Bosanska kuća je naziv za osnovnu arhitektonsko-urbanističku cjelinu u gradovima Bosne i Hercegovine u periodu od XVI. do XIX. stoljeća, rađena u stilu osmanske arhitekture.[1] Izvorna osnova u svim kućama osmanskog perioda potječe iz Anadolije[2]

Stambeni kompleks i kultura stanovanjaUredi

Stambeni objekat nije samo kuća, već je to arhitektonski ansambl kojeg čine: kuća, avlija i bašta. Ovaj princip bio je pravilo u stambenoj arhitekturi osmanskog doba. Ovisno o regionu, interpretacija ovog principa mogla je biti različita, ali je ona uvijek prepoznatljiva.[3]

KućaUredi

Stanovanje u bosanskoj kući karakterizira stroga izdvojenost prostorija za domaćinske poslove od prostorija za život. Tokom dana soba je služila kao prostor za objedovanje, druženje i prostor za spavanje.[1] Namještaj i unutrašnja oprema kuće su uslovljeni načinom stanovanja i korištenja prostora. Ugradbeni namještaj, omogućavao je elastičnu upotrebu svih stambenih prostorija i činili su ga:

  • sećija, smještena ispod prozora duž cijelog zida.
  • sofra, koja se unosila, ispod koje se, u vrijeme obroka, na ćilim prostirala velika plata
  • drveni sanduci na koje se stavlja slamnjača, dušek i prekrivač
  • rafe -police,
  • ormari,
  • dušekluk - prostor za posteljinu,
  • banjica
  • glinena peć sa lončićima

Imućniji ljudi imali su i bogatije rješenje kuće, sa dva zasebna dijela[4] Oba dijela imaju i zasebno dvorište i sav potrebni prostor u unutrašnjosti. Jedan dio kuće, pod imenom selamluk, je za muške članove. Drugi dio je samo za ženske članove i djecu, i do tog dijela zabranjen je pristup strancima i daljnim rođacima pa se po tome taj dio naziva haremluk.[1]

 
Kuhinja (mutvak) u kućama iz osmanskog perioda
 
Drvorezbarstvo u kućama iz osmanskog perioda

DvorišteUredi

Dvorište, okućnica ili avlija je dio kompleksa u kojem se obavljaju domaćinski poslovi. U njoj su smješteni: kuhinja, drvarnica, nužnik, staja, ostava-magaza, česma, vratnica (kapija) i cvijetnjak. Ograđena je visokim zidom po kojem se ponekad postavljao paravan od dasaka. Avlije su pokaldrmljene kamenim oblutkom, i zasađene lozom, cvijećem i zelenilom.

BaštaUredi

Bašte – vrtovi su sastavni dio kulture stanovanja. Gdje god je moguće u vrt se uvodila živa voda, bilo da joj se samo prilazi, uvlači u kućni vrt ili čak u objekat. Posebna kapija u bašti vodila je do komšijine kuće.

GrađenjeUredi

Tradicionalna kuća je plod rada narodnog graditelja. Konstrukcija je dosta jednostavna, s obzirom da se prizemlje ponavlja na spratu. Temelji i prizemlje građeni su od kamena, a kao vezivo je korišten krečni malter. Klesani kamen upotrebljavao se za izradu detalja, uglova objekta, okvira prozora, lukova vrata.

Nasuprot kamenu, drvo svugdje zadržava prirodan izgled i strukturu, kao konstruktivni elemenat i kao arhitektonski dekor.

Za ukrućivanje zidova su se koristile drvene gredice – hatule.

Plafoni iznad prizemlja su u pravilu od drvenih gredica, među kojima je često utisnuta konstrukcija «šašavca», koji preuzimaju jedan dio naprezanja greda na pritisak. Pod gornje prostorije je od dasaka koje se postavljaju okomito na grede.

Za pregradne zidove se koristio tanji zid od drvenog skeleta – čatma.

Prozori prizemlja su rjeđi, manjih dimenzija, u kamenom zidu, sa ravnim nadvojem prema vani i rasteretnom nišom prema unutra. Prozori na spratu brojniji, većih dimenzija i često sa lučnim nadvojem, a kao zaštitu od pogleda i sunca, često imaju mušepke (drvene kapke), koji, prema položaju, mogu biti vanjski - dvokrilni i unutrašnji - horizontalno klizni.

Krovna konstrukcija je sastavljena od hatula (vjenčanica), rogova, rožnjača i podrožnjača, direka i kosnika, ako je pokrov prepušten. Kao pokrivač koristila se šindra ili kamena ploča od krečnjaka dužine 30-80 cm, a debljine 2-5 cm.

DekorisanjeUredi

Važna osobina bosanske kuće jeste njeno dekorisanje, u drvetu i kamenu, kao i metalu i tkanini. Javlja se na drvenim arhitektonskim elementima, na stropovima i namještaju. Ponekad je drvorezba bila ukrašena natpisima sa plastično izvedenim slovima. Tekstovi su imali talismanski (apotropejski) karakter, ali često i historijski.

U drvorezbarstvu se upotrebljavaju razne vrste drveta, razni motivi i razne tehnike. Karakterističan orijentalni tretman «bez početka i kraja» prisutan je u i drvorezbarskom dekorativnom tretmanu arhitekture u Bosni i Hercegovini, gdje su elementi obično poredani jedan do drugog.

 
Bosanska kuća Jajce, jedina sa dva sprata, zbog prilagođavanja terenu
 
Muslibegovića kuća
 
Bosanska (Svrzina kuća) u administrativnom centru Sarajevo. U početku su se bosanske kuće gradile udaljene od ulice. Vremenom, uz pomoć doksata, došle su iznad ulice.[5]
 
Bosanska kuća u rudarskom gradu Kreševu

PodvarijanteUredi

S obzirom na dužinu perioda kao i na različite regionalne utjecaje kojima je bila izložena u različitim područjima, tokom vremena je dolazilo do izvjesnih promjena kuće, ali osnovni principi su zadržani i primijenjeni u svakom pojedinom slučaju. Jedan broj kuća proglašen je za nacionalni spomenik BiH. Moguće je izdvojiti nekoliko podtipova.

Bosanska kuća JaceUredi

Nastala je kao posljedica prilagođavanja gradnje na skučenom i kosom terenu. Na tipu bosanske kuće Jajce osobito je izražena horizontalna raščlanjenost na puno, kamenom rađeno prizemlje, za zimske uslove stanovanja, i veoma laganu, jako perforiranu bondručnu konstrukciju sprata, za boravak ljeti. I tip krova – dinarski, u duhu je ambijenta. Njena kompaktna masa je koncipirana tako da može poslužiti i u odbrambene svrhe.

Kuća iz HercegovineUredi

Na području Hercegovine arhitektura je stvarana pod uticajem: mediteranske klime, kamena kao osnovnog građevinskog materijala i srednjovjekovne tradicije. Dalmatinsko-mediteranski utjecaj je vidljiv na mnogim objektima u primjeni romaničko-gotičkih elemenata. Kuće u Hercegovini karakterizira krovni pokrivač od kamenih ploča od krečnjaka dužine 30-80 cm, a debljine 2-5 cm. Polažu se na gusto postavljene letve ili na gusto postavljene rogove. Sastav ploča se zamazuje krečnim malterom. Ploče se postavljaju dijagonalno, zbog lakšeg oticanja vode. Kameni pokrivač je težak i pasivno leži na krovnoj konstrukciji. Nagib krova je blag, tako da se potkrovlje rijetko koristilo.

Stambeni kompleks porodice Velagić je smješten oko 200 m nizvodno od izvora rijeke Bune. Građen je 1776. godine. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 20. do 26. januara 2004. godine, kuća je proglašena za nacionalni spomenik BiH.[6] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. stambeni kompleks Velagićevine, iako sačuvan u svom izvornom obliku, u relativno lošem stanju, koje je proizašlo usljed neodržavanja stambenog kompleksa i nezakonite gradnje novog stambenog objekta i ugostiteljskog objekta sa ribogojilištem u njegovoj neposrednoj blizini.

Kolakovića kuća je smještena uz rijeku Bunu u Blagaju. Izgrađena je 1693. godine. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 6. Do 10. jula 2004. godine, kuća proglašena je za nacionalni spomenik BiH.[7] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. Objekat Kolakovića kuće, iako sačuvan u svom izvornom obliku, je u relativno lošem stanju, koje je proizašlo iz neodržavanja i nebrige.

Stambeni kompleks porodice Biščević - Lakšić je na obali Neretve, a jedan dio kuće je na dva veoma visoka i smjelo postavljena kamena stuba, što ovu kuću čini kao najsmjelije komponovano djelo stambene arhitekture iz osmanskog perioda u Mostaru. Datira s kraja XVIII. i početka XIX. stoljeća. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 20. do 26. januara 2004. godine, kuća je proglašena za nacionalni spomenik BiH.[8]

Stambeni kompleks porodice Muslibegović (Velagićevina) nalazi se u Mostaru. Potiče iz druge polovine 18. vijeka. Pripada objektima sa centralnim holom koji je i najvrednije rješenje dispozicije, jer je hol najmanje izložen spoljnim uticajima. Ovaj tip kuća koristio se još u anatolsko-turskoj arhitekturi u kojoj je bio korišćen za medrese, džamije i velike građevine. Od XVIII vijeka počeo se primjenjivati prvo u kućama vladara, a zatim i među građanstvom. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 20. do 26. januara 2004. godine, kuća je proglašena za nacionalni spomenik BiH.[9] Nakon rekonstrukcije, stambeni kompleks je u dobrom stanju. Fondacija AKTC koristi je za smještaj i kancelarije svojih saradnika.

Kuće u administrativnim centrimaUredi

Svrzina kuća u Sarajevu predstavlja četiri povezane stambene jedinice, dvije avlije sa baštama i dvorišnim zidovim. Građena je oko 1640. godine. [10]

Kuća Alije Đerzeleza u Sarajevu je nastala u XVII vijeku. Podijeljena je na dva međusobno povezana dijala – muški i ženski.[11] Tokom 1998. godine je urađen prvo program konzervacije, rekonstrukcije, restauracije i revitalizacije, nakon čega je u izuzetno dobrom stanju.

Hadžišabanovića kuća u Sarajevu je kompleks u kojem je i muška i ženska avlija, bivša momačka kuća, pomoćni objekat, bašta i avlijski zidovi. Zna se da je postojala 1751. godine. [12]

Porodična kuća Đumišića nalazi se u naselju Pobrđe, u Banjoj Luci. Nastala je u drugoj polovini XIX vijeka. [13] Dok je u ostalim krajevima Bosne položaj kuhinje najčešće u prizemlju objekta, pa „visinom“ prolazi kroz dvije etaže, u Bosanskoj krajini i Banjaluci, prostorija sa ognjištem, „kuća“ ili kuhinja, redovno je na spratnoj etaži , što je slučaj i sa Đumišića kućom. Kuhinja nije imala tavanice, a dim je izlazio na krovište i dalje kroz krovne badže.

Kuća Mulalić nalazi se u Doboju i potiče iz 19. vijeka.[14] Izvedena je kao spratna kuća s prepustom, čiji su i prizemlje i sprat građeni u ćerpiču i drvetu, oslonjenih na kamene podzide, sa četverovodnim krovom. Kuća je veoma dobro očuvan primjer vernakularnog tipa kuće sačuvanih u gradovima.

Kuće za proizvodnju i trgovinuUredi

Kuće za proizvodnju i trgovinu građene su u zanatskim i trgovačkim naseljima (Kreševo, Fojnica, Foča...). Pored stambenog sadržavale su i poslovni prostor, najčešće pravougaone osnove, s tim što je kraća strana bila okrenuta prema ulici, da bi se uz ulicu mogao smjestiti veći broj objekata. [15]

LiteraturaUredi

  • Dušan Grabrijan i Juraj Najdhart - Arhitektura Bosne i Hercegovine i put u savremeno, Ljudska pravica, Ljubljana, 1957.
  • Džemal Čelić - Drvorezba u Bosni i Hercegovini, Most, br. 11, str 115-119, 1976.
  • Amir Pašić - Prilog proučavanju islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava – doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
  • Hivzija Hasandedić - Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.
  • Muhamed Kadić - Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini - doktorska disertacija. Beograd: Arhitektonski fakultet u Beogradu, 1963.
  • Desanka Kovačević Kojić - Gradska naselja srednjevjekovne Bosanske države. Sarajevo: Veselin Masleša, 1978.
  • Branko B. Belić - Stari Doboj, u slici i riječi. Doboj: Prosvjeta, Udruženje distrofičara Doboj, 2003.

ReferenceUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 "Alija Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. https://de.scribd.com/document/346650792/Alija-Bejtic-Spomenici-Osmanlijske-Arhitekture-u-Bosni-i-Hercegovini. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  2. "Nusref Redžić: Islamska umjetnost". Izdavački zavod Jugoslavija – Beograd 1967. https://de.scribd.com/document/245963499/Husref-Redzic-Islamska-umjetnost. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  3. "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. https://de.scribd.com/document/110904578/Kurto-ARHITEKTURA-BIH-Razvoj-Bosanskog-Stila. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  4. "Svrzina kuća | Muzej Sarajeva" (en). http://muzejsarajeva.ba/bs/dani-kantona-dan-noc-muzejadepandansi/svrzina-kuca. pristupljeno 2017-05-24. 
  5. "Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika". 2017-05-24. http://web.archive.org/web/20170524170349/http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2515. pristupljeno 2017-05-24. 
  6. "Kuća Velagećivina". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Mostar_Velagicevina_kompl%20BH.pdf. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  7. "Kolakovića kuća". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=9. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  8. "Kuća Biščević-Lakšić". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=9. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  9. "Kuća Muslibegović". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=9. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  10. "Svrzina kuća". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sarajevo_Svrzina%20kuca%20BH.pdf. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  11. "Kuća Alije Đerzeleza". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=11. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  12. "Hadžišabanovića kuća". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Hadzisabanovica%20kuca%20kompl%20BOS.pdf. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  13. "Đumišića kuća". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=1. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  14. "Historijska građevina – kuća Mulalić u ulici kralja Aleksandra broj 5". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Doboj_Mulalica%20kuca%20kompl%20BOS.pdf. pristupljeno 13. 7. 2018. 
  15. "Kreševo, istorijsko gradsko jezgro". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=7. pristupljeno 13. 9. 2018.