Bočati ili slanasti izvori predstavljaju poseban tip kraških izvora, zbog čega se o njima govori odvojeno od izvora u tzv. normalnim terenima. Zajednička odlika svih kraških izvora je njihova velika izdašnost, izrazito kolebanje izdašnosti, kao i velika tvrdoća vode. Nalaze se duž morskih obala i predstavljaju izvore iz kojih izbija bočata voda. Obično su udaljeni od mora do nekoliko desetina metara (npr. Velja Rijeka u Prčnju u Crnoj Gori izbija na 50 m udaljenosti od mora), a preliv im je viši od njegovog nivoa, najčešće 30–70 cm.

Šematski profil slanastog vrela: mešanje slane sa slatkom vodom je ispod morskog nivoa

Način nastanka uredi

Postoje dva shvatanja na koji način morska voda, pomešana sa slatkom izbija iz vrela čiji je preliv viši od nivoa mora i za vreme najvišeg stanja plime. Po prvom shvatanju do mešanja slatke i slane vode dolazi u sifonu - laktasto povijenom kanalu i to ispod nivoa mora. Dok je srednji salinitet morske vode u moru npr. 37 ‰, iz slanastog vrela izbija voda sa salinitetom od 7 .

Po drugom shvatanju, koje je i eksperimentalno provereno do mešanja slatke i morske vode dolazi iznad morskih nivoa, što je Vibel (Wiebel) eksperimentalno dokazao. Za ovakvo mešanje slatke i slane vode potrebno je samo da se kanal kojim protiče slatka voda, pod velikim pritiskom, naglo sužava na mestu gde se pojavljuje pukotina kroz koju može da dopre morska voda. Onda na tom mestu dolazi do pojave usisavanja: ističući iz suženja velikom brzinom, slatka voda isisava vazduh iz pukotine i stvara vakuum, pa se slana voda izdiže iznad morskog nivoa i pomešana sa slatkom izbija na bočatom vrelom.[1]

Povezano uredi

Reference uredi

  1. Dukić D. i Gavrilović LJ. (2006): Hidrologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd