Bombaški napad u beogradskom bioskopu 20. oktobar

Bombaški napad u bioskopu "20. oktobar" se odigrao u Beogradu 13. jula 1968. godine, kada je u bioskopu "20. oktobar", u 21:05 prilikom prikazivanja filma Rififi u Panami, eksplodirala postavljena tempirana bomba. Tom prilikom je poginuo radnik Savo Čučurević, a preko 88 ljudi je ranjeno, pri čemu je jedna od žrtava, studentica Magdalena Novaković, ostala bez obe noge. Bombu je postavio Miljenko Hrkač, mladi tesar hrvatske nacionalnosti rodom iz Mokrog kraj Lištice (današnji Široki Brijeg), a pri njenom sklapanju mu je pomogao poznanik Ante Penavić; obojica su bili članovi militantne emigrantske organizacije Hrvatsko revolucionarno bratstvo te su bombu postavili kao deo kampanje sa ciljem rušenja tadašnje Jugoslavije i stvaranja nezavisne hrvatske države. Posle kraćeg boravka u Austriji su se u vratili u Beograd i postavili još jednu tempiranu bombu u garderobi beogradske želežničke stanice koja je eksplodirala 25. septembra pri čemu je ranjeno 14 ljudi. Hrkač je uhapšen u oktobru 1969. godine te je izveden na sud gde mu je izrečena smrtna kazna; suđenje se ponovilo još dva puta zbog žalbi i sva tri puta je potvrđena. Izvršena je kada je 10. januara 1978. Hrkač streljan, postavši poslednja ličnost u Jugoslaviji smaknuta iz "političkih" razloga.

Bombaški napad u bioskopu 20. oktobar
LokacijaBeograd
Datum13. jul 1968
21:05
Metacivili
Vrsta napadabombaški napad
Oružjetempirana bomba
Mrtvih1
Ranjenih88
PočiniteljiMiljenko Hrkač (neposredni)
Ante Penavić (pomagač)
Hrvatsko revolucionarno bratstvo
Motivnastojanje da se svrgne uništi SFRJ i obnovi Hrvatska kao nezavisna država

Napad na bioskop "20. oktobar" je, ne računajući atentat na turskog ambsadora Galipa Balkara petnaest godina kasnije, predstavljao najspektakularniji teroristički akt u istoriji SFRJ. Kao takav je postao predmet brojnih spekulacija - od onih da je Hrkač bio nevin, do onih prema kojima su ga jugoslovenske bezbedonosne službe iskoristile kao povod za kampanju fizičkih likvidacija pripadnika "ustaške emigracije" . Takođe je postao predmetom niza referenca u popularnoj kulturi - 1970. je crnogorski režiser Krsto Škanata prvo od tri suđenja prikazao u celovečernjem dokumentarnom filmu Teroristi; godine 1981. je u jugoslovensko-francuskom filmu Sezona mira u Parizu glavni lik traumatizovani svedok napada, a godine 2013. se u srpsko-slovensko-hrvatskom filmu Falsifikator sam napad predstavlja kao važan deo zapleta.

Spoljašnje veze uredi