (November 30, 2012). „Suspension and 2 Fines After Brawl”. The New York Times. 
  155. „Nets owner Mikhail Prokhorov's win-at-all-costs mentality is reminiscent of late George Steinbrenner”. NY Daily News (New York). July 18, 2013. Pristupljeno October 16, 2013. 
  156. „Grande: Celtics found 'good home' for KG, Pierce”. Csnne.com. July 19, 2013. Arhivirano iz originala na datum September 28, 2013. Pristupljeno October 16, 2013. 
  157. „Celtics-Pistons Top 10 games”. ESPN.com. May 28, 2008. Pristupljeno October 18, 2017. 
  158. Abrams, Jonathan (April 13, 2011). „Knicks and Celtics Renew Playoff Rivalry”. The New York Times. Pristupljeno June 17, 2017. 
  159. „NBA: Most frequent playoff matchups”. McCubed.net. 
  160. Ryan, Bob (May 12, 1985). „Celtics-76ers has been a playoff tradition”. The Boston Globe. Pristupljeno June 17, 2017. 
  161. „The last time the Celtics played Washington in the playoffs was 33 years ago (and it ended in a brawl)”. 
  162. „How Celtics-Wizards became the NBA's most unexpected rivalry”. ESPN.com. Pristupljeno April 2, 2018. 
  163. Buckner, Candace (December 24, 2017). „Things change, but NBA hopes Wizards-Celtics rivalry still brings Christmas magic” (en-US). Washington Post. ISSN 0190-8286. Pristupljeno April 2, 2018. 
  164. Dodson, Aaron (May 5, 2017). „Kelly Oubre Jr. vs. Kelly Olynyk: In the battle of the Kellys, Twitter stood by Oubre Jr.” (en-US). The Undefeated. Pristupljeno April 2, 2018. 
  165. 165,0 165,1 „Kevin Garnett's Number Will Be Retired”. NBA.com. Pristupljeno February 13, 2020. 
  166. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2017-08-19. Pristupljeno 2020-02-27. 
  167. 167,0 167,1 „Boston Celtics: Players”. Basketball Reference. April 18, 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-05-27. Pristupljeno April 18, 2017. 
  168. „John Russell”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-31. Pristupljeno May 24, 2008. 
  169. „Alvin Julian”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-31. Pristupljeno May 24, 2008. 
  170. 170,0 170,1 „Top 10 Coaches in NBA History”. NBA.com. Turner Sports Interactive, Inc. Arhivirano iz originala na datum February 18, 2012. Pristupljeno May 19, 2008. 
  171. „Red Auerbach”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2011-02-10. Pristupljeno May 24, 2008. 
  172. „Bill Russell”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2008-07-19. Pristupljeno May 24, 2008. 
  173. „Tom Heinsohn”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum May 17, 2008. Pristupljeno May 24, 2008. 
  174. „Tom Sanders”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2011-02-25. Pristupljeno May 24, 2008. 
  175. „Dave Cowens”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum May 17, 2008. Pristupljeno May 24, 2008. 
  176. „Bill Fitch”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2009-04-14. Pristupljeno June 23, 2008. 
  177. „K.C. Jones”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-04. Pristupljeno June 23, 2008. 
  178. „Jimmy Rodgers”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-24. Pristupljeno June 23, 2008. 
  179. „Chris Ford”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-24. Pristupljeno June 23, 2008. 
  180. „M.L. Carr”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-29. Pristupljeno June 23, 2008. 
  181. „Rick Pitino”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum June 24, 2008. Pristupljeno June 23, 2008. 
  182. „Jim O'Brian”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2008-07-01. Pristupljeno June 23, 2008. 
  183. „John Carroll”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-17. Pristupljeno June 23, 2008. 
  184. „Doc Rivers”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-29. Pristupljeno June 23, 2008. 
  185. „Brad Stevens”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-12. Pristupljeno April 17, 2014. 
  186. „Ime Udoka Coaching Record”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Pristupljeno June 29, 2021. 
  187. „Joe Mazzulla Coaching Record”. basketball-reference.com. Sports Reference LLC. Pristupljeno February 17, 2023. 
  188. 188,00 188,01 188,02 188,03 188,04 188,05 188,06 188,07 188,08 188,09 188,10 188,11 188,12 188,13 188,14 188,15 188,16 188,17 188,18 188,19 188,20 188,21 188,22 188,23 188,24 188,25 188,26 188,27 188,28 188,29 188,30 188,31 188,32 188,33 188,34 188,35 188,36 188,37 188,38 188,39 188,40 188,41 Managements and Captains, nba.com. Retrieved December 16, 2010.
  189. „Boston Celtics Primary Logo - National Basketball Association (NBA) - Chris Creamer's Sports Logos Page - SportsLogos.Net”. www.sportslogos.net. 
  190. „Boston Celtics Primary Logo - National Basketball Association (NBA) - Chris Creamer's Sports Logos Page - SportsLogos.Net”. www.sportslogos.net. 
  191. „Boston Celtics Primary Logo - National Basketball Association (NBA) - Chris Creamer's Sports Logos Page - SportsLogos.Net”. www.sportslogos.net. 
  192. „Boston Celtics Primary Logo - National Basketball Association (NBA) - Chris Creamer's Sports Logos Page - SportsLogos.Net”. www.sportslogos.net. 
  193. „Creation of a Logo”. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno March 4, 2018. 
  194. „Boston Celtics Primary Logo - National Basketball Association (NBA) - Chris Creamer's Sports Logos Page - SportsLogos.Net”. www.sportslogos.net. 
  195. Efraim, Aviv. „Boston Celtics Logo” (en). www.symbols.com. Pristupljeno October 19, 2018. 
  196. "Boston Celtics Announce New Alternate Logo". Celtics.com (Press release). NBA Media Ventures, LLC. July 21, 2014. Retrieved July 26, 2015.
  197. „Celtics unveil new alternate logo”. ESPNBoston.com. July 21, 2014. Pristupljeno July 26, 2015. 
  198. 198,0 198,1 Snow, Taylor C. (September 21, 2017). „Celtics Showcase New Nike Uniform System”. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno November 26, 2017. 
  199. „Celtics x Nike”. NBA Media Ventures, LLC. September 21, 2017. Arhivirano iz originala na datum December 18, 2017. Pristupljeno November 10, 2018. 
  200. Sutherland, Brooke (March 22, 2018). „GE's Nickel-and-Diming Included a Payroll Switch”. Bloomberg News. Pristupljeno March 23, 2018. 
  201. "Celtics, GE Announce Multi-Year Partnership". Celtics.com (Press release). NBA Media Ventures, LLC. January 25, 2017. Retrieved December 17, 2017.
  202. Martin, Dylan (January 25, 2017). „GE Just Struck a Major Partnership with the Celtics”. BostInno. Pristupljeno January 26, 2017. 
  203. "Boston Celtics Unveil New Alternate Road Uniforms". Celtics.com (Press release). NBA Media Ventures, LLC. November 21, 2005. Retrieved November 19, 2017.
  204. "Boston Celtics and adidas Unveil Parquet Pride Collection". Celtics.com (Press release). NBA Media Ventures, LLC. November 6, 2014. Retrieved July 26, 2015.
  205. "Boston Celtics Unveil Special St. Patrick's Uniforms". Celtics.com (Press release). NBA Media Ventures, LLC. March 6, 2006. Retrieved November 19, 2017.
  206. Golliver, Ben (March 11, 2014). „Celtics unveil green, sleeved St. Patrick's Day jerseys by Adidas”. Sports Illustrated. Pristupljeno April 30, 2019. 
  207. "NIKE NBA CITY EDITION UNIFORM" (Press release). Nike, Inc. December 27, 2017. Retrieved December 27, 2017.
  208. Boston Celtics [celtics] (November 9, 2018). „Tradition redefined. Say hello to our 2018-19 City Edition.” (tvit). 
  209. NBA.com Staff (November 9, 2018). „City Edition uniforms: Eastern Conference teams in 2018-19”. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno November 10, 2018. »The Celtics kept up with their storied tradition in their City Edition uniforms. The new look features as signature from Red Auerbach stitched into the jersey. The jerseys also feature Nike+ Connect, the traditional "BOSTON" wordmark that debuted on road uniforms in the 1940s and colors of green, white and gold that are part of the franchise's roots.« 
  210. NBA.com Staff (December 12, 2018). „Teams unveil Earned Edition uniforms for 2018-19 season”. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno December 12, 2018. 
  211. NBA.com Staff (November 21, 2019). „Celtics unveil City Edition uniforms”. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno November 21, 2019. 
  212. 212,0 212,1 „2007–08 Downloadable Media Guide” (PDF). nba.com. str. 223. 
  213. Kahn, Joseph P. (May 11, 2003). „Celtics court change with a move to white sneakers”. The Boston Globe. 
  214. „Celtics, 98.5 The Sports Hub Announce Multi-Year Broadcast Partnership « CBS Boston”. Boston.cbslocal.com. September 26, 2013. Pristupljeno October 25, 2013. 
  215. „Brown, Pieri Purchases Celtics Basketball Club”. The Hartford Courant. August 1, 1950. 
  216. „Celtics' owner dispute is more confused than ever”. The Tuscaloosa News. July 22, 1974. Pristupljeno March 14, 2010. 
  217. „New Owner But Red Is Still Boss of Celts”. Lewiston Evening Journal. January 14, 1975. Pristupljeno March 14, 2010. 
  218. Paul Gaston to run Celtics; Cohen out, highbeam.com September 2, 1993. Retrieved February 2, 2003.
  219. Shouler, Ken. „The Consummate Coach”. ESPN.com. Pristupljeno July 10, 2007. 
  220. Rich Gotham, Team President, nba.com. Retrieved November 19, 2010.
  221. Chris Wallace, General Manager, nba.com. Retrieved December 16, 2010.
  222. 222,0 222,1 Danny Ainge, Executive Director of Basketball Operations and General Manager, nba.com. Retrieved December 16, 2010.
  223. 223,00 223,01 223,02 223,03 223,04 223,05 223,06 223,07 223,08 223,09 223,10 223,11 Boston Celtics : Medical Staff, http://www.museumstuff.com. Retrieved November 19, 2010.
  224. "Celtics and trainer Ed Lacerte and conditioning coach Bryan Doo part ways", The Boston Globe, July 15, 2017.
  225. „Boston Celtics: WEEI Celtics Podcast - Danny Leroux on NBA finals + Kevin O’Connor Celtics Draft Preview - 6/1/16 on Apple Podcasts”. Apple Podcasts. 

Vanjske veze

uredi