Bitka kod Sentina

Bitka kod Sentina je predstavljala odlučujući okršaj trećeg samnitskog rata. Odigrala se godine 295. pne. kraj Sentina (u blizini Sassoferrata u istočnom dijelu centralne Italije) između rimskih snaga na jednoj i velike koalicije Samnita, Etruraca, Umbrijaca i njihovih galskih saveznika. Rezultat je bio odlučujuća rimska pobjeda nakon koje je cijela centralna Italija pala pod rimsku vlast.

Bitka kod Sentina
Segment Trećeg samnitskog rata
Datum 295. pne.
Lokacija Sentinum (Sassoferrato, Marche), Italija
Ishod odlučujuća rimska pobjeda
Sukobljene strane
Rimska Republika Samnium
Gali
Komandanti i vođe
Decije Mus
Fabije Maksim Rulijan
Egnatius
Snage
40.000 50.000
Žrtve i gubici
8.000 mrtvih 25.000 mrtvih,
13.000 zarobljenih

Rimskom vojskom su komandirala dva konzula - Decije Mus i Fabije Maksim Rulijan, a sastojala se od 40.000 ljudi: 4 legije, snažan kontigent rimske konjice, 1.000 elitnih konjanika iz Kampanije, 4 savezničke i latinske legije zajedno s velikim kontingentom vlastite konjice.

Nakon poraza kod Tifernuma, Samniti su shvatili da sami ne mogu poraziti Rimljane, te su nagovoili Etrurce, Umbre i senonske Gale da im se priključe kako bi okončali rimsku dominaciju nad Italijom. Rimljani su pokušali spriječiti Samnite da odu na sjever kako bi se spojili s Galima, ali su poraženi kod kod Kamerina. [1] Zahvaljujući tome je saveznička vojska narasla na 80.000 ljudi, opdnosno dva puta više nego što su ih imali Rimljani.

Nastojeći izjednačiti izglede, Rimljani su prije bitke manje kontingente poslali da počnu napadati Etruriju i Umbriju. Zbog toga su se etrurski i umbrijski kontingenti počeli povlačiti, te je saveznička snaga spala na 50.000 ljudi.

Vojske su se našle na ravnici Sentina te su dva dana čekale da otpočne borba. Na kraju su Rimljani, shvativši da ne mogu kontrolirati želju svojih vojnika za borbom, otpočeli napad. Fabije je na desnom krilu išao protiv Samnita, a Decije na lijevom protiv Gala. Njegova je linija, međutim, ubrzo probijena od galskih bojnih dvokolica. Vidjevši što se događa, Decije je odlučio žrtvovati svoj život za pobjedu - isto kao i njegov otac u bitci kod Vezuva - te se sam bacio među neprijateljske redove. Pri tome je ubijen, ali su njegovi vojnici potaknuti da ponovno zbiju redove.

U međuvremenu je Rulijan uspio razbiti Samnite, te je iskoristio priliku da sa svojim trijarijima, kampanijskim konjanicima iIII legijom udari Gale u bok. Gali su se nakon toga dali u paničan bijeg. Na kraju je samo 12.000 Samnita i Gala preživjelo pokolj. Rimljani su izgubili 8.000 ljudi, dok su saveznici izgubili njih 25.000.

Ova je pobjeda bila odlučujući događaj rata. Samniti su prisiljeni na predaju 290. pne. i nakon toga je Rim ostvario punu hegemoniju nad centralnom Italijom.

Izvori uredi

  1. A history of the Roman World 753-146, HH Scullardp137)

Vanjske veze uredi