Kostajnica (Republika Srpska)
- Vidi takođe: Kostajnica
Kostajnica (do 1992. i 2004–08. Bosanska Kostajnica, 1992–2004. Srpska Kostajnica), naselje u Bosni i Hercegovini u opštini Novi Grad koja pripada entitetu Republika Srpska. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 3.768 stanovnika.[1] Nalazi se na rijeci Uni, na granici sa Hrvatskom kojoj pripada grad Hrvatska Kostajnica.
| Kostajnica | |
|---|---|
|
| |
 Grb | |
| Osnovni podaci | |
| Država |  Bosna i Hercegovina
|
| Entitet | Republika Srpska |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo ((1991)) | 3.768 |
| Geografija | |
| Koordinate | 45°13′00″N 16°32′00″E / 45.216667°N 16.533333°E |
  Kostajnica Kostajnica (Bosne i Hercegovine) | |
Koordinate: 45° 13′ 00" SGŠ, 16° 31′ 60" IGD
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, srpske vlasti u Bosanskoj Kostajnici izbacile su pridjev "bosanski" iz naziva, kao što je učinjeno i u slučaju ostalih općina koje su sadržavale pridjev "bosanski". Međutim, u skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH od 22. septembra 2004. godine, do daljnjeg je vraćeno ranije ime, Bosanska Kostajnica. Godine 2009. su vlasti Republike Srpske ponovno izmijenile naziv grada, ovaj but izbacivši "Bosanska" iz naziva, te se otada naziva samo "Kostajnica".
Geografija uredi
Općina Bosanska Kostajnica smještena je na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, na desnoj obali rijeke Une, na oko 40 kilometara od njenog ušća u rijeku Savu.
Sjevernu i sjeverozapadnu granicu čini rijeka Una, koja je ujedno državna granica prema Republici Hrvatskoj, južnu granicu čini općina Bosanski Novi, a istočnu granicu čini općina Bosanska Dubica. Obzirom na veličinu, općina je malog prostranstva (132 km ²) i jedna je od najmlađih u Bosni i Hercegovini.
Sa svojih jedanaest seoskih naselja i gradom, općina Bosanska Kostajnica po funkcionalnoj regionalizaciji pripada prijedorskoj regiji. Međutim kao korespodentno naselje i uticaj Kostajnice u Hrvatskoj, Bosanska Kostajnica je prije rata u jačoj mjeri gravitirala sisačkoj regiji. Ta gravitacija se ogledala preko privredne aktivnosti, obrazovanja, kulture, zdravstva itd. Ovakav regionalni položaj prvenstveno je zbog kvalitete usluga, orijentacije saobraćajnica i bliže veze sa zapadnom Evropom. Danas je značajnije izražen uticaj Prijedora kao regionalnog središta na prostoru općine Bosanska Kostajnica.
Grad Bosanska Kostajnica leži najvećim dijelom na aluvijalnoj ravni rijeke Une (do 110 metara nadmorske visine) i na nižim unskim riječnim terasama (110-120 m.n.v.). Seoska naselja općine su južnije od grada i na nešto većim nadmorskim visinama do 400 m.
Područje općine je brdsko-brežuljkasto, sa najvišim brdima: Pastirevo, Balj i Um. Južno od rijeke Une brdovito područje prelazi u brežuljkasto, sa mjestimičnim dolinama i usjecima uz rječice i veće potoke. Uz dolinu rijeke Une i Strigove prostiru se ravnice na koje otpada četvrtina ukupne površine općine, dok su tri četvrtine brdovito-brežuljkastog zemljišta.
Sa bližom i daljom okolinom, Kostajnica leži na nadmorskoj visini od 110-407 metara. Sa stanovišta geografskog položaja i nadmorske visine područje općine ima klimu umjereno-kontinentalnog tipa. Grad Bosanska Kostajnica ima nešto blažu klimu s obzirom da je sa sjevera zaštićeno brdom Djed. Atmosferski talozi su ravnomjerno raspoređeni u toku godine po cijelom području. Mjeseci oktobar i novembar posebno su bogati padavima, te april i maj u proljetnom periodu. U proljetnim i jesenjim danima česta je pojava guste magle dolinom Une, nizvodno i uzvodno od Kostajnice, te dolinom rijeke Strigove i potoka Tavije. Sam grad je rijetko u toku godine obavijen maglom.
Rijeke, rječice i potoci ovog područja pripadaju unskom riječnom slivu. Una je u ovome području sve plića uslijed taloženja krečnjaka koji stvara sedru. To se naročito vidi kod same Bosanske Kostajnice. Ovim dijelom Une do Dobrljina nekad su saobraćale depeglije, dok danas na nekim dijelovima ove rijeke teško prolaze i manji čamci. Osim Une najpoznatija je rijeka Strigova koja nastaje u selu Strigovi od rječice Kriva Rijeka. To je brdska rječica koja u gornjem i srednjem toku ima mjestimične kaskade. U donjem toku ima virove duboke i po nekoliko metara. Ulijeva se u rijeku Unu kod Briševaca.
Naseljena mjesta uredi
Bosanska Kostajnica, Gornja Slabinja, Grdanovac, Gumnjani, Kalenderi, Mrakodol, Mraovo Polje, Petrinja, Pobrđani, Podoška, Tavija i Zovik.
Istorija uredi
Na osnovu dokumenata i ostataka sačuvanih u arheološkim muzejima i bivšem kostajničkom samostanu, utvrđeno je da se na kostajničkim predjelima odvijao živ trgovački saobraćaj još iz doba Rimljana. Imena naselja iz toga doba zvanično nisu poznata, ali je sigurno da je bilo mnogo naselja duž puteva.
U Bosanskoj Kostajnici su pronađeni tragovi rimskog vodovoda i nekih stambenih i drugih objekata. Na području grada i danas se nailazi na tragove troske i ugljena, što nesumnjivo dokazuje da su se u tim vremenima tu nalazili rudnici i topionica željeza. U potoku koji teče sa Balja nađeni su ostaci suđa i predmeta iz rimskog doba što je neoboriv dokaz o postojanju naselja na ovom području koje datira još iz rimskog doba.
Ime Kostajnica se pominje prvi put 1258. godine, a nastalo je od riječi "kesten", jer je predio s obje strane rijeke Une bogat kestenom. Od tog vremena Bosanska Kostajnica mijenja mnoge gospodare. Grof Aplandi je prvi posjednik Kostajnice, a zatim grof Celjski. Poslje smrti Martina Frankopana, Bosanska Kostajnica je ustupljena krupskom vojvodi Ivanu Revenjudu. Osujećenim zavjerama ugarskih velikaša i biskupa, koji su htjeli da na ugarski prijesto dovedu poljskog princa Kazimira, kralj Matija je posebnom darovnicom darovao mnogo sela i gradove srpskom despotu Vuku, a među njima se spominje i Kostajnica. Poslije Vukove smrti Kostajnica je došla u posjed despota Đurđa Brankovića. Tako je Kostajnica za kratko vrijeme promjenila mnogo gospodara.
Pobjedom Osmanlija kod Dubice 1513. godine, Kostajnica pada u posjed bana Petra Berislavića. Već u prvoj polovici 16. vijeka grad i utvrda su vlasništvo Zrinjskih darovnicom kralja Ferdinada. Za vrijeme Zrinjskih, tvrđava je bila posebno utvrđena i nadgrađena. Po tim gospodarima stara kostajnička tvrđava, koja je na desnoj obali Une, zove se Zrinjski grad.
Bosanski beg Malkoč je 1556. godine opsjedao Kostajnicu, koju je osvojio zahvaljujući izdaji kapetana Lusthalera, pa je od tog vremena Kostajnica ostala pod upravom Bosanskog pašaluka. Čuveni turski putopisac Evlija Čelebija je 1660. došao u Kostajnicu i između ostalog zapisao "Ovaj grad je podigao Zrinjski uz pomoć ugarskog kralja Ferdinanda. Njegova nahija ima 40 sela...Gradsko stanovništvo čine borci koji dan i noć vode borbe sa Hrvatima gubeći uzajamno glave...Kostajnica je veliki grad, sagrađen od tvrdog materijala. Oblik mu je petougaoani, a leži na obali rijeke Une, na teritoriji Banje Luke."
Požarevačkim mirom 1718. godine Austrija, kao mletačka saveznica u ratu sa Osmanlijama, dobija Baniju i područja na desnoj obali Une, po dubini do planine Kozare. Godine 1739. mirom u Beogradu, vraćeni su svi krajevi Osmanlijskom carstvu, a rijeka Una je granica između Austrije i Osmanlijskog carstva. Kao sastavni dio kraljevine Ilirije, 1809. ovo područje dolazi pod vlast Napoleona i ostaje do 1814. godine. Za vrijeme francuske vladavine sagrađen je drveni most između dviju Kostajnica. Ovaj most, na kojem je i danas sačuvan obelisk sa Napoleonovim inicijalima – NI, bio je i ostao od velike važnosti za obje Kostajnice, jer je olakšan protok roba i ljudi između ova dva područja. Jedini tada most na Uni služi za prijevoz robe koja ide sa Srednjeg istoka za Evropu i obratno. U Kostajnici se otvara carina za ove robe. Međutim poslije kratkotrajne francuske uprave Kostajnica ponovo pada pod vlast Bosanskog pašaluka 1814. godine.
U Pastirevu je hajdukovao Petar Petrović Pecija i hajdučki harambaša Petar Garača iz Strigove koji su 1858. godine podigli bunu protiv Osmanlija poznatu pod imenom Pecijina buna.
Godine 1862.u Bosansku Kostajnicu migriraju muslimani iz okoline Valjeva i Šabca, a posebno ih je mnogo došlo iz Užica. Tu formiraju naselje koje i danas nosi ime Užica po njihovom starom zavičaju. Za vrijeme velikog bosanskohercegovačkog ustanka od 1874. do 1875, ovaj kraj je pružao snažan otpor osmanlijskoj vlasti.
U periodu vođenja ustanka Vaso Pelagić je 40 dana bio predsjednik općine Bosanska Kostajnica. 1878. godine Kostajnica ponovo potpada pod austrijsku vlast i ostaje sve do završetka Prvog svjetskog rata. U početku Austrija uvodi vojni režim, a kasnije ga zamjenjuje civilnom vlašću. Za vrijeme Austrije Kostajnica je prvo bila kotar, a kasnije kotarska ispostava, bosanskonovskog kotara, a za vrijeme Kraljevine Jugoslavije sreska ispostava bosanskonovskog sreza.
U Kraljevini Jugoslaviji Kostajnica je razvijen trgovačko-zanatski centar. U Drugom svjetskom ratu stanovništvo ovog kraja masovno je učestvovalo u borbi protiv fašizma. Legendarna Baljska četa je bila sastavljena od boraca, uglavnom regrutovanih s područja Bosanske Kostajnice. U borbi protiv fašizma ovo područje je dalo preko 1000 boraca od čega je 460 poginulo, ne dočekavši kraj rata. Pored palih boraca, kao žrtve fašističkog terora život je izgubilo 1848 žitelja općine. Jasenovac, Zemun, Bajića jame i Zečevo brdo su njihova stratišta. Pored ljudskih žrtava, područje općine je pretrpjelo ogromna materijalna razanja, a 108 domaćinstava je potpuno uništeno. Poslije rata su podignuta dva partizanska groblja u Kostajnici i Petrinji. Uređene su dvije spomen kosturnice na Zečevu brdu gdje su ustaške snage pobile preko 2.600 nedužnih civila, uglavnom žena i djece srpske nacionalnosti sa ovog i drugih područja. Ovo područje je dalo legendarne partizanske borce, komandire i komandante, od kojih su proglašeni narodnim herojima: Petar Borojević, Lazo Steković, Petar Mećava, Branko Tubić. Poslije Drugog svjetskog rata Bosanska Kostajnica egzistira kao općina u sastavu bosanskonovskog sreza, a kasnije prijedorskog srez.
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovine, srpske vlasti u Bosanskoj Kostajnici sprovode etničko čišćenje nesrpskog stanovništva. Ruše se vjerski objekti nesrba, a općina Bosanska Kostajnca mijenja ime u Kostajnica, po uzoru na druge općine pod srpskom kontrolom koje su sadržale u svome nazivu pridjev "bosanski".
U skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH, U 44/01 od 22. septembra 2004. godine, dok se ne otklone utvrđene nesaglasnosti, a u skladu sa odlukom Ustavnog suda broj U 44/01 od 27. februara 2004. godine, naziv Kostajnica je proglašen neustavnim i privremeno se vraća stari naziv Bosanska Kostajnica.
Stanovništvo uredi
| Nacionalnost | 1991. |
| Srbi | 1.715 |
| Muslimani | 1.659 |
| Hrvati | 126 |
| Jugosloveni | 182 |
| ostali | 86 |
| Ukupno | 3.768 |
Privreda uredi
Fabrika "Famok" uredi
Fabrika "Famok" (TPS) ima dugu tradiciju u obradi metala. Osnovana je 1908. godine kao privatna kovačko-bravarska radionica za održavanje i proizvodnju ručnog poljoprivrednog alata, te metalne galanterije. Brzo prerasta u preduzeće za proizvodnju zaprežnih poljoprivrednih sprava: plugova, drljača, sijača i kopača. Posebno valja istaći plug obrtač koji je na međunarodnom sajmu u Solunu 1931. godine dobio zlatnu medalju "Gran-Prix".
U periodu 1945.-1962. radi pod imenom "Tvornica poljoprivrednih sprava" kada okosnicu proizvodnje čine poljoprivredne sprave čija godišnja proizvodnja dostiže 15.000 komada.
U periodu 1956.-1957. značajno se investira u proširenje proizvodnih kapaciteta i nove savremene opreme koja omogućava osvajanje novih programa, posebno mlinskih mašina i kooperativnih poslova.
U periodu 1963.-1992. godine radi pod imenom "Tvornica poljoprivrednih strojeva" kada okosnicu proizvodnje čini poljoprivredna mehanizacija: mlinske mašine, traktorska priključna oruđa i oprema za šumarstvo. Od 1. januara 1973. godine fabrika posluje u poslovnom sistemu RMK-a što omogućava investiranje u proširenje proizvodnih kapaciteta, te instaliranje nove savremene opreme čime su na viši nivo podignute proizvodne i tehnološke mogućnosti fabrike. Od 1989. radi se na rekonstrukciji proizvodnog programa.
Od 1. januara 1993. godine fabrika posluje pod imenom "Famok" d.d. fabrika metalne opreme, kada okosnicu proizvodnje čini oprema za grijanje i poljoprivredni ručni alat, te trgovina na veliko i malo. "Famok" sada zapošljava oko 180 radnika, a zauzima površinu od 32.500 m². "Famok" raspolaže odgovarajućom univerzalnom opremom i stručnom radnom snagom za proizvodnju i promet sljedećih proizvoda:
- oprema za grijanje: toplovodni kotlovi snage 24-750 kW na čvrsto, tečno i plinovito gorivo za zagrijevanje porodičnih kuća, škola, hotela, privrednih objekata i sl.
- poljoprivredni ručni alat: sjekire, budaci, krampovi, motike, lopate, grablje
- priključna oruđa: plugovi, drljače, sjetvospremači, rotositnilice, sadilice krompira, sadilice rasada, međuredni kultivatori, poljoprivredni utovarači itd.
- mlinske mašine: mlinovi čeličari sa priključcima i mlin na kamen "Oskar"
- oprema za šumarstvo: oprema za rasadnike, mehanička i pneumatska vitla, odrivne daske i prednji utovarivači,
- hobi program: strug za obradu drveta, univerzalna blanjalica sa priključcima
Prometna djelatnost: trgovina na veliko i malo mješovitom robom široke potrošnje, metalni i elektro- reprodukcioni materijal, reprodukcioni materijal za poljoprivredu, građevinski materijal, poljoprivredna mehanizacija, rezervni dijelovi, prevoz robe u drumskom saobraćaju i spoljnotrgovinski poslovi izvoza i uvoza.
Kultura uredi
Sport uredi
ovo treba isključiti
Poznate ličnosti uredi
Reference uredi
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine.
