Bitka kod Cartagene (461)

Bitka kod Kartagene se odigrala 13. maja 461. između zapadnorimske flote cara Majorijana na jednoj, i vandalske flote na drugoj strani. Završila je potpunom vandalskom pobjedom i uništenjem rimske flote, te je za posljedice imala ubrzanje dezintegracije, odnosno procesa propasti Zapadnog Carstva.

Bitka kod Cartagene
Datum 13. maj 461
Lokacija Cartago Nova (današnja Cartagena u Španiji)
Ishod vandalska pobjeda
Sukobljene strane
Zapadno Rimsko Carstvo Vandalsko Kraljevstvo
Snage
40 brodova 17 brodova
Žrtve i gubici
potpuno uništenje neznatni

Sredinom 5. vijeka se vlast Zapadnog Rimskog Carstva svela na područje današnje Italije i manje dijelove Hispanije i Galije, dok su ostatkom vladali caru formalno podređeni, a zapravo potpuno samostalni vladari germanskih naroda doseljenih početkom vijeka. Majorijan, koji je na prijestolje došao 457. godine, to je nastojao promijeniti, pokrenuvši veliki pohod na Galiju, gdje je sljedeće godine porazio vizigotskog kralja Teodorika II. Majorijan je potom prešao Pirineje i u Hispaniji počeo graditi veliku flotu sa kojom je planirao invaziju Sjeverne Afrike kojom su od 439. potpuno samostalno upravljali Vandali pod kraljem Gajzerikom.

Uvidjevši opasnost, Gajzerik je otpočeo pregovore sa Majorijanom, ali su se oni odužili bez rezultata, i zapravo su dali vrijeme stranama da se pripreme za neumitni sukob. Gajzerik je to bolje iskoristio, odlučivši se za preventivni udar. 13. maja 461. je vandalska flota napala rimsku flotu pred Novom Kartaginom (današnja Cartagena u Španiji). Iako su Vandali bili brojčano inferiorniji, na svojoj strani su imali faktor iznenađenja, te su rimsku flotu uhvatili posve nespremnu na obali; dio historičara tvrdi i da su Vandali uspjeli prije bitke potkupiti dio rimskih kapetana koji su prešli na njihovu stranu. Rezultat je bilo potpuno uništenje rimske flote, čime su Vandali trajno otklonili opasnost od pomorske invazije sa Zapada (slično će, nekoliko godina kasnije, učiniti i sa invazijom Istočnog Carstva).

Za Majorijana je ovo predstavljalo sramotni debakl, nakon koga je njegovo prijestolje odmah došlo u pitanje. Poslije povratka u Galiju, 2. augusta ga je iznenada zarobio njegov prijatelj i saveznik, general Ricimer, te poslije nekoliko dana dao pogubiti. Ricimer je potom za novog cara postavio Libija Severa. Međutim, taj izbor je odbio priznati Egidije, zapadnorimski magister militum, odnosno komandant trupa u Galiji; njegovo područje u današnjoj Sjevernoj Francuskoj se de facto otcijepilo od Carstva i postalo samostalna država poznata kao Dominion Soissons. Metež su također iskoristili Burgundi pod kraljem Gundiohom koji su iste godine zauzeli grad Lugdunum (današnji Lyon) te tako rimsku vlast u Galiji sveli tek na uski pojas uz mediteransku obalu.