Boris Dežulović
Boris Dežulović (Split, 20. studenoga 1964.), hrvatski novinar i pisac. Novinarsku karijeru počeo u splitskoj Omladinskoj iskri, a nastavio je kao reporter Nedjeljne i Slobodne Dalmacije. Jedan je od suosnivača Feral Tribunea a od 2000. stalni je kolumnist Globusa. Komentator je Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacija te sarajevskog Oslobođenja i ljubljanskog Dnevnika.
| Boris Dežulović | |
|---|---|
.jpg) Dežulović u sredini | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 20. 11. 1964. Split, SR Hrvatska, SFRJ |
| Nacionalnost | hrvatska |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | romanopisac i novinar |
| Opus | |
| 2003– | |
Nakon raspada Jugoslavije, u razdoblju novonastalog pluralizma, Dežulović, zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem, piše satiričke kolumne, u kojima su prevladavajuće teme Domovinski rat i tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Iz tog razdoblja se pamti serijal njegovih ratnih reportaža objavljenih u Slobodnoj poput one iz okupiranog Vukovara 1991., zatim “Smrt u Čelebiću” i niz tekstova iz opkoljenog Sarajeva.
Dežulović je i pisac. Zajedno s Predragom Lucićem priredio je “Greatest shits: antologiju suvremene hrvatske gluposti”. Godine 2003. objavio je "Christkind", znanstvenofantastični roman o putovanju kroz vrijeme i etičkim dilemama vezanim za mogućnost ubojstva Adolfa Hitlera kao bebe. Godine 2005. objavio je "Jebo sad hiljadu dinara", satirični roman o Ratu u Bosni i Hercegovini, kao i knjigu poezije "Pjesme iz Lore". Iako su njegov zaštitni znak satirični komentari o anomalijama društva u kojem živimo, Dežulović relativno često piše i o drugim temama, posebice sportskim. Od tih tekstova među najzapaženijima su bili trilogija o Zinedineu Zidaneu ili ideološkim promjenama Hajdukovih navijača i Hajduka kao kluba. Dio tih tekstova sabran je u zbirci “Diego Armando i sedam patuljaka”.
Godine 2004. proglašen je novinarom godine u izboru HND-a. A godine 2014. dobio je "Europsku novinsku nagradu" u kategoriji najboljeg komentara, i to za “Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini”, koju je napisao u povodu godišnjice pada Vukovara, a objavio ju je Globus.[1]
Izvori uredi
- ↑ Adriana Piteša, HRVATSKI DOBITNIK 'EUROPSKOG PULITZERA' ‘Raduje me da sam nagradu dobio s onima koji su nam otkrili Snowdena’ Arhivirano 2014-03-21 na Wayback Machine-u, Jutarnji list 19.3.2014.
- ↑ "Beograd je rasadnik hrvatskih domoljuba", booksa.hr
