Bonifacije I. je bio papa od 28. prosinca 418. do 4. rujna 422.. Nakon smrti prethodnog pape Zosima su se pojavila dva kandidata za novog papu - prezbiter Bonifacije i arhiđakon Eulalije. Obojica su proglašena za papu od strane svojih pristaša. Plašeći se nasilja, intervenirala je carica Gala Placidija i nagovorila zapadnorimskog cara Honorija da obojicu ukloni iz grada. Eulalije je, međutim, prekršio zabranu dolaska u Rim, što je Honorije shvatio kao povod da Bonifacija prizna za papu. Bonifacije, koji je u vrijeme izbora bio star i bolestan čovjek, imao je pontifikat obilježen borbom sa pelagijancima, a u čemu je imao podršku svog bliskog prijatelja Augustina. Uspio je nagovoriti istočnog cara Teodozija II da Ilirik preda pod crkvenu nadležnost Rima. Nakon smrti 422. je proglašen svecem.

Bonifacije I

Papinstvo počelo {{{stolovanje_od}}}
Prethodnik Zosim
(417.— 418.)
Nasljednik Celestin I.
(422. - 432.)
Rođen ???
Umro 4. rujna 422.
Ostali pape imena Bonifacije