Bitka kod Varne

Bitka kod Varne koja se odigrala 10. novembra 1444. na poljima ispred Varnea bila je velika osmanska pobjeda nad snagama kršćanske kolalicije predvođene ugarskom vojskom.[1]

Bitka kod Varne
Segment Varninskog križarskog rata
"The death of king Wladyslaw II at Varna".jpg
Pogibija Vladislava II (slika Stanislawa Chlebowskog)
Datum 10. novembar 1444.
Lokacija Polje ispred Varne
Ishod Osmanska pobjeda
Teritorijalne
promjene
Bugarska
Sukobljene strane
Poljsko-litavska unija
Ugarsko-Hrvatska kraljevina
Kraljevina Češka
Kneževina Vlaška
Kraljevina Bosna
Bugarski ustanici
Papinska Država
Teutonski viteški red
Osmansko Carstvo
Komandanti i vođe
Vladislav I Jagelović
Janoš Hunjadi
Mircea II
Fružin
Giuliano Cesarini
Murat II
Snage
oko 37,000-60,000 vojnika oko 16,000-20,000 vojnika

Tok bitkeUredi

Tom bitkom je okončan pokušaj evropskih sila da spase Konstantinopolis (današnji Istanbul) da ga Osmanlije ne zauzmu. Ta pobjeda omogućila je Osmanskom Carstvu da učvrsti i proširi svoju kontrolu nad Balkanom. Bitka koja je trebala postati kršćanska odmazda na osmansku agresiju završila je katastrofom, i otvorila put Osmanlijama prema Konstantinopolisu.[1]

 
Karta rasporeda snaga

Murat II nastavio je osmansku ekspanziju na evropske zemlje, koja je prekinuta na određeno vrijeme nakon katastrofalnog poraza Bitci kod Ankare 1402. U strahu da će Osmanlije nastaviti napredovati dalje prema Centralnoj i Zapadnoj Evropi, papa Eugen IV. pozvao je na Križarski rat. Janoš Hunjadi, koji je bio jedan od komandanata poljsko ugarskog kralja Vladislava I, uspio je na samom početku kršćanske ofenzive nanjeti Osmanlijama nekoliko poraza, prije nego što je dogovoreno primirje.[1]

Kršćanski komandanti razradili su vrlo detaljno plan vojne kampanje 1444., i prekršili primirje, koje su kršćani ionako smatrali neobavezujućim, jer je dogovoreno sa nevjernicima. Mletačka i papinska flota trebale su organizirati pomorsku blokadu i tako onemogućiti Osmanlijama dovlačenje pojačanja iz Anadolije. To bi omogućilo kršćanskoj vojsci da uništi osmanske snage u Evropi.[1]

Kako se planirana pomorska blokada nije realizirala, kad je križarska vojska stigla do Varne, suočila se s brojčano daleko nadmoćnijom osmanskom vojskom.[1] Isprva se činilo da je se tok bitke dobro odvija za Križare, jer je Hunjadi formirao i držao snažnu obrambenu liniju. Kralj Vladislav ponesen scenama kako Hunjadijeva konjica uspješno kosi valove osmanskih napada, naumio je da iznenada napadne osmanski centar i zarobi Murata II, i nije poslušao opreznog Hunjadija da se okani od toga. Sa glavninom svojih snaga krenuo je u napad, gdje su ga dočekali daleko brojniji sultanovi Janjičari, koji ne samo da su odbili napad već su i ubili Vladislava.[1]

Preostali Križari na kraju su se povukli nakon što su pretrpjeli ogromne gubitke.[1]

PosljediceUredi

Nakon te bitke Kraljevina Poljska ostala je bez kralja tri godine. Osmanlije kojima se više nitko nije suprostavljao, proširile su svoju vlast i nad malobrojnim križarskim saveznicima koji su preostali po grčkim enklavama po Peloponezu.[1] Kako im više ništa nije prijetilo sa Zapada Osmanlije su 1453. zauzele Konstantinopolis, a do 1459. ponovo okupirale Srbiju.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Battle of Varna Balkan history (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/event/Battle-of-Varna. Pristupljeno 21.01.2021. 

Vanjske vezeUredi