Bogomoljački pokret

Bogomoljački pokret (zvanično Narodna hrišćanska zajednica) je bilo udruženje vernika Srpske pravoslavne crkve koje je delovalo od 1920. do Drugog svetskog rata. Formalno je osnovano 1920,[1] u nastojanju da zaustavi opadanje interesovanja za veru, širenje Adventističke crkve i uspon komunizma.[2] Svoje korene je imalo u neformalnim bogomoljačkim grupama koje su nastale u Vojvodini sredinom 19. veka, a potom se 1870-ih proširile po jugoistoku Srbije, kao i među srpskim vojnicima u Prvom svetskom ratu.[3]

Za bogomoljački pokret je bio zadužen episkop Nikolaj Velimirović. Nikada u SPC nije postojala puna saglasnost ni sa Nikolajevim naporima da stvori poznati bogomoljački pokret kojem se dobar deo u SPC protivio.[4]

Pokret je bio naročito aktivan 1920-ih godina. Bogomoljački pokret se u svojim publikacijama žustro protivio "jeresi adventizma" i pozivao na zabranu Adventističke crkve, jer ona negativno utiče na "verska i nacionalna osećanja Srba". U delatnosti adventista prepoznavala se zavera: o njoj se pisalo kao o "plodu jevrejomasonstva u hrišćanstvu".[5]

Velimirovićev bogomoljački pokret je u svojim publikacijama objavljivao antisemitske tekstove, uključujući delove Protokola sionskih mudraca.[2] Episkop Velimirović se 1930-ih godina sve više približio antisemitizmu[6][7], nacionalizmu[8] i izrazitom anti-komunizmu.[9] Velimirović je propagirao odbacivanje "svih stranih običaja i površnih zapadnih tradicija", uključujući demokratiju, jednakost, individualizam, religioznu toleranciju i druge vrednosti humanizma i prosvećenosti.[7]

Kasnije je bogomoljački pokret bio »baza« iz koje su se regrutovale pristalice Zbora Dimitrija Ljotića čiji je ideolog Velimirović bio.[4]

Izvori uredi

Vanjske veze uredi