Bitka kod Kranona

Bitka kod Kranona se godine 322. pne. odigrala između makedonskih snaga pod Antipaterom i Kraterom na jednoj te pobunjenih grčkih polisa na čelu s Atenom. Iako u vojničkom smislu nije imala potpuno jasnog pobjednika, njome je odlučen lamijski rat, s obzirom da su pobunjenici, suočeni s brojčano nadmoćnim makedonskim snagama, izgubili volju za daljim otporom.

Bitka kod Kranona
Segment Lamijskog rata
Datum august 322. pne.
Lokacija Tesalija
Ishod odlučujuća makedonska pobjeda
Sukobljene strane
Makedonija Savez grčkih polisa na čelu s Atenom
Komandanti i vođe
Antipater,
Krater
Antifil,
Menon iz Farsala
Snage
40.000 pješaka,
3.000 praćkaša i strijelaca,
5.000 konjanika
25.000 pješaka,

3.500 konjanika
Žrtve i gubici
130 mrtvih 500 mrtvih

Pozadina uredi

Lamijski rat je započeo godinu dana ranije kada se Grčkom proširila vijest o smrti Aleksandra Velikog, što je u Ateni i drugim polisima shvaćeno kao prilika za oslobađanje od makedonske hegemonije. Atena je pod oružje stavila veliki broj najamnika, a pridružile joj su se i snage mnogih drugih polisa, čime je stvorena vojska kojoj se Antipater, makedonski guverner Grčke, nije mogao adekvatno suprotstaviti s obzirom da su najbolje i najbrojnije makedonske snage bile u Aziji, ali i zbog neočekivane odluke dotada Makedoniji vjernih Tesalaca da se priključe pobunjenicima. Antipater je prisiljen na povlačenje u utvrđenu Lamiju odakle ga je početkom godine izbavio novopridošli kontingent makedonskih snaga pod Leonatom, koji je tom prilikom poginuo. Nakon što je neutralizirana atenska ratna mornarica, omogućen je dolazak trećeg, još većeg kontingenta pod Kraterom čime se ravnoteža u ljudstvu trajno preokrenula u makedonsku korist. Antipater i Krater su odlučili svoju nadmoć iskoristiti te pokrenuli marš na jug. Pobunjeničke snage su se koncentrirale kako bi im se suprotstavile kod mjesta Kranon u Tesaliji.

Tok bitke uredi

Atenski vojskovođa Antifil odlučio je protiv Makedonaca iskoristiti iskusnu i kvalitetnu tesalijsku konjicu. Bitka je tako otpočela kao konjički okršaj. U trenutku kad su konjičke snage bile angažirane u međusobnoj borbi, Antipater je pokrenuo pješadiju, i vrlo brzo se iskazala makedonska brojčana premoć. Grčke snage su se počele povlačiti te uspostavile novu liniju na obližnjem brežuljku kako bi pružile posljednji otpor. Vidjevši povlačenje pješadije, grčka konjica se također povukla i raspršila.

Posljedice uredi

Iako su grčke snage na brežuljku još uvijek mogle pružati otpor, i Antifil i konjički komandant Menon iz Farsala su zaključili kako je makedonska premoć previše očita. Antifil je zato sljedeći dan poslao Antipateru izaslanstvo tražeći uvjete predaje. Antipater je, međutim, odbio pregovarati s pobunjenicima kao savezom, te umjesto toga zatražio da svaki od polisa pregovara zasebno. Dok su pobunjenici nastojali odlučiti kako na to reagirati, makedonske snage su nesmetano osvajale pobunjene tesalijske gradove, što je mnoge od polisa natjeralo da prihvate Antipaterove uvjete i tako napuste pobunjenički savez.

Atena je tako na kraju ostala napuštena od svih saveznika i prisiljena prihvatiti bezuvjetnu kapitulaciju. Demosten i Hiperid, vođe antimakedonske stranke u Ateni, su osuđeni na smrt; Makedonija je uspostavila garnizon u Ateni, a demokratsko uređenje je zamijenjeno oligarhijom na čelu s Fokionom.

Izvori uredi

  • Diodor
  • Waldemar Heckel, The Marshals of Alexander's Empire