Blaž Jurjev Trogiranin
Blaž Jurjev Trogiranin (* Trogir?, oko 1412 - † Zadar, oko 1448) je kasnogotički slikar, prve polovice 15. stoljeća iz Dalmacije, u talijanskoj povijesti umjetnosti je znan kao Biagio di Giorgio da Traù.
| Blaž Jurjev Trogiranin Biagio di Giorgio da Traù | |
|---|---|
| Gotika | |
 Gospa od Kaštela, na njoj se potpisao Blasius de Iadra | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | oko 1412, Trogir ? |
| Smrt | oko 1448 Zadar |
| Opus | |
| Polje | slikarstvo |
| Praksa | Dalmacija, Trogir |
| Znamenita djela | |
| Influencija | |
O njegovu životu bilo je vrlo malo podataka, tako da je do prve polovice 20. stoljeća on bio mitska ličnost, a njegovi radovi pripisivani su raznim drugim slikarima.
Biografija uredi
On je bio putujući slikar, koji je radio za potrebe ondašnjih crkava, crkvenih bratovšina, po čitavoj Dalmaciji; od Trogira, Šibenika, Hvara, Korčule, Stona i Dubrovnika. Radio je i po Italiji (Venecija), no najviše je njegovih djela pronađeno u Trogiru, zato i nosi epitet Trogiranin.
Ni dan danas nije posve jasno gdje je rođen, po nekima je iz Like (Lapac) no većina misli da je rođen u Trogiru ili bližoj okolici.
Kao slikar zanimljiv je i stoga, jer je kasno otkriven. O njemu je bilo nekih arhivskih podataka, ali njegov opus bio je nepoznat. Zatim su neki povjesničari umjetnosti (prvenstveno Kruno Prijatelj ) uočili srodnosti među nekim njegovim djelima razbacanima po cijeloj Dalmaciji i grupirali ih u cjelinu, te je nakraju Kruno Prijatelj na osnovu stilske analize to pripisao istom majstoru. Kasnije je ta njegova teza potvrđena, - otkrićem potpisa Magister Blasius pictor sa stražnje strane oltarnog poliptiha iz crkve na Čiovu (za vrijeme restauracije 1950-ih), tako je Blaž Jurjev i njegov opus počeo izlaziti na svijetlo dana iz mraka srednjeg vijeka.
Kao Magister Blasius pictor prvi put se spominje u jednom dokumentu iz Splita 1412., tako da znamo da je kao majstor jedne radionice radio na ukrašavanju stropa splitske katedrale.[1] Nakon toga pronađen je dokument u Trogiru, iz kojeg je vidljivo da je 1419. trogirska komuna od njega naručila oslikavanje ugarske zastave. Nakon toga Blaž odlazi u Veneciju. Po povratku 1420. odlazi u Dubrovnik, gdje dobija posao komunalnog slikara i protomajstora slikarske radionice. Nakon šest dubrovačkih godina, vraća se u Trogir. U Martikuli trogirske Bratovštine Sv. Duha navodi se da je postao član bratovštine 1429., i da je 1436. izabran za župana. Pronađeni su dokumenti iz kojih je vidljivo da je u Trogiru 1434. od njega naručen poznati poliptih za oltar Sv. Jerolima za crkvu Sv. Ivana Krstitelja. Pronađen je i ugovor od 15. septembra 1437. između Bratovštine Sv. Marije (Male braće na Čiovu) i Magister Blasiusa o izradi oltarne slike (unam anconam seu palam ad altare maius dicte ecclesia) za izradu poliptiha za crkvu Sv. Jakova na Čiovu. 1436. Iz nekih notarskih zapisa izašlo je na svijetlo dana da je Blaž Jurjev bio prilično bogat, posjedovao je dvije kuće u Trogiru i dosta zemlje. Pronađena je i njegova oporuka koju je 1448., sastavio u Zadru, iz nje je vidljivo da je svoju kuću sa zemljištem blizu Sv. Petra u Trogiru, ostavio Bratovštini Sv. Duha, novac je ostavio za gradsku ubožnicu, hodočasnike i izgradnju gradskih bedema[1].
Njegovo slikarstvo pripada kasnogotičkom internacionalnom evropskom stilu, pod snažnim venecijanskim uplivom. Njegova raspela i poliptisi su melodioznih linija, voluminozni i otmjeni, puni idealiziranih i dekorativnih oblika. Neki u njegovu opusu vide snažan upliv Jacobella del Fiore dok drugi tvrde da je na njega presudniji uticaj imao Gentile da Fabriano.
Značajnija djela uredi
- Raspelo iz crkve svetog Ivana, Trogir (danas u katedrali sv. Lovre Trogir), naslikano oko 1440 godine
- Slika Bogorodice sa svecima, (15. st.) Benediktinski samostan sv. Nikole, Trogir
- Poliptih iz dominikanskog samostana, Trogir
- Gospa u ružičnjaku (oko 1433. godine)
- Gospa od Kaštela, za crkvu Gospu od Zdravlja, Zadar
- Poliptih Gospa sa svecima iz Korčule (oko 1434. godine)
- Naslovnica Matrikule bratovštine sv. Duha, Pinakoteka zbirke sakralnih umjetnina katedrale sv. Lovre, Trogir[1]
Literatura uredi
- Kruno Prijatelj: Slikar Blaž Jurjev, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb,1965.
- Kruno Prijatelj: Umjetnički profil slikara Blaža Jurjeva, Katalog izložbe Blaž Jurjev Trogiranin, Split-Zagreb 1986. -1987.
- Irena Benyovsky Latin, Uloga bratovštine Sv. Duha u Trogiru u srednjem i ranom novom vijeku, Povijesni prilozi 32, Zagreb 2007.
- Francesco Semi: Biagio di Giorgio da Traù, in Francesco Semi-Vanni Tacconi (cur.), Istria e Dalmazia, Uomini e Tempi. Dalmazia, Del Bianco, Udine 1992.
